Srijeda, 17 travnja, 2024
mons. ŠtironjaNovosti

Nedjelja Muke Gospodnje u Poreču

Na Nedjelju Muke Gospodnje, 2. travnja 2023., porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja blagoslov maslinovih grančica, procesiju te svečano misno slavlje predvodio je u Poreču. Svečanost je započela na Trgu slobode, ispred crkve Gospe od Anđela blagoslovom maslinovih grančica. Uslijedila je procesija starogradskom jezgrom Ulicom Decumanus i Ulicom sv. Eleuterija. Po dolasku procesije u Eufrazijevu baziliku uslijedilo je čitanje Muke. U koncelebraciji su bili kancelar biskupije mons. Sergije Jelenić, katedralni župnik vlč. Mladen Pranjić te vikar katedralne župa vlč. Boško Čatlak.

Mons. Štironja je na početku homilije podsjetio kako je „posebnost današnje Službe čitanja u tomu da se ne čita samo jedan kratki evanđeoski isječak o muci Isusovoj nego se naviješta cijeli opis Isusova trpljenja. Nama je dugo sve to slušati. A kako je bilo Isusu koji je kroz to prolazio?“, potaknuo je okupljene vjernike na razmišljanje.

U nastavku homilije je podsjetio da „nam se dan svečanog Isusova ulaska u grad Jeruzalem, i cjelovito izvješće o Isusovu trpljenju i muci, stavlja na razmišljanje na početku Velikog tjedna.“ Napomenuo je da „sveti pisac ne ulazi u opis senzacionalistički, metodologijom današnje medijske ekskluzive nego vrlo smireno i umjereno donosi samo činjenice.“

Podsjetivši na glas mnoštva koje jedinstvenim poklikom kliče „Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje, onaj koji je istinski Sin Božji“ propovjednik je istaknuo da je mnoštvo dobro znalo da je „Isus potomak Davidov, s posebnom ulogom i posebnim poslanjem“.

„Stoga je sasvim prirodno postaviti pitanje: Ako je mnoštvo bilo svjesno Kristova identiteta, ako su ga mogli prepoznati po djelima, kako su mogli tako brzo promijeniti stranu i stati protiv njega? Kako je moguće da se poklik dobrodošlice – Hosana, tako brzo pretvorio u: Raspni ga! Ovo pitanje je aktualno i danas, jer se i u našem životu događaju slične stvari.“

Mons. Štironja je posvijestio da iako je od opisanih događaja prošlo gotovo dvije tisuće godina, „i danas pred nama stoje kao poziv na razmišljanje, poziv na opredjeljenje: Razmišljati poput mase ili u mnoštvu biti pojedinci koji će razmišljati svojom glavom, zauzeti svoj osobni stav na temelju činjenica i djela po kojima je vrlo prepoznatljiv Krist, kojega neumorno naviješta Kristova Crkva.“

Naglasio je neosporivu dužnost svakoga kršćanina, „Svatko od nas kao pojedinac dio je mnoštva, član Crkve koji stoji pred Isusom s jasnom ulogom ljubljenog i dobrog učenika.“ Citirao je nadalje opis Muke: „Nasta tama oko ure devete“. Tama je tamo gdje se sudi pravedniku, gdje se raspinje nevinoga. Trajna je i neprekidna tama u srcima onih koji su se bez imalo razmišljanja svrstali među progonitelje Boga, Boga koji je istinska ljubav; Boga koji poziva da ga ljubimo u svakoj sestri, u svakom bratu, pa čak i u neprijateljima. Tama je tamo gdje nije zasjala zora Kristova uskrsnuća.”

Danas smo pozvani da se svjesno opredijelimo“, rekao je biskup, „biti dio bezlične mase i izvikivati ono što žele licemjerni i egoistični manipulatori svjetine ili stati pred Križ Kristov i prepoznati neizmjernu snagu zraka spasenja, prepoznati znak s kojega je Krist zagrlio cijeli svijet i tim zagrljajem obuhvatio sve one koji ponizna i raskajana srca ispovijedaju: „Ovaj zaista bijaše Sin Božji“.“

Napomenuo je nadalje ono što je sveprisutna kušnja: da tražimo Boga po svojim mjerilima, željama i prohtjevima. Nastavio je istaknuvši da nas dani Velikog tjedna posebno pozivaju da se poklonimo Bogu „koji nam nudi svoju očinsku ljubav, odgoj za sretnu i radosnu vječnost“.

„Slijedeći svoje bogove postajemo ovisnici, smrtnici kojima je oduzeto čak i temeljno dostojanstvo djeteta pa onda i dostojanstvo čovjeka, muškarca i žene. Bog ne otima darovano dostojanstvo, nego nam nudi pomoć da to dostojanstvo sačuvamo“, rekao je mons. Štironja.

