Utorak, 21 svibnja, 2024
CaritasNovosti

Pazin: Održan korizmeni susret članova župnih Caritasa

Susret članova župnih Caritasa Porečke i Pulske biskupije održan je u subotu, 24. veljače, u Pazinskom kolegiju. Na početku se je uvodnim pozdravima i osnovnim logističkim informacijama za naredni period okupljenima obratio ravnatelj dijecezanskog Caritasa preč. Željko Zec. Između ostalog potaknuo je nazočne volontere da pozovu što veći broj ljudi na Caritasov humanitarni koncert koji će se održati u dvorani Pazinskog kolegija u petak, 10. svibnja, a biti će u znaku obljetnice rođenja bl. Miroslava Bulešića. Primjer bogate aktivnosti jednog župnog Caritasa okupljenim volonterima izrekao je Marko Bilić, voditelj  župnog Caritasa Župe sv. Jelene Križarice u Zaboku, koji je ove godine, uz obilježavanje 90. obljetnice djelovanja Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, nagrađen kao jedan od najaktivnijih župnih Caritasa te dijeceze. Prof. dr. sc. Josip Grbac izrekao je predavanja na temu „Solidarnost u djelovanju Caritasa“, a susret je zaključen misnim slavljem koje je predvodio porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja.

Primjer dobre prakse iz Zaboka

Marko Bilić, rodom iz Pule, već više godina živi u Zaboku, voditelj je tamošnjeg župnog Caritasa, koji je ove godine, uz obilježavanje 90. obljetnice djelovanja Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, nagrađen kao jedan od najaktivnijih župnih Caritasa na području te Mjesne Crkve. On je predstavio rad tridesetak volontera koji kroz mnogobrojne akcije skrbe, redovito ili povremeno o osamdesetak obitelji, odnosno nešto više od 200 osoba, u župi koja broji oko 5000 vjernika, u mjestu s oko 9000 stanovnika.

Kao ogledni primjer rada spomenuo je samo neke od njihovih projekata u 2023. godini: radionice financijskog opismenjivanja, škola brzog čitanja i mudrog učenja za djecu, u suradnji s „Udrugom sv. Marta“ prodaja prigodnih ukrasa uz blagdan sv. Valentina, u suradnji s trgovačkim subjektima u svojoj sredini akcija „Uskršnja košarica“, u suradnji s OŠ Zabok izrada i prodaja uskršnjih pisanica, nabavka opreme za dijete s posebnim potrebama, dopremanje iz Istre maslinovih grančica, apliciranje na programe dobivanja paketa iz projekta FEAD u sklopu Caritasa zagrebačke nadbiskupije, posjet i donacija bolnici Bračak, posjet i donacija Domu za starije Lobor-grad, akcija podjele cvijeća uz Majčin dan, nabavka donacije računala za djecu iz potrebitih obitelji, u suradnji s Humanitarnom udrugom „Naš san, njihov osmjeh“ iz Pule omogućavanje ljetovanja obiteljima lošeg imovinskog stanja s malom djecom, provedba donacije pranja rublja za obitelji o kojima skrbe, redovita suradnja s drugim karitativnim subjektima na svome području u nabavci medicinskih pomagala, akcija prodaje lampaša, nabava drva za ogrjev za pojedine obitelji, u suradnji s mjesnom osnovnom školom izrada i prodaja adventskih vijenaca,  u suradnji s trgovačkim subjektima u svojoj sredini akcija „Božićna košarica“, dva puta tjedno preuzimanje otpisa voća, povrća i pekarskih proizvoda iz lokalne trgovine Kaufland te dostava bolesnima i slabo pokretnima, akcija „Kosa ljubavi“ – volontersko šišanje slabo pokretnih korisnika od strane jedne frizerke volonterke, i mnoge druge hvalevrijedne akcije…

Više o djelovanju zabočkog Caritasa: Pazin: Na susretu Caritasa predstavljen jedan od najaktivnijih župnih Caritasa Zagrebačke nadbiskupije – Porečka i Pulska biskupija (biskupija-porecko-pulska.hr)

Prof. dr. sc. Josip Grbac: „Solidarnost u djelovanju Caritasa“

Prof. dr. sc. Josip Grbac je na početku svoga izlaganja naglasio, da uvijek kada je riječ o djelovanju Caritasa, njegovih djelatnika i volontera u prvi plan stavljamo plemenite osobine ljudi: empatija, požrtvovnost, ljubav. No, upozorio je, kako iza njihovih zalaganja stoji i nešto više od tih plemenitih osjećaja. „Ti su osjećaji individualni i u svemu ovisni o tome o kakvoj se osobi radi. Možda oni toga nisu svjesni, ali bi bilo dobro podsjetiti da je jedan od temeljnih poriva njihova djelovanja i solidarnost“ rekao je prof. Grbac.

