Srijeda, 22 svibnja, 2024
Novosti

Cvjetnica u Puli

Obrede Nedjelje Muke Gospodnje u pulskoj je katedralnoj župi na Cvjetnicu, 2. travnja 2023. predvodio porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan. U koncelebraciji su bili koordinator neokatekumenskog puta u Hrvatskoj i okolnim zemljama preč. Piergiorgio De Angelis i katedralni župnik vlč. Rikard Lekaj.

Obred blagoslova maslinovih grančica održan je tradicionalno na Forumu, potom je procesija krenula  Kandlerovom ulicom, preko Trga sv. Tome do katedrale gdje je uslijedilo svečano misno slavlje.

Biskup Milovan je na početku homilije podsjetio na značenje Cvjetnice, „Slavimo danas nedjelju Cvjetnicu kojom duhovno ulazimo u najsvetiji tjedan u godini u tjedan proslave Muke, Smrti i Uskrsnuća Isusova. Današnje slavlje započinjemo blagoslovom maslinovih ili palminih grančica te procesijom s radosnim pjevanjem, prisjećajući se Isusova svečanog ulaska u Jeruzalem uz pratnju naroda koji je oduševljeno klicao, mahao grančicama te čak prostirao: haljine po putu kojim je Isus, jašući na magarcu, prolazio. Djeca, svi hodočasnici i sav Grad zanosno su iskazali dobrodošlicu Isusu; iako ipak ne svi, osobito ne gradske, narodne i vjerske vode, bar ne u većini. Taj isti Grad za pet će dana biti mjesto odbačenja Isusa, sa strane vlasti ali i dijela naroda. Mnogi od ovih koji mu sada kliču, prijeći će u suprotni tabor – onih koji će tražiti Isusovo pogubljenje.“

„Crkva se danas svečanom procesijom spominje te Isusove Cvjetnice, mi si danas u obredu dočaravamo taj Isusov ulazak u Jeruzalem. Ipak liturgijsko slavlje nikad nije tek prisjećanje, nego je stvarno događanje. Jer Krist je, sada i ovdje, s nama i pred nama, i mi ga kao današnji njegovi učenici slijedimo, pratimo.“ 

„Ali“, aktualizirao je mons. Milovan, „ i sva se povijest ponavlja: Krist je i danas i priznat i nepriznat, i prihvaćen i neprihvaćen; ne samo od svijeta oko nas, nego i od nas samih. Nekad smo, naime, i mi sami samo na riječima Isusovi sljedbenici, ali ne i svagdašnjim svojim životom i ponašanjem.“

Propovjednik je podsjetio da nas „naš hod u procesiji danas podsjeća kako je čitav naš vjernički život upravo – hod za Isusom. Palmine, maslinove grančice u našoj ruci znak su naše vjere u njega, koji je naš Spasitelj; znak su također naše želje i odluke slijediti ga još odlučnije čitavim našim životom. Grančice ćemo u svojim domovima danas nakon slavlja, zataknuti na vidljivom mjestu, da nam budu podsjetnik na poziv nasljedovanja Isusa našim životom.“

Mons. Milovan je istaknuo koliko su misna čitanja uvijek aktualna „Čitanja pak iz Svetog Pisma kod današnje svete mise donose nam prave primjere ljudske slabosti, kolebljivosti, nepostojanosti. Znamo kako je to u životu, kako se ljudi lako za nešto oduševe, ali se brzo i ohlade. I mi kao kršćani nekad se lako oduševimo za vjeru, za Boga, za Krista. Ali nije lako u životu potom ostati vjeran, ustrajati u onom što smo obećali.“ „Tko nije u duši nikad osjetio svoje kolebanje, kad je trebalo ustrajati u svom zvanju, u braku i obitelji, u vjeri i pravoj čovječnosti?, zapitao se propovjednik.

„I apostol Petar je samouvjereno izjavljivao: „Ako te i svi ostave, ja ne ću”, a par dana kasnije kukavički će izjaviti: „Ne poznam toga čovjeka.”, nastavio je biskup Milovan. „Slična tome, i naša su lijepa obećanja Bogu, sjetimo se samo naših ispovijedi; ili obećanja nekom našem prijatelju: ,,Budi siguran, možeš se uvijek pouzdati u mene…” Ali onda ipak na koncu ne održimo riječ. Tako je učinio i Juda i sve ono mnoštvo naroda. – Ali dobro se je nakon svega bar zasramiti, kako je to učinio Petar.“

„Slično i sva ona masa ljudi koji su na Cvjetnicu oduševljeno klicali Isusu, ali je velik dio njih na Veliki Petak proklinjao Isusa i zazivao njegovu osudu. Takvi su ljudi, najčešće se ponašaju bez razmišljanja, pa i bez morala“, rekao je biskup definiravši djelovanje mase, no nasuprot tome, istaknuo je kako smo „mi  kršćani, vjernici, bliski Isusu Kristu, i ponosimo se time, ali znamo – Isus ne treba one koji mu se možda samo dive, nego koji su doista spremni i životom ga nasljedovati, dosljedno, ozbiljno, pa i kada je to zahtjevno.“

„I na koncu sam Isusov križ, ali također i trpljenje, patnja u našem životu. Ona je uvijek u suprotnosti s našom gladi za srećom“, rekao je propovjednik te nastavio, „mi smo itekako svjesni da i ona spada u naš život, da ju je zapravo nemoguće izbjeći. Dapače, vidimo da ju treba zapravo naučiti prihvaćati. Reći ćemo: Ako želiš biti pravi čovjek, znaš da moraš naučiti biti obziran, ustrajan, solidaran, strpljiv, a to uvijek košta.“ „Tim više: Ako želiš biti pravi kršćanin, pozvan si nasljedovati Kristov primjer, što je, kako reče sv. Papa Pavao VI., beskrajno lijepo, ali je i zahtjevno“, citirao je mons. Milovan.

„Živimo u mučnom i krutom svijetu. Oko nas neprestano izvještaji o svakodnevnim brutalnostima u životu. Postoji opasnost da se na to naviknemo, da postanemo neosjetljivi na muku, na trpljenje, na smrt drugih ljudi… Slušajući izvještaje o muci Gospodinovoj, pozvani smo da iziđemo iz svake ravnodušnosti. Otkako je Bog na sebe uzeo patnje slične našima, svako je nasilje koje se čini protiv čovjeka, ujedno je i povreda Boga“, podsjetio je propovjednik.

„Isus je sam prihvatio patnju, njegov križ zauvijek ostaje misterij ljubavi Božje. U vjeri tek razumijemo: Svojom smrću – sa strane Boga – on je pokazao najveću ljubav Božju prema čovjeku; a sa strane čovjeka, u ime čitavoga grešnog čovječanstva, pokazao najveću moguću ljubav i poslušnost Ocu. Upravo svojim trpljenjem i smrću na križu Krist nam je dao najveći primjer ljubavi, vjernosti, strpljivosti i opraštanja. I svojom nam je smrću zaslužio oproštenje, opravdanje, spasenje, i nadu slave Božje u nebu“, zaključio je mons. Milovan.

Obrede Nedjelje Muke Gospodnje su pjesmom pratili kantori neokatekumenskog puta te članovi pulskog katedralnog zbora.

Txt: G. Krizman

Foto: Župa Katedrala Pula

Najave