Vlč. Maksimilijan Buždon imenuje se biskupijskim povjerenikom za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba.

         Preč. Marijan Kancijanić razrješuje se službe župnika župa Sv. Kuzme i Damjana mučenika u Kašteliru i Sv. Ivana Krstitelja u Labincima, te se umirovljuje.

            Vlč. Želimir Bagavac imenuje se župnim upraviteljem župa Sv. Kuzme i Damjana mučenika u Kašteliru i Sv. Ivana Krstitelja u Labincima.

            Vlč. Joel Catary razrješuje se službe župnog upravitelja župe Sv. Roka prezbitrera u Galižani.

            Vlč. Vladimir Brizić razrješuje se službe u župama Sv. Lovre mučenika u Svetom Lovreču Labinskom i Sv. Lucije djevice i mučenice u Skitači, te se imenuje župnikom župe Sv. Roka prezbitera u Galižani i duhovnim pomoćnikom župe Sv. Blaža biskupa i mučenika u Vodnjanu.

            Vlč. Leonard Škec, mladomisnik imenuje se župnim vikarom župa Sv. Lovre mučenika u Prremanturi i Pohođenja BDM u Pomeru.

            Vlč. Wojciech Wlazlo, mladomisnik imenuje se župnim vikarom župa Gospe Fatimske u Labinu, Presvetoga Srca Isusova – Labin Marcilnica, Sv. Lovre mučenika u Svetom Lovreču Labinskom i Sv. Lucije djevice i mučenice u Skitači.

            Vlč. Graziano Di Crescenzo, mladomisnik stavlja se na raspolaganje Neokatekumenskom putu.

Vlč. mr. Ilija Jakovljević je u prigodnoj homiliji povezao odlike prvaka apostola, koja se odražavaju u univerzalnosti crkve, a iste se značajke prepoznaju i u liku bl. Bulešića: „Zato za bl. Miroslava Bulešića možemo reći da je bio konzervativan svećenik jer je bio vjeran Kristu u vrijeme komunističkih progona i nepokolebljivo propovijedao evanđelje te bio vjeran rimskom biskupu. S druge strane bio je progresivan jer je poput sv. Pavla misionarski djelovao u našoj Istri, posebno u župama gdje je službovao. Nastojao je svima donijeti evanđeosku poruka spasenja, ne bojeći se onih koji su mu prijetili smrću. Dapače, čeznuo je za mučeništvom, da može poput sv. Petra i Pavla posvjedočiti svoju ljubav za Učitelja.“ 

Župa sv. Pavla ap. je o svetkovini sv. Petra i Pavla apostola, u prigodi župnog patrona dobila relikvijar s relikvijama bl. Miroslava Bulešića za javno štovanje. Relikviju je donio vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića vlč. mr. Ilija Jakovljević.

Uvodnim pozdravom okupljenim obratio se župnik, pulski dekan preč. Milan Mužina koji je pojasnio kako će relikvijar biti smješten u prigodnu nišu koja bi trebala uskoro biti zgotovljena.

Svetkovina apostolskih prvaka, sv. Petra i Pavla, ujedinila nas je danas molitveno s cijelom Katoličkom Crkvom da molimo za rimskog pastira – Papu i sve pastire, nasljednike sv. Apostola, rekao je vlč. Jakovljević u prigodnoj homiliji. O ovoj svetkovini mi u našem gradu i ovoj crkvi izlažemo na trajno štovanje relikvije bl. Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika.

Čašćenje relikvija ne vraća nas u vrijeme svečeva života nego nas unosi u svečevu sadašnjost, vječnost – zajedništvo sa svetima. Relikvija u sebi čuva, sadrži, trag svetosti u Crkvi, onu čežnju za Bogom i kad čovjek dotakne Boga oživljuje. Mi smo danas u ovoj župnoj crkvi izlažemo „trag svetosti“ u liku bl. Miroslava. Onu vjeru koju su ispovjedili sv. Petar i Pavao, tu istu vjeru ispovjedio je naš bl. Miroslav. Ulazna misa bdjenja glasi: "Petar apostol i Pavao učitelj naroda naučiše nas zakonu tvome, Gospodine". Naš bl. Miroslava bio je učitelj Kristova nauka koji nam predadoše sv. biblijski pisci te čuvar crkvenog zajedništva sa nasljednikom sv. Petra. Slijedio je sv. Pavla u kršćanskom nauku i sv. Petra u crkvenom zajedništvu. Nije se odrekao kršćanskog nauka i crkvenog zajedništva pod prijetnjama ideologija 20. stoljeća. Nije se bojao podnijeti mučeništvo zbog vjere i vjernosti Papi. U svojim propovijedima u Baderni tumačio je i pozivao svoje župljane na jedinstvo s rimskim biskupom – papom. Po uzoru na bl. Alojzija Stepinca.