Cijelo predavanje pročitajte na linku:

Preč. prof. dr. sc. Josip Grbac: “SOLIDARNOST U DJELOVANJU KARITASA” – Porečka i Pulska biskupija (biskupija-porecko-pulska.hr)

Pojasnio je razna poimanja solidarnosti, pa i među raznim skupinama, te naglasio da koliko je „zajednički temelj neodređeniji toliko će biti manja motivacija za solidarnim djelovanjem“, te postavio pitanje „što imaju zajedničko Caritasov djelatnik i onaj kome on pomaže. Na to se nadovezuje i logično pitanje ‘do kuda bi trebao ići solidarni angažman za drugoga, a to je  jedno od temeljnih pitanja Caritasovih djelatnika i njihove empatije prema potrebnima.“

Nadalje je naglasio, kako novi oblici siromaštva traže nove oblike solidarnosti, ali, moramo učiti iz povijesti, koja pokazuje da „kada jedno društvo dođe u fazu određenog blagostanja, solidarnost prestaje biti samo po sebi razumljiv fenomen koji se spontano rađa među pojedincima ili grupama. Solidarnost postaje sve više zahtjev upravljen zajednici, državi i tu solidarnost poprima nove oblike. A tu glavnu ulogu igra reciprocitet, čime solidarnost postaje “društveni ugovor. Tko od društva nešto dobiva, on to mora u nekom obliku društvu i vratiti. Iz perspektive katoličkog socijalnog nauka takvi oblici solidarnosti nisu dovoljni, jer se postavlja ključno  pitanje solidarnosti u odnosu na one koji iz bilo kojeg razloga nisu u stanju uzvratiti solidarnost, kao npr. siromašni ili hendikepirani. Taj problem rješava samo Caritas. Nema reciprociteta. To je viši stupanj solidarnosti gdje solidarnost biva oplemenjena. A solidarnost bez reciprociteta je temelj za djelovanje jednog kršćanina-volontera u Caritasu“ naglasio je prof. Grbac.

Na pitanje kako solidarnost učiniti operativnom, kako ju usaditi u moderno društvo, predavač je rekao „koliko je zajednički temelj ljudi koji žele biti solidarni jasniji, toliko će motivacija biti veća. Za uspostavu solidarnosti nije dovoljan neki razlog izvana, važno je antropološko poimanje drugoga: kako podrazumijevamo drugu osobu“.

Nadalje je naglasio, kako „solidarnost nije samo lijek protiv siromaštva, ona mora postati krepost koja će biti trajni sastavni dio društvenog života. Taj proces kroz koji prolazi izgradnja kreposti solidarnosti u Hrvatskoj događa se prvenstveno u djelovanju Caritasovih djelatnika. Ja ne vidim neku drugu stranu koja bi na taj način shvaćala solidarnost“.

Govoreći o solidarnosti i socijalnoj pravednosti, Grbac je rekao kako „socijalna pravednost postaje pretpostavka uspostavljanju solidarnosti; znači da se svatko osjeća odgovornim za drugoga jer zna da je svatko svakome nešto dužan, ali ne zato jer od drugoga očekuje uzvrat. S kršćanskog motrišta nemoguće je potpuno odvojiti solidarnost od pravednosti, onako kako to pokušavaju učiniti određene političko-društvene doktrine u nekim razvijenim zemljama.“

Prof. Grbac je naglasio kako uspostava neke nove solidarnosti mora poštivati određene uvjete bez kojih se ne može ostvariti na duže vrijeme. „Nije dovoljno solidarnost organizirati ili profesionalizirati unutar socijalne države. Ona mora biti usađena u svijest ljudi kao vrednota. Potrebno je naglasiti važnost odnosa solidarnost – religioznost. Religiozna motivacija solidarnosti nužna je uvijek, ali poglavito onda kada od partnera nije moguće očekivati reciprocitet. Solidarni čin za kršćanina je mjesto susreta s Bogom. Ljubav prema bližnjemu može solidarnosti udijeliti specifičnu dimenziju gratuiteta koji je teško ostvariv inače u društvu utemeljenom na profitabilnosti.“

