Nedjelja, 26 svibnja, 2024
Novosti

Pula: mons. Basilio Yaldo, pomoćni biskup Bagdada posjetio pulsko sjemenište

Nakon sudjelovanja na dvodnevnoj međunarodnoj arhivističkoj konferenciji u Pazinu i Rijeci, mons. BasilioYaldo, pomoćni biskup iračkog kaldejskog katoličkog patrijarha u Bagdadu posjetio je u subotu, 30. svibnja,  pulsko Biskupijsko misijsko sjemenište Redemptoris Mater, gdje je održao prigodno predavanje o povijesti i sadašnjosti Crkve u Iraku.

U uvodnom obraćanju, vicerektor sjemeništa preč. Nikola Mladineo pozdravio je i druge uvažene goste koji su također sudjelovali na susretu arhivista:  ravnatelja Akademije za humanističke znanosti u Bagdadu Amira Jajea, veleposlanika RH i doajena diplomatskog zbora u Iraku Jerka Vukasa, tajnika Kaldejskog katoličkog patrijarhata u BagdaduTomasa SulaimanaBahnama, profesoricu matematike u ženskoj srednjoj školi u Bagdadu časnu sestru Hannu Afreem Ibraheem,  tajnika hrvatskog veleposlanstva u Bagdadu Ghassana Dawooda Mansoora, predsjednika Udruge crkvenih arhivista iz Vatikana mons. Gaetana Zita, ravnateljicu Hrvatskog Državnog Arhiva Vlatku Lemić, a napose Elvisa Orbanića, ravnatelja Državnog arhiva u Pazinu koji je kao organizator i glavni koordinator međunarodne arhivističke konferencije ujedno bio inicijator posjeta iračke delegacije Pulskom sjemeništu. Vicerektor je upoznao goste sa poviješću pulskog biskupijskog misijskog sjemeništa „Redemptoris mater“, predstavivši upravu i suradnike.

Mons. Yaldo je započeo svoj nastup predvodeći molitvu „Zdravo Marijo“ na aramejskom, kako je rekao, jeziku Mezopotamije, a zatim je održao izlaganje o Crkvi u Iraku. Predavanje je održao na talijanskom, jeziku kojeg su svi prisutni razumjeli, a on ga tečno govori, obzirom da je svoju doktorski studij završio na Papinskoj akademiji Urbanianum u Rimu.  Govoreći o povijesti naglasio je prisutnost kršćanstva na iračkom području, u povijesnoj regiji Mezopotamija, oko rijeka Tigris i Eufrat, još od kraja prvog stoljeća dolaskom sv. Tome apostola koji je tuda prošao odlazeći u Indiju. Njegova dva učenika osnovala su tu prvu Crkvu krajem prvog stoljeća. Šest stoljeća prije dolaska Islama, prije rođenja Muhameda 621. godine, Mezopotamija je bila kršćanska zona. Tome svjedoče arheološki nalazi Koukhi crkve iz 1. stoljeća, koja se nalazi nedaleko Bagdada, a koja je do 7. stoljeća bila sjedište Kaldejske crkve. Godine 1380. jedan patrijarh zapisao je postojanje 20 metropolitanskih sjedišta u Mezopotamiji, oko 200 biskupija. Mučeništvo je karizma naše Crkve, naglasio je biskup. Od početka je Crkva na tom području bila mučenička, a razni su bili progonitelji: Perzijci, Arapi, Molgoli, Turci. Naša liturgija u jutarnjoj i večernjoj molitvi sadrži molitvu za mučenike, jer se i zove Crkva mučenika. Ta duhovnost daje nam snagu za ostati u toj zemlji. Danas je situacija u Iraku jako teška, već 13 godina, nakon pada režima Saddama Huseina situacija je izuzetno loša. Prije je kršćana katolika bilo oko milijun, a sada ih nema ni 300 tisuća, mnogi su emigrirali diljem svijeta. Nekada je Irak bila bogata i stabilna država, no sada nema sigurnosti. Posjedovanje prirodnih bogatstava, napose nafte, je uzrok naše nesreće, jer razne strane u tim sukobima traže samo svoj interes. Američke snage, došavši osloboditi Irak i donijeti demokraciju nisu učinili ništa za razvoj države, naprotiv, sve propada, cijeli sistem je u propadanju, nema sigurnost, infrastruktura propada, gotovo da i nema struje, vode, ljudi nemaju posla… No, situacija se napose pogoršala nakon dolaska Isisa, Islamskog kalifata u našu državu. Nakon ulaska Isisa u Ninive, na sjeveru Iraka gdje je najviše kršćana, od kuda je i biskup Yaldo, prije devet mjeseci, u jednoj noći 120 tisuća ljudi je moralo pobjeći iz svojih domova u susjedna sela i gradove. Crkva je podigla šatore i zbrinula izbjeglice prema mogućnostima, no to nije rješenje. Bagdadski patrijarh potiče ljude da ostanu u svojoj zemlji, no bez posla, bez sigurnosti, bez uvjeta za život normalno je da ljudi žele otići iz Iraka. Ipak, to je naša zemlja, tu je naše povijesno naslijeđe, i nadamo se da će se situacija razriješiti, da će Irak ponovno postati ono što je bio nekada, turistička meta sa značajnim antiknim lokalitetima. Ljudi u Iraku, od svoga djetinjstva, ne pamte drugo osim rata:  osam godina rata sa Iranom, rat u Zaljevu, zatim embargo, potom američki napadi, sada Isis, naši mladi nisu doživjeli ništa drugo u životu osim rata. U Bagdadu postoji 29 crkava, deset ih je sada zatvoreno, jer nema vjernika, i nema svećenika. Od 2005. do 2009. godine bilo je oteto 13 katoličkih svećenika, naglasio je biskup, a i on je bio među njima. Otela me skupina islamskih fanatika u 2006., nakon susreta s papom Benediktom u Njemačkoj, gdje je on govorio o Islamu, a što je izazvalo izuzetno jaku reakciju od strane Muslimana. Bio sam otet 3 dana, a pustili su me uz određene uvjete koji su trebali biti ispunjeni, prisjetio se biskup. Jedan katolički biskup iz Ninive je tada ubijen. Moj školski kolega tijekom studija u Rimu, padre Ragid, po povratku u Irak ubijen je s tri hica iz pištolja, zajedno sa tri đakona. Jednog svećenika Pravoslavne crkve su ubili i truplo razrezano na tri dijela odnijeli supruzi. Nedavno su teroristi ušli u bagdadsku katedralu tijekom nedjeljne mise, ubili su 27 osoba u crkvi, među njima i dva mlada svećenika koji su bili moji učenici na bogosloviji, prisjetio se biskup.  Imali su dvije i tri godine svećeništva, htjeli su pregovarati sa napadačima da spase ljude, jednog su ubili za oltarom, služio je misu, a drugog  na izlazu iz ispovjedaonice. Svaki dan u Bagdadu čujemo za takva tragična ubijanja. Težinu situacije možda još bolje od mene zna hrvatski veleposlanik u Bagdadu, koji je tamo već šest godina. Mi ga volimo, jer je izuzetno dobra osoba, i on nas je potaknuo na dolazak u Hrvatsku, zaključio je biskup uputivši prigodne zahvale.

