U Motovunu je od 12. do 14. studenog održan međunarodni znanstveni skup posvećen Lepantskoj bitci, kojim je ujedno obilježena 450. obljetnica od te velike kršćanske pobjede kojom je očuvan Zapad kakvoga poznajemo. Skup posvećen toj bitci i njezinim posljedicama održan je u sklopu VIII. Motovunskog kolokvija, i baš u Motovunu, jer se ondje čuva Colleonijev oltarić (pokretni triptih) iz polovice 14. stoljeća, koji je izvorno pripadao akvilejskom patrijarhu, na kojemu se misilo prije bitke, ali i stoga jer je Motovun za tu bitku dao najveći broj veslača od svih tadašnjih mletačkih općina u Istri (čak 80).

U petak 12. studenog održana je svojevrsna pravna uočnica, koja je poslužila pravnoj kontekstualizaciji odnosa među grčko-rimskom pravnom tradicijom i šerijatskim pravom u poimanju ljudskog dostojanstva.

Skup posvećen Lepantskoj bitci okupio je pravnike s petorih pravnih katedri triju hrvatskih pravnih fakulteta, kanonske pravnike, povjesničare, povjesničare umjetnosti i vjeroučitelje koji su prvenstveno raspravljali o uzorcima i općem kontekstu bitke, migracijama stanovništva iz istočnog Sredozemlja prema hrvatskim krajevima, ratovima s Osmanlijama u istočnom Sredozemlju (posebna pažnja pridana je mletačko-osmanlijskim sukobima i interesima), Svetoj ligi, papi Piju V. (liturgija, disciplina, borba), brodovlju i izgradnji brodova (ali i vesla, topova, konopa) posljedicama bitke, štovanju Svete Krunice kojemu je Lepantska bitka dala nemjerljiv podstrek, odrazu Lepantske bitke u umjetnosti i kulturi te, napokon, doprinosu koje su Istra (posebno Motovun sa svojim ljudima i Motovunskom šumom), Sjeverno hrvatsko primorje i Dalmacija dali toj bitci. Kao kuriozitet na skupu je predstavljena Lepantska bitka u nastavi vjeronauka i povijesti u osnovnim školama.

kolokvij3

U subotu 13. studenog, kao dio skupa, priređena je izložba Colleonijeva oltarića koji se zbog svoje vrijednosti, starosti i krhkosti iznimno rijetko izlaže o crkvenim svetkovinama, a ovo je prvi put da je, zahvaljujući Župi Motovun, pogledu javnosti bio dostupan izvan župne crkve svetog Stjepana u Motovunu. Izložbu su otvorili dr. Livio Prodan i odvjetnik Tomislav Sadrić koji su zajedno sa svim sudionicima iscrpno objasnili povijest toga oltarića (nastalog u gotičkom tilu najkasnije polovicom 15. stoljeća u Čedadu) i njegove reljefne prikaze te simobliku. Pružen je o i osvrt na dobru dokumentiranost činjenice da je taj oltarić bio prisutan u Lepantskoj bitci.

Višednevnim skupom u Motovunu na primjeren je način obilježena velika i okrugla godišnjica Lepantske bitke. Ovaj je događaj jedan od rijetkih u 2021. godini kojima se uopće, na bilo kojoj razini (općoj ili partikularnoj), o 450. obljetnici iscrpnije i sustavnije govorilo o tome važnom i duboko simboličkom događaju koji će ostaviti značajne i svekolike učinke na Zapadu, ali također i vrlo izraženo i u hrvatskim krajevima.

Organizatori i podupiratelji skupa su Sveučilište u Zagrebu, Državni arhiv u Pazinu, Jean Monet Katedra za opću povijest prava i države iz Zagreba, Istarska županija: Upravni odjel za kulturu i zavičajnost, Općina Motovun, Turistička zajednica Općine Motovun, Župa sv. Stjepana prvomučenika u Motovunu, Udruga fotografa Fotovun i Josip Turčinović d.o.o. (Foto i txt: Organizatori)

kolokvij4

Blagdan župnog patrona sv. Martina biskupa u Vrsaru je proslavljen svečanim misnim slavljem pod predsjedanjem mons. Stjepana Večkovića, kanonika Prvostolnog kaptola zagrebačkog. Uz predslavitelja su koncelebrirali: mons. Ivan Hren, kanonik zagrebački, župnik Funtane vlč. Ivica Butković, župnik Višnjana vlč. Carol Homieja, župnik Kaštelira vlč. mr. Želimir Bagavac te župnik domaćin, vlč. mr. Lino Zohil koji je ja početku uputio prigodne pozdrave okupljenima.