Kroz slavlje svetkovine sv. Petra i Pavla pozvani smo malo se zagledati u Božju pedagogiju, nastavio je propovjednik. Oba ova apostola nisu se baš uvijek iskazala u vjernosti Kristu. Sv. Petar je zatajio Isusa, a sv. Pavao zbog Isusova nauka progonio i osuđivao kršćane. Isus ih ne odbacuje zbog njihove izdaje, zbog njihove ideologije i progona njegovih učenika. Isus svoje „izdajice, progonitelje“ izabire za svoje učenike, štoviše stavlja ih na čelo zajednice. To je poruka i nama danas, da „svoje progonitelje i izdajice“ nastojimo dovesti na put spasenja. Isus ne osuđuje, ne odbacuje Petra zbog izdaje, zbog bijega od mučeništva. Svatko od nas u svojoj obitelji, župnoj zajednice ima „izdajice i progonitelje“. Izdalo me dijete, roditelj, supružnik, prijatelj, političar, župnik, hoću li ga se zbog toga trajno odreći; hoće li taj postati za mene trajno „mrtav“? Isus, da je tako postupio ne bi bilo današnje svetkovine sv. Petra i Pavla. Isus, da tako danas postupa: ne bi bilo nas vjernika, svećenika, biskupa, časnih sestara. Isus nam stalno iskazuje svoju ljubav kroz sv. sakramente i stalno nas pridiže iz naših „nevjera“, iz naših „izdaja“, iz naših „osuda“. Isus se nije bojao sv. Petra staviti na čelo svoje Crkve, Isus se nije boja progonitelja kršćana Pavla staviti za učitelja naroda, Isus se nije boja sv. Augustina učiniti pastirom i učiteljem svoje Crkve. Isus nam oprašta našu prošlost i gleda na našu budućnost. Samo grešan čovjek ostaje ukopan u svojoj prošlosti i nije usmjeren na budućnost, na vječnost. Ako ne možemo oprostiti ostajemo ukopani u trenutak nečije ili svoje grešnosti, a promiče nam budućnost, gubimo vječnost. Isus ne pita Petra hoće li ga opet zatajiti, nego ljubi li ga. Isus kroz to pitanje hoće čovjeka uputiti na ono plemenito, on vječno. A mi, koji smo duhovno siromašni, pitamo hoćeš li opet to učiniti ili zbog toga što si to učinio uskraćujem ti svoje povjerenje i ljubav. Danas se „ne divimo“ sv. Petru i Pavlu, već slijedimo Isusa u primjeru sv. Petra i Pavla. Isus ih je mogao, da se ravnao po tadašnjim duhovnim i svjetovnim zakonima, trebao ih je osuditi i onemogućiti da budu ni kršćani, a kamo li apostoli i to još apostolski prvaci. Isus i nama pokazuje primjer kako se trebamo u Crkvi odnositi prema onima koji su „zatajila“ svoju vjeru, koji nas možda napadaju zbog našeg kršćanskog poziva; kako se trebamo odnositi prema našim župljanima. Isus treba biti primjer i roditeljima u njihovom odgoju djece; supružnicima u bračnom zajedništvu kad se dogode izdaje i zatajenja bračne ljubavi. Onaj tko oprašta i ljubi taj ima budućnost. Rekao je bl. Miroslav da svaku ranu treba zamotati u bijeli omot ljubavi.

