Utorak, 25 lipnja, 2024
Novosti

Sv. Mauro ponovo na ulicama Poreča

U Poreču proslavljen sv. Mauro, zaštitnik grada Poreča i Porečke biskupije. Nakon osamdeset godina obnovljena je tradicija procesije sa relikvijama po ulicama grada.
Svečano misno slavlje predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović uz koncelebraciju biskupa Riječke metropolije te četrdesetak svećenika Porečke i Pulske biskupije.

Osim velikog mnoštva vjernika misi su nazočili gradonačelnik Poreča  g. Edi Štifanić sa suradnicima, predsjednik Ureda države uprave g. Draženko Janjušević, načelnik Policijske uprave istarske g. Dragutin Cestar, predstavnici  vojske, policije, vatrogasaca i drugih javnih službi.  
Na početku se okupljenima obratio porečki i pulski biskup mons. Dražen Kutleša uputivši poseban pozdrav subraći biskupima, predstavnicima civilne vlasti, vojske, policije  te izrazivši posebnu zahvalu  gradonačelniku Štifaniću i njegovim suradnicima za sudjelovanje u organizaciji obnove svečane procesije.  
Biskup Bogović je na početku osim pozdrava okupljenima uputio poseban pozdrav biskupu u miru Ivanu Milovanu, s kojim je pohađao sjemenište u Pazinu od 1950. godine.
 Spominjući se ovih dana žrtava Vukovara, Škabrnje, Gospića i Slunja ne smijemo zaboraviti njihovo darivanje života za druge, rekao je biskup Bogović na početku homilije. Bilo je kod tih ljudi i slabosti, ali bitna je njihova spremnost davanja života za druge, to treba pamtiti jer je to najveća vrlina, život dati za druge. No, to su ljudi našega vremena, ali danas se ne možemo ne zapitati kako to da se  još uvijek spominjemo žrtve jednoga čovjeka i nakon 17 stoljeća. Sjećanje na njega trajati će vječno jer kod sv. Maura je darivanje života bilo na način kako je Isus darovao život. Zato ga se sjećamo i sjećanje na njega u ovome gradu, za čije je stanovnike dao život, nikada ne zamire.  Sv. Mauro je svjedočio svoju ljubav i svoje predanje za život svijeta upravo poput Isusa Krista. On se ispravno postavio prema životu, on nije spašavao svoj život zatvarajući se u sebe, već je spasio i obogatio svoj život darivanjem. Svi koji Isusa slijede u darivanju, možemo reći da idu istim putem u vječnost. To je formula života u Bogu, to je princip života u Presvetome Trojstvu. Tri Božanske osobe se daruju savršenim predanjem. Isto to predanje vidimo i u prirodi, da nema međusobnog darivanja među stanicama živog organizma, ne bi bilo života. Darivanje sebe za drugoga temeljno je i za opstojnost obitelji, pa u konačnici gdje se osobe daruju i žive jedna za drugu tu postoji budućnost naroda, društva i države. Prisilno zajedništvo, bez istinskog, iskrenog međusobnog darivanja neminovno vodi raspadu, a  primjer toga vidjeli smo u komunizmu. Isus je došao na ovaj svijet i dao je život za čovjeka, za ljude, da život imaju, u izobilju da ga imaju, naglasio je biskup. No, nije to darivanje bilo samo na kraju, Isus je cijeli svoj život bio dar ljudima.  On je cijeli život živio tako da je bio dar ljudima i Nebeskome Ocu, a, po uzoru na njega, isto tako i sv. Mauro.   Razlika između ljudskog darivanja i darivanja Presvetoga Trojstva leži u tome što među ljudima često nema uzvratnog darivanja, kao što je to kod Presvetog Trojstva, pa ni Isus, iako je dao život, nije dobio zauzvrat život drugih koji bi se darovali na isti način. To je razlog njegove patnje i njegove ljudske smrti. No, i u okolnostima kada su ljudi izvršili agresiju na njegov život, on se i tada pokazao kao nosilac života. To je formula života koju je na svome životnome putu pokazao i sv. Mauro. On je na cijeli svoj život gledao kao na dar Bogu i ljudima.
Sv. Ivan Pavao II. zabrinut za spas svijeta, upravo je u toj i takvoj formuli života našao rješenje, rekao je propovjednik. Biskupijama diljem svijeta naložio je da popišu svoje mučenike, kako bi ljudi bolje upoznali njihov životni primjer, jer smatrao je, sigurnost svijeta nije u puškama nego upravo u međusobnom darivanju kojeg su pokazali oni koji su živjeli i umrli po uzoru na Krista, za druge, darovali su svoj život da bi drugi imali život. Žrtva Isusova darivanja prepoznatljiva je u svakome svjedoku vjere. I bl. Miroslav Bulešić, i u najtežim časovima agresije, nije uzvratio agresijom, već oprostom, darovao se i za one koji su ga ubili.
Mnogo se toga od vremena sv. Maura promijenilo, no tajna života i vječnosti ostaje ista. On ju je vjerno svjedočio i ostaje trajni uzor svima koji u Krista vjeruju. Tu istinu, koju je Mauro svjedočio, i mi prihvaćamo kada se okupljamo na spomen Kristove žrtve, na misi.
Nakon misnog slavlja uslijedila je procesija sa relikvijama po ulicama Poreča. I to po prvi puta nakon čak osamdeset godina, kako je naglasio preč. Rikard Lekaj, porečki dekan i župnik porečke katedralne župe, u logističkim uputama neposredno prije kretanja procesije. Osim biskupa, svećenika, bogoslova, ministranata i puka, predodređena mjesta u procesiji imali su članovi porečkih  sportskih klubova, policije, gradske uprave, te mladi u istarskim narodnim nošnjama.  Hod procesije bio je popraćen limenom glazbom koja je svirala melodije liturgijskih pjesama, te sirenama ribarskih brodica kada je procesija prošla porečkom rivom.
Po povratku u baziliku svečanost je zaključena svečanim blagoslovom. Misno slavlje pjevanjem je animirao katedralni zbor.
Blagdanu je prethodila molitvena devetnica, te trodnevna duhovna priprava koju je predvodio vlč. mr. Domagoj Matošević, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu.
Svakog dana, od utorka, 18. do četvrtka, 20. studenoga 2014. program je započeo pokorničkim bogoslužjem, nastavljen pobožnošću krunice, svetom misom i završio klanjanjem pred Presvetim. Tema prvoga dana bila je „Odlazi od mene, Gospodine, grešan sam čovjek“, drugoga dana „Što vi kažete, tko sam ja?“, te trećeg dana „Gospodine, ti sve znaš, ti znaš da te ljubim“.

Najave