Mons. Večković je na početku homilije, čestitavši blagdan, podsjetio na osnovne značajke životopisa sv. Martina biskupa, tog poznatog sveca iz 4. stoljeća. Naglasio je da su nam sveci uzor, ali zagovornici. Istaknuo je najpoznatiji događaj vezan uz lik sv. Martina: nakon što je na vratima francuskog grada Amiensa promrzlom siromahu poklonio pola svojega plašta, u noći je usnuo san u kojem je čuo kako mu Krist, zaogrnut polovicom plašta koju je dao siromahu, govori 'Ovim me je plaštom zagrnuo Martin'. Taj ga se je san toliko dojmio da se je odlučio krstiti. Po završetku vojne službe vratio se u rodnu Panoniju gdje je uspio na kršćanstvo obratiti majku, ali ne i oca. Vratio se u Francusku gdje postaje učenik sv. Hilarija, a potom je posvećen za biskupa Toursa. Tu je službu vršio 27 godina. U svom biskupskom služenju posvetio se obrazovanju klera, pomirenju među ljudima i misionarskoj evangelizaciji. Posebno su ga voljeli siromašni, potlačeni i proganjani s kojima je osjećao veliku bliskost. Elita ga nije voljela jer je pozivao na pravednost, poštenje i solidarnost te je zbog toga doživljavao poniženja. Još za život smatrali su ga najvećim biskupom u Galiji. Preminuo je 397. godine. Tradicija ga je učinila jednim od najomiljenijih svetaca. Zaštitnik je vinara, vinogradara, vojnika, konjanika, gostioničara, uzgajivača konja i gusaka, Francuske, itd. Njegov je grob poznato hodočasničko mjesto. Nije poznato zašto je u Vrsaru odabran upravo sveti Matin za zaštitnika. Propovjednik je izrazio bojazan da, kod današnjeg odabira sveca zaštitnika, sv. Matin ne bi bio popularan jer svojim životom i radom se ne uklapa u današnji način mišljenja i ponašanja. Danas prevladavaju zvijezde lažnog sjaja. Kao glavnu poruku tog sveca iz četvrtog stoljeća nama danas propovjednik je istaknuo da je sv. Martin primjerom svoga života pokazao što znači živjeti Božju Riječ. Iako mu se u životu ništa nije ostvarilo prema njegovim željama, nije želio biti vojnik ni biskup, unatoč tome ustrajao je u vjernosti Kristu i ostvario je velika djela. Mi kao vjernici po krštenju smo se opredijelili za Krista, Isus će pred Ocem priznati onoga tko se pred svijetom prizna njegovim. Danas obiluju stidljivi i bojažljivi kršćani, pred društvenom sredinom koja nije sklona katoličkoj vjeri, jedna od najčešćih napasti vjernika je strah prerušen u obzirnu šutnju, upozorio je mons. Večković. „Poštenje i dosljednost vjernika stavljeni su danas na kušnju, kao da se stidimo zastupati kršćanska uvjerenja i načela. Ne samo da smo pasivni prema progresivnoj amoralnosti koja ušutkava načela kršćanskog morala kao zastarjelog nego takva načela često i prihvaćamo.“ Propovjednik  je pozvao okupljene da budu vjernici i da se vjernički ponašaju i izvan crkve, u domovima, školama, na radnim mjestima i u svim međuljudskim odnosima bez da se srame svojih vjerničkih uvjerenja. „I sv. Martin je živio u sredini nesklonoj kršćanstvu, no on je prihvatio Krista i živio je svoju vjeru u svim situacijama. Nošen tom vjerom u svome je životu učinio velika djela. Neka nam on bude uzor, da slijedimo njegov primjer da poput njega svoju vjeru živimo dosljedno, te budemo Kristova produžena ruka, neka nas u tome zagovara upravo sv. Martin“, zaključio je propovjednik.