Slijedeći se okupljenima obratio hrvatski veleposlanik u Iraku i doajen iračkog diplomatskog zbora Jerko Vukas, koji je već šest godina u Iraku, iako svi veleposlanici nakon uobičajenog četverogodišnjeg mandata jedva čekaju otići. Biti u Iraku zaista nije lako, no ja sam radostan što sam odabrao tu destinaciju. Uvijek sam želio ići stazama Biblije, i nadao sam se Izraelu. Bio sam osam puta na Isusovu grob, i nadam se otići još dva puta, rekao je veleposlanik. Mislio sam da ću nakon dvije godine htjeti otići, no ja sam u Iraku doživio nešto što  svi želimo, produbio sam svoju vjeru, imao sam susret sa živim Kristom, i shvatio sam da je to moje poslanje, u tom svijetu raditi s ovim najugroženijim, a to su kršćani katolici koji proživljavaju zaista križni put. Radostan sam što će ovaj susret biti most, poveznica za ubuduće. Ostati ću u Iraku koliko god je to volja Božja, naglasio je veleposlanik. Zatim je iznio svoje osobno svjedočanstvo molitve. Osim molitva tijekom dana, ja svake večeri završavam dan sa krunicom Krvi Kristove, to je moje oružje kojim se ja borim u Iraku. Jasam se u Iraku nagleda svega, ubijanja, razaranja, ljudskih nevolja, no to moje oružje me vodi kroz taj svijet, i do sadasam više puta ostao neozlijeđen u izuzetno opasnim situacijama. Mene vodi sila odozgor, na čemu sam zahvalan Svevišnjemu, naglasio je veleposlanik.