Na kraju je se osvrnuo na kršćansko poimanje solidarnosti, te podsjetio, kako se ona očituje u tome, „što kršćani temelj solidarnosti smještaju u narav i dostojanstvo čovjeka, za razliku od mnogih drugih doktrina koje u solidarnosti gledaju samo praktični način svladavanja problema, te razlog solidarnosti traže ne u čovjeku kao takvom, nego u drugim povijesnim, ekonomskim, društvenim ili političkim čimbenicima. Samo u jednom svjetonazoru u kome solidarnost neće biti gledana isključivo kao nužni produkt određenog povijesnog trenutka, nego kao vrijednost utemeljena u naravi čovjeka, moguće je shvatiti tu povezanost pravednosti i solidarnosti; pravednost gotovo poistovjetiti sa solidarnošću, i onda na tim temeljima graditi socijalno društvo.“

Stoga, nama u Hrvatskoj ne preostaje za sada ništa drugo nego inzistirati na stvaranju određenih zakonskih okvira u kojima će solidarnost postati društvena vrlina o kojoj će se brinuti ne samo pojedinci ili društva “dobre volje” nego država sa svim svojim mogućnostima.

„Sve u svemu, valja reći sljedeće: Caritasovi djelatnici, neovisno o tome jesu li toga svjesni, istinski su pioniri jedne solidarnosti koja postaje društvena krepost, ali i više od toga. Stvaraju jednu novu ljestvicu vrijednosti na kojoj predugo vremena za istinsku solidarnost nije bilo mjesta“ rekao je na kraju prof. Grbac.

Biskup Štironja: „Caritas je jedan od stupova Kristove Crkve, djelatnost koja Crkvu potvrđuje kao Kristovu“

Nakon izlaganja uslijedila je prigoda za pristupanje sakramentu ispovijedi, a zatim misno slavlje koje je, uz koncelebraciju nazočnih svećenika, predvodio porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja. Na početku mise, obraćajući se okupljenima uvodnim pozdravom, biskup je istaknuo „kako je lijepo odazvati i htjeti biti u službi drugima, osobito onima koji su u potrebi. To se ne može bez ljubavi utemeljene na Bogu. To služenje ima jedan izazov i jednu opasnost, da zaboravimo sebe i počnemo misliti samo o drugima, a ne može se služiti drugima ako se ne susretnemo sami sa sobom, s onim ja koje treba biti otvoreno Bogu, nadahnuti se Njime, dobiti od Boga snagu kako bismo mogli kvalitetno služiti drugima“ rekao je biskup te izrazio nakanu da ta sveta misa bude „za sve vas, za sve one kojima smo poslani, da svi zajedno rastemo u osjećajima ljubavi prema braći i prema Bogu“.

Obraćajući se okupljenim volonterima Caritasa prigodnom homilijom biskup Štironja je naglasio da je „smisao korizme otvaranje Božjoj riječi koja nas može obnoviti, dati novi zamah srca i duše, osjetiti radost i vrijednost obraćenja te već na zemlji osjetiti puninu vječnosti. Na tom putu obraćenja i novoga života vrlo važnu ulogu ima pokora, ta čudesna terapija milostinje, molitve i posta.“

Dajući povijesni uvod misnim čitanjima, biskup se osvrnuo na prvo čitanje iz Knjige Ponovljenog zakona (Pnz 26,16-19), koje govori o važnosti davanja milostinje u  znak zahvalnosti Bogu, te u korist hramskih svećenika, levita, udovica i siromaha. Promatrajući zakone i uredbe o daru prvina i desetine, o kojima govori Knjiga Ponovljenog zakona, može se reći da je karitativno djelovanje Crkve znak priznavanja i slušanja Boga te je, stoga, Caritas jedan od stupova Kristove Crkve, djelatnost koja Crkvu potvrđuje kao Kristovu.

Potom se biskup osvrnuo na pročitani evanđeoski tekst koji donosi djelić Isusova Govora na Gori (Mt 5,43-48) te naglasio: „Ljubav prema bližnjemu, zasigurno je svima razumljiva i prihvatljiva zapovijed. Ova zapovijed ne uključuje pravo na izbor bližnjih, onih koji zaslužuju našu pozornost. Bližnji su zadani, onakvi su kakvi jesu i kao takvi zaslužuju našu pozornost. Mi ne možemo birati svoje bližnje po nekim našim sviđanjima, navikama i hirovima. Bližnji su Božja djeca koja su mi stavljena na put za postizanje svetosti i spasenja duše“.