U predvečerje uočnice blagdana pokorničko bogoslužje kao pripravu za blagdan predvodio je mons. Ivan Hren.(txt: G. Krizman, foto: G. Abrami)

 

Ližnjan, župa na istoku Pulskog dekanata svog je nebeskog zaštitnika, sv. Martina biskupa ove godine proslavila svečanim misnim slavljem pod predsjedanjem porečkog i pulskog biskupa u miru mons. Ivana Milovana. Osim domaćeg župnika, vlč. Hrvoja Okadara, koncelebrirao je i pulski dekan preč. Milan Mužina. U Ližnjanu se uobičajeno o blagdanu župnoga patrona održavala procesija po mjestu sa svečevim kipom, no ove godine, zbog pandemijskih okolnosti, nije održana.

Biskup je u prigodnoj homiliji podsjetio na desetak istarskih župa koje slave sv. Martina kao svog zaštitnika, a osim toga ima i više njemu posvećenih crkava. Dokaz je to pobožnosti koju vjernici njeguju prema tom Božjem ugodniku. Spomenuo je i Stopu sv. Martina, spomen obilježje koje povezuje župe posvećene tome svecu diljem europskog prostora kuda se je sv. Martina za života kretao. Propovjednik je potom iznio ukratko životopis sv. Martina biskupa te njegov put prema obraćenju, te naglasio najpoznatiju sliku koju vjernici povezuju sa sv. Martinom – darivanje pola svoga plašta siromahu. „Upravo je odnos prema bližnjima, prema potrebitima biti od velike važnosti za nas na posljednjem sudu“, podsjetio je da je blagdan sv. Martina u zemljama sjeverne Europe prigoda za prikazivanje skazanja u kojem konjanik daruje pola svoga plašta siromahu.   Biskup je nadalje rekao da se sve Božje zapovijedi mogu svesti na dvije Zapovijedi ljubavi, ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu. „Poticaj je to na poznato pravilo 'Ne čini drugome ono što ne bi želio da drugi tebi čini i čini drugome ono što bi želio da drugi tebi čini.', temeljna je poruka današnjega blagdana“ naglasio je između ostalog mons. Milovan.

U ponedjeljak, 1. studenog 2021., o svetkovini Svih Svetih, apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije, mons. dr. Dražen Kutleša misu je predvodio na porečkom gradskom groblju. Koncelebrirali su kancelar biskupije mons. Sergije Jelenić, porečki dekan i župnik preč. Milan Zgrablić te porečki župni vikar vlč. Boško Čatlak.

Biskup je u prigodnoj homiliji naglasio tri temeljna pitanja svakoga vjernika „kamo idemo?“, „tko smo mi?“ i „kako doći do Kraljevstva nebeskog?“.

„Kada gledamo kamo čovjek ide i kamo smo mi kao ljudi usmjereni, najbolje ćemo naći odgovor kada sami sebe pogledamo. Kada se spremamo na neki put obično planiramo i gledamo što ćemo sa sobom ponijeti da nam bude sve pri ruci i dosta puta daleko više ponesemo stvari nego što nam je potrebno. Pogotovo kada putujemo na neki važan put. Onda smo pripravni, koncentrirani i činimo sve kako ne bi nešto zaboravili, ali isto tako i mi vjernici smo svjesni da smo putnici, hodočasnici na ovoj zemlji. Znamo da ćemo ovdje živjeti određeni broj godina, 70, 80 i ako smo dobrog zdravlja možda 90 godina i da s ovog svijeta trebamo poći na jedan drugi svijet, to jest sami se možemo zapitati što ćemo na taj put ponijeti sa sobom. Ne možemo ponijeti ni ono materijalno bogatstvo što smo stekli, ni ono sve drugo što smo postigli u životu, ali najbolji odgovor na sve to jest kada ovih dana razmišljamo i pričamo sa svojim ukućanima o našim pokojnicima. Redovito ne spominjemo što su oni učinili materijalno, koliko su napravili kuća, što su kupili, kako su uživali u životu, koliko su putovali svijetom, nego se sjećamo onih njihovih dobrih karakteristika i ljubavi koju su iskazali prema nama.  Tako i mi kada odlazimo s ovoga svijeta trebamo sa sobom ponijeti ono što nam nitko drugi ne može oduzeti, našu dobrotu, našu vjernost i našu ljubav prema Bogu i prema drugim ljudima. Sve one druge stvari, materijalne, su prolazne, propadljive i ostaju iza nas i ne znamo tko će ih uživati i na koji način. Zato, draga braćo i sestre, i mi dok smo na ovome svijetu, potrudimo se sa sobom ponijeti one neraspadljive stvari po čemu će nas Bog primiti u kraljevstvo nebesko.“