Vlč. Jakovljević se je posebno osvrnuo na glavne odlike prvaka apostola te je naglasio da u sv. Petru možemo gledati vjernika vjerna tradiciji, kako bi se danas reklo zdravo konzervativnog vjernika. Čvrsto je vjeran tradiciji i čuva tradiciju Crkve. U sv. Pavlu možemo gledati vjernika koji nastoji Kristove evanđelje unijeti u povijest i kulturu dotičnog čovjeka, kako bi se danas reklo zdravo progresivnog vjernika. Zato je danas Crkva zdravo konzervativna jer ostaje vjerna Kristu i apostolskoj tradiciji. S druge strane je Crkva progresivna jer po Kristovu nalogu ide među sve narode i ulazi među njih nudeći im Krista na njima prihvatljiv i razumljiv način.  Zato za bl. Miroslava Bulešića možemo reći da je bio konzervativan svećenik jer je bio vjeran Kristu u vrijeme komunističkih progona i nepokolebljivo propovijedao evanđelje te bio vjeran rimskom biskupu. S druge strane bio je progresivan jer je poput sv. Pavla misionarski djelovao u našoj Istri, posebno u župama gdje je službovao. Nastojao je svima donijeti evanđeosku poruka spasenja, ne bojeći se onih koji su mu prijetili smrću. Dapače, čeznuo je za mučeništvom, da može poput sv. Petra i Pavla posvjedočiti svoju ljubav za Učitelja.

Neka nam danas izložene relikvije bl. Miroslava Bulešića u ovoj župnoj crkvi budi trajni poziv na nasljedovanje Krista. Svaki put kad pogledamo, dotaknemo Blaženikove relikvije, neka nam one budu poticaj na svetost. Kad dotičemo relikvije bl. Miroslava mi ne dotičemo samo dio njegovog zemaljskog života nego dio njegovog sadašnjeg života, a to je proslava i zajedništvo sa svetima. Čašćenje relikvija najintimnije je povezano s vjerom u uskrsnuće. Tako da čovjek dotičući relikvije, časteći relikvije, zapravo ispovijeda temeljni sadržaj vjere, vjeru u uskrsnuće.

Neka bl. Miroslav Bulešić bude svjetlonoša našoj vjeri i put prema nebu. Neka nas trajno nadahnjuje da živimo milost oprosta svaki dan. Budimo gorljivi apostoli kršćanskog oprosta. Svaku ranu u našim obiteljima, u našem životu, u župnoj zajednici zamotavajmo u bijeli omot ljubavi. A znamo Bog je ljubav. Nedostatak ljubavi i našem životu je nedostatak pouzdanja i vjere u Boga.

Bog ne piše dekrete, presude, ne tjera pravicu da dokaže kako je u pravu; već nam dolazi ususret ljubeći nas. Sv. Petar i Pavao kad su svoje srce „instalirali“ na Isusovo srce, ne samo da više nisu bili slabi, kolebljivi, nego su bili spremni u ljubavi dati svoj život za Krista. Svatko od nas je pozvan da Isusovim srcem ljubi, prašta i prihvaća drugog. Rekao je bl. Miroslav: „Moram dakle oponašati [nasljedovati] Krista u poniznosti, u mrtvljenju sama sebe, u poslušnosti, u ljubavi do bližnjega. Oh ljubavi, ljubavi, usadi se u moje mrzlo [hladno] srce. Daj mi, o Bože, da živim samo da ljubim i za ništa više. Daj mi ljubavi, žarke ljubavi do Tebe i do svih duša.“, citirao je vicepostulator blaženikov zapis iz Duhovnoga dnevnika zapisanog na dan 1. rujna 1942.., te zaključio homiliju zazivom  „Bl. Miroslave isprosi nam milost ljubavi“.

Nakon popričesne molitve vlč. Jakovljević i preč. Mužina su predmolili molitvu bl. Miroslavu Bulešiću klečeći pred relikvijom a misno je slavlje zaključeno blagoslovom s relikvijama.

Župnik je u završnim zahvalama istaknuo kako je jedan od župljana te župe Josip Spinotti primio sakrament potvrde tog 24. kolovoza 1947. kada je bl. Bulešić podnio mučeništvo, a još je jedna župljanka, Marija Berljavac bila tada kao dijete u Lanišću, te je kao dijete pomagala svojoj tetki u odnošenju na groblje krvave vode kojom su prali drveni pod natopljen mučenikovom krvlju.