Uslijedilo je izlaganje mons. Ameera Jajea, dominikanca, ravnatelja Akademije za humanističke znanosti u Bagdadu, koji je održao prezentaciju o  Koukhi crkve, povijesnom lokalitetu nedaleko Bagdada, gdje arheološki nalazi svjedoče o postojanju prve kršćanske crkve na tom području koja datira sa kraja prvog stoljeća. Prva arheološka istraživanja obavila je jedna njemačka ekspedicija povjesničara i arheologa još davne 1928. godine. Dokaz starosti tog arheološkog nalazišta dolazi od ispitivanja materijala koji su se u 1. i 2. stoljeću koristili za izgradnju nastambi, a naziv ‘koukhi’ dolazi od imena malih kućica u kojima je živjelo lokalno stanovništvo. Predaja kaže da je tu crkvu izgradio Mari, jedan od 72 učenika koje je Isus poslao naviještati evanđelje svemu svijetu, a koji je zemlju za izgradnju crkve dobio u znak zahvale jer je izliječio kćer princa dinastije koja je tada vladala tim područjem. Prvi je put dijelom porušena u progonima 341. godine kada je patrijarh, zajedno s većim brojem biskupa podnio mučeništvo za vjeru. U Koukhi crkvi pokopana su 24 patrijarha. Ta je crkva bila sjedište patrijarhata do 775. godine kada se sjedište seli u Bagdad, nakon toga postoje zapisi da je svaki novoimenovani patrijarh odlazio moliti na grob svojih prethodnika. Nakon 2000. godine, tijekom ratnih sukoba, muslimansko stanovništvo iz okolice koje zbog ratnih sukoba nije moglo doći do svojih groblja pokapalo je svoje mrtve u blizini Koukhi crkve. Prije nekog vremena, ’80 i ’90 godina prošloga stoljeća patrijarh je sa svojim klerom pokušao svrnuti pozornost na potrebu obnove i prikladnog očuvanja tog prevažnog povijesnog lokaliteta, no pri ministarstvu turizma nisu naišli na pozitivan odgovor.

Odgovarajući na pitanja bogoslova, mons. Yaldo je rekao kako crkve, pa tako i zgrada patrijarhata imaju policijsku zaštitu napose tijekom euharistijskih slavlja, ali u slučaju napada znatno nadmoćnijih terorističkih snaga, ta zaštita nije dostatna. Biskup je nadalje pojasnio da u sukobima između sunita i shijita, koji se bore za vlast, stradaju i kršćani, koji, obzirom da sumanjina, nemaju nikakve pretenzije prema vlasti. Govoreći o teroristima pak, biskup je naglasio kako i muslimani stradaju u terorističkim napadima, jer tek jedan mali dio njih pripada ekstremističkim skupinama fundamentalista. Govoreći o organizaciji Isis biskup je naglasio da se njihovog fundamentalizma i terorističkog djelovanja boje i muslimani, a poznato je da oni, u mjestima gdje zavladaju nastoje primjenjivati zakone koji su vladali pred 14 stoljeća, u vrijeme nastanka Islama. Biskup je također spomenuo da se danas oko 30% mladih u Iraku izjašnjava ili ateistima ili protiv islama.

Kršćani u Iraku, unatoč stalnim progonima, svjedoče svoju vjeru od prvoga stoljeća, i kroz svoju posebnu povezanost sa Isusom Krstom, nose križ cijeloga svijeta, zaključio je mons. Basilio.

U nastavku je predsjednik udruge crkvenih arhivista govorio o Vatikanskom arhivu te ulozi crkvenih arhiva općenito. Naglasio je kako njihova uloga nije sam donositi svjedočanstvo postojanja i pronošenja vjere kroz razne povijesne epohe već i prenošenje svijesti i očuvanje identiteta jednoga naroda, kroz postojanje tih povijesnih zapisa, kao što je to slučaj s glagoljicom u hrvatskom narodu. Mons.Zito je spomenuo i višeznačnu iskoristivost crkvenih arhiva za najrazličitija povijesna istraživanja, te istaknuo i pastoralnu ulogu crkvenih arhiva. Dati djeci na župnoj katehezi da pročitaju u maticama zapis o krštenju svojih roditelja, ili vjenčanju djedova i baka prirodno stvara jaku svijest o vlastitom  kršćanskom identitetu, rekao je. Mons. Zito je najavio i sljedeću konferenciju arhivista na temu odgovornosti koju imamo prema budućnosti u smislu očuvanja zapisa i svjedočanstva o sadašnjosti u perspektivi razvoja tehnologije i sigurnosti, odnosno dugoročnoj primjenjivosti sadašnjih tehnoloških dostignuća.

Susret je završen zajedničkom molitvom u kapeli sjemeništa, a kasnije istoga dana delegaciju je primio kancelar biskupije preč. Sergije Jelenić u Biskupskom ordinarijatu u Poreču.

Najave