„Nadalje, možemo sebi postaviti pitanje „tko smo mi?“, nastavio je predvoditelj. „Mi ćemo možda reći 'mi smo ljudi koji živimo na ovoj zemlji'. Svjesni smo koliko je ova naša zemlja mala i koliko postoji galaksija i svega onoga drugoga što dobro znamo iz različitih znanosti. Možemo sami sebi postavljati različita pitanja, ali gledajući teološki i filozofski dolazimo do dva temeljna opredjeljenja: ili je čovjek došao iz ništa i na ovome svijetu živio određeni broj godina i vraća se u ništa, ili drugo da je Bog stvorio čovjeka i poslao ga na ovaj svijet da živi i na kraju kada završi svoj zemaljski put da se ponovno vraća svome Ocu Nebeskom. U tome je sve sadržano i svatko od nas samo treba prihvatiti u vjeri ono što je za nas vjernike logičnije, jer Bog nas je stvorio i poslao u na ovu zemlju kako u drugom čitanju čujemo,  „da budemo djeca Božja“. Djeca Božja imaju i svoje obveze i dužnosti. Mi dobro znamo kada smo djeca nečija onda se od nas očekuje da svoje roditelje slušamo, da ih poštujemo i da budemo dobri prema svojim roditeljima i da im činimo sve one druge stvari što bi željeli, kada mi budemo u njihovim godinama, da i nama čine naša djeca. Zato u prvom redu trebamo ljubiti Gospodina Boga svoga svim umom svojim, svim srcem svojim jer tako živeći oponašamo Isusa Krista koji je na najizvrsniji način sve to činio.“

„Mi trebamo vršiti one dvije Zapovijedi ljubavi ako želimo biti Božja djeca, a mi to jesmo samo se ne smijemo iznevjeriti onome što Bog kod nas očekuje. Na kraju, vidimo u blaženstvima, Bog nam pokazuje put kako doći u Kraljevstvo nebesko. Mi vrlo dobro znademo, ako u životu želimo biti dobri, ako želimo završiti studije, ako želimo biti veliki sportaši i uspješni, imati uspješnu karijeru, čovjek mora mnogo žrtvovati, mnogo truda i muke uložiti i pitanje je hoćemo li uspjeti u onome što želimo.

„Tako i za vječni život“, naglasio je propovjednik. Ne možemo se uzdati u one koji nam obećavaju da je to vrlo jednostavno nego je to, kako je Isus rekao, vrlo težak i mukotrpan put kako bi mogli doći do Kraljevstva nebeskog.

Neka nam naši pokojnici budu poticaj da i mi dođemo gdje vidimo da su oni, u Kraljevstvu nebeskom. Trebamo uvijek biti svjesni u svom životu da smo prolazni i da nismo vječni, da sve ono što materijalno propada, jedino duhovno ostaje i da trebamo se truditi da postignemo ponovno je prolazno dobra, a ne samo ići za prolaznim dobrima i drugo zemaljskim uspjehom jer ako budemo išli za tim razočarati ćemo se, i onda ćemo u tim teškim trenucima teško nalaziti utjehu. Za čime nam srce žudi, to će nam srce postići, ali isto tako na sve to ćemo usmjeriti i naš razum. Zato draga braćo i sestre, moleći se za naše pokojne iskazujući poštivanje, molimo i za sebe, da nam Bog podari snage da možemo na ovome teškom zemaljskom putu postići Kraljevstvo nebesko“, zaključio je nadbiskup.

Po završetku misnoga slavlja predvoditelj i koncelebranti uputili su se do središnjeg križa te je ondje mons. Kutleša predvodio molitvu za sve pokojnike.

Najave i obavijesti

Nema događanja

Istaknuto

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.