U nastavku ju je probranim riječima snažno podsjetio na značenje sakramenata u životu vjernika: „Sakrament krštenja nas je učinio djecom Božjom, učenicima Krista Gospodina. Sveta pričest i ispovijed stavlja nas u direktni kontakt s Isusom koji hrani, liječi, poučava, vodi… Sakrament svete krizme nas snaži u spoznaji da smo Kristovi, veže nas uz Isusa koji je jedini posrednik između Boga i ljudi, njegov nas Sveti Duh ovija plaštem spasenja i otkupljenja. Sveta Euharistija nas uvodi u svijet intime s Isusom koji je Kruh živi za život svijeta, Riječ tijelom postala, s Isusom koji je Put, Istina i Život.“

Milosti koje primamo sakramentima stavio je u korelaciju s Velikim tjednom: „Sve ove dimenzije Kristova života i svoga kršćanskog dostojanstva proživljavat ćemo kroz ovaj Veliki tjedan.“

„Stoga ovih dana budimo i slavimo zajedno, nasljedujmo Isusa na njegovu i našem putu; i ne dopustimo da nas zbuni križ i Kalvarija. Dok se Isus uspinje prema vrhu Kalvarije, ne dopustimo da nas zbuni bilo kakva bol, napor i žrtva, potres i nevrijeme. Valja nam stići do vrha Golgote gdje je stavljena točka jednom zemaljskom hodu. Ne točka koja označava kraj života, nego točka na kraju jednoga puta, točka koja se pretvara u zarez poslije kojega slijedi uskrsnuće, pobjeda, beskrajna, vječna sreća“, podsjetio je biskup, te je potaknuo okupljene „ovih svetih dana koji su pred nama, nemojmo se zadovoljiti površnim poznavanjem Isusa, nego budimo ozbiljni istražitelji koji idu u dubine Kristova srca, istražitelji koji znaju što hoće i za čim čeznu.“

Biskup je dao poticaj, „neka ovi sveti dani budu dani razmišljanja o tajni života; o tajni utjelovljene ljubavi koja se dala raspeti radi mene i tebe, radi moga i tvoga spasenja. Neka dani Velikoga tjedna postanu zaista veliki dani, dani strpljive vježbe u trpljenju, dani vježbe u kršćanskoj žrtvi koja nas uvodi u svijet pobjede nad grijehom i smrću, koja nas uvodi u najveću tajnu uskrsnuća Kristova i vlastitoga uskrsnuća tijela, i život budućega vijeka vjekovječnoga.“

„Po krštenju smo postali djeca Božja i članovi jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve. To znači da nismo bezlična masa, nego smo mnoštvo opečaćenih pojedinaca koji su svjesni svoga kršćanskoga dostojanstva, pojedinaca koji se ne daju zavesti, pojedinaca koji se kaju zbog svoje grješnosti, ali pojedinaca koji znaju da im Bog Stvoritelj i Otac, Otac koji nas voli i ne ostavlja ni u jednom trenutku našega životnog hoda, Otac koji nam se snagom Duha Svetoga približio u Sinu Isusu, po kojemu nam je darovao posinjenje, otkupljenje i spasenje“, zaključio je mons. Štironja.

Na kraju mise riječ zahvale te uobičajene obavijesti izrekao katedralni župnik vlč. Mladen Pranjić.

Biskup je u završnom obraćanju izrazio radost zbog prisutnosti okupljenih na euharistiji i slušanju Riječi Božje, te je izrazio nadu da će „ta Riječ naći odjeka u našim srcima i našim životima. Neka nas ove grančice koje smo danas blagoslovili, a koje ćemo staviti negdje na vidno mjesto, u stan, vozilo ili ured, neka nas podsjećaju i budu nam trajni poziv da odgovorimo na Kristov izazov – opredijeliti se za Njega, opredijeliti se za ono spasenje koje samo On može ponuditi.“ U nastavku je izrazio posebnu radost zbog prisustva mladih roditelja koji su došli na misu sa svojom djecom u naručju ili vodeći ih za ruku, „kako je lijepo vidjeti vas, nastavite samo tako“, rekao je biskup. „Posebno pozdravljam vas draga mladeži i pozivam vas da nasljedujemo Krista koji je istinski i najveći učitelj i liječnik i prijatelj i brat i otac. Neka nas sve blagoslovi Presveto Trojstvo“, rekao je mons. Štironja te je izrazio nadu da će se prisutni ponovno okupiti u danima Velikoga tjedna „u slušanju i divljenju Ljubavi koja se dala raspeti za naše spasenje. Neka vas sve Dobri Bog blagoslovi i hvala Vam svima“, zaključio je mons. Štironja.

Obrede Nedjelje Muke Gospodnje su pjesmom pratili kantori neokatekumenskog puta te članovi katedralnog zbora.

G. Krizman

Najave