Vlč. Jakovljević je izrazio želju i nadu da se možda baš u toj župi desi čudo koje je potrebno za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića.

Misa je održava uz poštivanje epidemioloških mjera, a upravo iz tog razloga nije bio moguć ofer, uobičajeno čašćenje relikvija ljubljenjem ili dodirom, pa su stoga vjernici pozvani da se na kraju mise, uz poštivanje potrebe međusobne udaljenosti, dođu pomoliti pred relikvijama.

Svečano večernje misno slavlje predvodit će porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan.

 

Povodom svetkovine sv. Petra i Pavla apostola za potrebe Tiskovnog ureda snimljen je razgovor s preč. Milanom Mužinom, župnikom Župe sv. Pavla i pulskim dekanom. On uz ostalo progovara i tome zašto ta župa slavi samo sv. Pavla ap. za svog patrona, a ne i sv. Petra. U nastavku podsjeća na lik i djelo, ali nadasve na poruke sv. Pavla apostola vjernicima svakoga vremena. Poslušajte…

Svečano misno slavlje o svetkovini Rođenja sv. Ivana Krstitelja u istoimenoj pulskoj župi, u srijedu, 24. lipnja 2020. predvodio je gospićko - senjski biskup mons. dr. Zdenko Križić. U koncelebraciji su bili župnici okolnih pulskih župa. U uvodnom pozdravu, župnik domaćin o. Đuro Hontić je istaknuo da se tom prigodom ujedno slavi i treća obljetnica posvete te crkve koja je posvećena o svetkovini Rođenja sv. Ivana Krstitelja 2017. godine po rukama porečkog i pulskog ordinarija mons. dr. Dražena Kutleše.

Ovogodišnjoj proslavi prethodila je trodnevna duhovna priprava koju su vodili o. Đuro Hontić, župnik i o. Nikola Rožanković, župni vikar. 

Misa je održana uz poštivanje svih epidemioloških mjera s ciljem sprječavanja širenja zaraze pa je stoga unaprijed pripremljen adekvatan broj stolica oko crkve uz prigodne vanjske ekrane preko kojih su vjernici mogli pratiti tijek misnoga slavlja ostajući na sigurnoj udaljenosti.