Govoreći o zakonu ljubavi prema neprijatelju, propovjednik je podsjetio: Koliko god mi kao ljudi osjećali da je ljubav prema neprijateljima izvan svake ljudske pameti i logike, ona je ipak znak savršene ljubavi na koju smo pozvani kao djeca Božja, braća i prijatelji Krista Gospodina. Kad Isus kaže: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, on postavlja visoke kriterije i ujedno donosi najveću novost svojih zahtjeva, novost koja ostavlja bez daha, naglasio je biskup Štironja te dodao: „Isus svoju logiku crpi na logici i naravi Oca nebeskoga koji „daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima“. U tom kontekstu, biskup je podsjetio na geslo bl. Miroslava Bulešića: „Moja osveta je oprost.“

No, dok razmišljamo o ovoj zapovijedi ljubavi prema neprijatelju, ne zaboravimo da je Isus ima svoje stvarne protivnike i neprijatelje, određenu skupinu ljudi kojima nikakvo zlo niti štetu nije nanio, što se nastavlja do danas, naglasio je biskup te podsjetio da Isus onda i danas isto moli Oca nebeskoga: „Oče, oprosti im, ne znaju što čine“ (Lk 23,34).

„Mi smo djeca nebeskoga Oca koji sve voli, svima prašta i želi da mu se na kraju svi kao braća i sestre vratima u onaj isti zagrljaj iz kojega smo pošli u svijet.“… „Zato Isus sa svim svojim autoritetom poziva na ljubav prema neprijatelju, to jest prema sinovima i kćerima Božjim, prema djeci koja su prezrela Očevu dobrotu i otišla slijedeći svoje ohole porive egoizma, samodostatnosti i sebeljublja. Tomu smo svi podložni. Sjetimo se izgubljenog sina. Lijek protiv toga je milostinja, molitva i post“, posvijestio je propovjednik te je ujedno podsjetio da djela milosrđa, kao i post, trebaju biti učinjena u skrovitosti, bez posebnog javnog isticanja.

Biskup Štironja je djelatnicima Caritasa posebno zahvalio za sve što čine i čime doprinose da Caritas Porečke i Pulske biskupije bude učinkovit: „Ovo što vi radite, svjedočanstvo je vjere i vršenje Kristove zapovijedi… Kristova je zapovijed pohoditi bolesne i osamljene, nahraniti, gladne, napojiti žedne, približiti se napuštenima i odbačenima. Caritasov program Crkve je Božji program i zapovijed. Ljubiti sve ljude bez ikakve razlike Božji je program po kojem je Crkva prepoznatljiva kao drugačija od svijeta“.

Biskup je ohrabrio djelatnike i potaknuo da ne malakšu, osobito onda kada vide da ih se omalovažava, i osobno i kao Crkvu. To ne smije biti razlog da se odustane, nego baš suprotno tomu, to je razlog još radosnijeg djelovanja, jer ti križevi potvrđuju da smo na putu Kristova križnog puta. Isus se nije povukao, išao je dalje unatoč pljuvanju, bičevima, križu. Kršćanin ima mandat nasljedovanja Isusa, mandat da ide naprijed da osvaja ljubavlju i dobrotom. Nemamo dakle mandat povlačenja pred neprijateljstvima ovoga svijeta nego mandat ustrajavanja u ljubavi i dobroti. Nije lako na popis Caritasovih štićenika staviti dojučerašnje neprijatelje Crkve i progonitelje kršćana. No stavi ih. Budimo sigurni da smo time pobijedili svijet i napasnika u svijetu. Pozvavši sve prisutne da mole za one o kojima skrbe, kao i za nove volontere, biskup je zaključio: „Budite sigurni, dok druge častite u ime Isusa i njegove Crkve, bit  ćete i sami počašćeni, upravo od onih kojima vas Crkva šalje. Bit ćete počašćeni njihovom poniznošću, jednostavnošću, zahvalnošću, pa i suzama.“

Završne zahvale svim sudionicima susreta izrekao je ravnatelj dijecezanskog Caritasa je preč. Zec koji je još jednom pozvao okupljene da animiraju ljude u svojim sredinama glede dolaska na Caritasov koncert 10. svibnja. Biskup je u završnom slovu izrekao zahvalu ravnatelju Caritasa za sve što čini te je pozvao okupljene da međusobno podrže jedni druge u činjenju dobra, osobito molitvama.

Susret je završen zajedničkim objedom svih sudionika susreta.

G. Krizman

Najave