Mons. Križić je na početku homilije istaknuo da je sv. Ivan Krstitelj jedini svetac kojemu se, uz Isusa Krista i Majku Božju, slavi dan rođenja, a ne kao svima ostalima, dan prelaska u vječnost. Njegovo je rođenje najavio anđeo Gabrijel, koji je kod navještanja naglasio da će Ivan biti „velik pred Gospodinom“, i da će ići pred Isusom, s Ilijinim duhom i snagom, da mu pripravi put. Ivan se pokazao ljudima kao silan na riječi i na djelu, rekao je propovjednik te nadodao, mnogi su za njim pohrlili, a moćnici su ga se bojali jer su prepoznali da je on Božji čovjek i da neustrašivo ukazuje na grijehe onih koji su bili najodgovorniji za narod. Upravo oni mu šalju delegaciju s pitanjem „Tko si ti?“ , misleći da je možda on Mesija. No, on u odgovoru sebe snažno definira, stavlja se u drugi plan, rekavši da je on „glas koji viče u pustinji: 'Pripravite put Gospodinu'“. Želi da se svi usmjere prema Isusu, nasušnu, spasiteljsku potrebu toga naglašava ističući njegovu veličinu riječima „Među vama stoji netko koga vi ne poznate. Ja mu nisam dostojan odriješiti sveze na obući.“ U tome se očituje sva Ivanova veličina, on se maksimalno ponizio sa željom da što više istakne Isusa, zbog ovog će ga Isus nazvati najvećim od sviju koji su rođeni od žene. To nam odaje Božje kriterije: velik je onaj koji se zna poniziti, Isus tako sebe definira kao slugu, a Marija se proglašava kao „sluškinja“ Gospodnja. To se iščitava i iz Isusova proglasa na gori gdje se jasno vidi koje kategorije osoba Bog proglašava blaženim, istaknuo je mons. Križić. No, ljudska logika današnjega vremena se ovome najčešće smije, za današnjeg čovjeka veličina je u bogatstvu i moći. Ivanovu snagu po tim kriterijima žele saznati i izaslanici moćnika onoga vremena, žele znati trebaju li ga poštivati kako bi od njega mogli imati neke koristi. I danas je to tako, osobama na moćnim položajima, onima od kojih se može imati neka korist, se laska i izvana im se pokazuje veliko poštovanje, dok se drugu osobu, koja je fina, dobra, poštena, požrtvovna, velikodušna i sveta, ako nije na nekom uvaženom mjestu u društvu, najčešće ignorira. Učestalo je danas postojanje kompleksa manje vrijednosti pred drugima u slučaju neposjedovanja određenih titula. Ivan svjesno pobija tu tezu, on je posve svjestan da je njegova najveća vrijednost ono što on nosi u sebi, a da je sve drugo lažna vrijednost. Ono što daje vrijednost i veličinu nekome čovjeku nisu moć i bogatstvo nego ljubav, dobrota, poštenje, velikodušnost, jednostavnost, finoća ophođenja i slično, to je veličina u Božjim očima, istaknuo je mons. Križić. Dok je u pitanju „tko si ti?“ najčešće sadržan interes, Isusovo pitanje mladićima koji mu dolaze u susret „što vi tražite?“ nagoviješta želju da se osobi nešto dade, da joj se pomogne, da joj se izađe u susret, rekao je propovjednik. Ivan Krstitelj je bio vjerodostojan upravo zbog svoje skromnosti, poniznosti i jednostavnosti, upravo je time privlačio. Zbog toga ga je i sam Herod poštovao, ali ga se zbog njegove autentičnosti i bojao, jer je on bio posve suprotno.

Ivan je bio čovjek pun Duha Božjega. Njegovo rođenje praćeno je s pregršt čudesnih Božjih znakova, kao što je to primjerice bilo kod biranja imena. Komentirajući pitanje „Što li će biti od ovoga djeteta?“ propovjednik je to proširio na pitanje roditeljstva, i naglasio da budućnost svakoga djeteta ovisi prije svega o odgoju koji će mu se pružiti, o ljubavi koja će mu se dati, o vrijednostima koje će se ucijepiti u njegovu dušu. Naglasio je napose važnost odgoje u vjeri za svekoliki razvoj djeteta, kako bi raslo sa sviješću da je dijete Božje. Roditelji prenose djeci i dio svoje duše, oni nastavljaju živjeti u svojoj djeci i nakon smrti, pa je stoga potaknuo roditelje da budu takvi roditelji kojima će djeca biti zahvalna za svijest o Bogu koju su im prenijeli.

Roditelji Ivan Krstitelja su zahvaljivali Bogu na daru djeteta i to su dijete trajno prikazivali. Oni su ispunili svoju roditeljsku zadaću, zato se za Ivana veli da je „rastao i duhom jačao“, neka oni zagovaraju i sve naše roditelje u njihovom zahtjevnom poslanju odgoja svoje djece, zaključio je mons. Križić.

Na kraju misnoga slavlja o. Đuro Hontić je izrazio zahvalnost predslavitelju na dolasku i upućenoj homiliji te svima koji su na bilo koji način doprinijeli realizaciji te proslave. Biskupu je uručen i prigodni dar.

Potom je župnik čestitao 90. rođendan najstarijem aktivnom župljaninu, članu zbora Josipu Krajcaru. Misno slavlje glazbeno je uzveličao župni zbor.

Iako u neobičnim okolnostima, uz niz restrikcija glede prostora, kretanja i gesti, i ove je godine ta župna zajednica dostojno proslavila svog nebeskog zaštitnika, a na tu se proslavu uobičajeno okupe i brojni vjernici iz svih župa pulskoga dekanata, odajući tako svoje duboko vjersko poštovanje i prepoznavanje važnosti „Glasa koji viče u pustinji“, a slijedom toga i onoga na što nas poziva.

(G. Krizman)  

 

Istaknuto

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.