Blagoslov obnovljenih orgulja u Pulskoj katedrali

U Pulskoj katedrali, na spomendan sv. Augustina, 28. kolovoza 2026. godine mons. Ivan Štironja, biskup porečki i pulski blagoslovio je obnovljene orgulje.

Slavlje je započelo svečanom svetom misom u kojoj je biskup Štironja u propovijedi progovorio o glazbi u liturgiji: „U našim bogoslužnim slavljima liturgijska glazba zauzima vrlo važno mjesto i ima veliko značenje. U obredniku ‘Blagoslovi’ o orguljama čitamo: ‘Kad prate pjevanje ili sviraju, dodaju sjaj svetim činima, prate božanske hvale, a potpomažu molitve vjernika i srca im uzdižu Bogu.’ Koliko Katolička Crkva cijeni orgulje, najbolje potvrđuje njihova prisutnost u našim katedralama i drugim crkvama.“

Evanđelje dana bilo je o mudrim i ludim djevicama koje čekaju zaručnika (Mt 25,1-13). Mons. Štironja je tu sliku Crkve koja čeka, koja znade što čeka i bogoslužje koje je škola toga čekanja, povezao s događajem kolaudacije, glazbom i orguljama: „Orgulje imaju svoj mehanizam, mnoštvo cijevi, sviraonik, registre, motor koji stvara zrak. Sve mora biti na svom mjestu, naštimano i usklađeno da bismo dobili zvuk. Cijevi, sa svojim piscima, dominiraju, no one nisu dovoljne. Bez zraka su nijeme, potreban je dah koji oživljava svirala i osmišljava cijevi. Sveto pismo govori kako Bog čovjeku udahnjuje dah života. Duh Sveti je Božji dah koji oživljava. Orgulje da bi oživjele i zasvirale, trebaju zrak koji prolazi kroz njihova svirala i cijevi. Orgulje, gledano izvana, mogu savršeno izgledati, ali ako nema zraka, ništa ne znače. Tako i čovjek, može izvana savršeno izgledati, ali ako nema ‘ulja’, ako nema Božjega Duha – unutarnjeg života, gubi svoj smisao.“

Zatim je nastavio: „Ove obnovljene orgulje imaju svoju vrlo važnu poruku: nije dovoljno imati instrument, potrebno je da kroz njega prostruji zrak, potreban mu je dah. Tako i kod čovjeka. Nije dovoljno imati tijelo pa taman bilo i živo; potrebno je dopustiti Bogu da kroz to tijelo protekne duh i dah Duha Svetoga.“

Zašto nije moguće dati svoga ulja od svoje svjetiljke propovjednik je protumačio: „Postoje stvari koje nitko ne može učiniti umjesto nas. Nitko ne može umjesto mene vjerovati, umjesto mene ljubiti Boga i svoga bližnjega. Nitko ne može umjesto mene oprostiti, biti milosrdan. Nitko ne može umjesto mene susresti Isusa. I nitko ne može u posljednjem trenutku posuditi tuđu vjeru, tuđu svetost, tuđu ljubav, tuđu nadu. Ulje vjere se ne može niti kupiti niti posuditi. Kao pojedinci i kao zajednica, možemo puno toga lijepoga imati izvana, a iznutra biti prazni: ‘trublja što ječi ili cimbal što zveči’. Možemo imati lijepe crkve, lijepe obrede, vrhunsku glazbu i prekrasne orgulje – a ipak ne čuti Boga. Glazba sama po sebi ne spašava, može otvoriti srce za Boga koji spašava, ali nas ne može spasiti. Krist, samo Krist, jest i može biti naše ufanje i spasenje.“

„Orgulje nisu samo ukras u Crkvi, nisu tu da ih se vidi i da im se divimo. One imaju svoju vrlo važnu ulogu, one su u službi liturgijske pjesme i glazbe.“ rekao je mons. Štironja te nastavio: „Kada zajednica vjernika pjeva Bogu, tada se na zemlji događa nešto što nas podsjeća na nebo. Zato liturgijska glazba nije dodatak liturgiji. Ona je jedan od načina na koji Crkva izražava ono što riječima ponekad ne može izreći. Postoje trenuci kada riječi više nisu dovoljne. Tada počinje glazba.“

Biskup je promotrio orgulje kao sliku same Crkve: „Mnoštvo različitih cijevi, dužih i kraćih, velikih i malih, tanjih i debljih, snažnih i nježnih. Svaka ima svoje mjesto i svoju boju zvuka. Sama za sebe jedna cijev ne može proizvesti ono što može cijeli instrument. A kada se sve povežu i ujedine, kada kroz njih prostruji isti duh i dah, tada nastaje sklad. Nije li to prekrasna slika Crkve? I mi smo različiti: različite dobi, karaktera, temperamenta, darova, iskustava i životnih putova. Netko je poput snažnog registra, netko je tih i gotovo neprimjetan. Netko daje dubinu, netko svjetlinu. Jedni vode, drugi prate. Ali svi smo pozvani biti dio jedne te i iste pjesme. Crkva nije mjesto u kojemu svi moraju biti isti. Ona je mjesto u kojemu različiti ljudi, ispunjeni istim Duhom, mogu postati jedan sklad. A dirigent te skladne simfonije nije čovjek nego Krist.“

Na koncu svete mise preč. Rikardo Lekaj, generalni vikar Porečke i Pulske biskupije te župnik pulske katedralne župe napomenuo je da je ovo bila i svetu misa zahvalnica za sve donatore, dobročinitelje i suradnike koji su svojim darom, znanjem i trudom pridonijeli obnovi katedralnih orgulja, u godini u kojoj pulska katedrala obilježava i 25. obljetnicu postavljanja tih orgulja. Zahvalio je svima koji su od početka postavljanja orgulja svirali i vodili zbor u katedrali: prof. Branku Okmaci, Paoli Vellico Batel, Eleni Roce, Patriku Andreju, Vilmi Žmak i Ivanu Orliću. Zatim je zahvalio onima koji su uz župu Uznesenja Marijina – Katedrala bili inicijatori obnove: Porečkoj i Pulskoj biskupiji te udruzi Organum Histriae, na čelu s gospođom Elenom Roce te majstorima Philippu Amonu Ličaninu i Toniju Odaku, koji su svojim znanjem, iskustvom i stručnošću obnovili i servisirali katedralne orgulje. Na koncu zahvalio je svim donatorima, dobročiniteljima i suradnicima.

Prije samog koncerta koji je uslijedio riječ je imala gospođa Elena Roce. Zahvalila je župniku na ukazanom povjerenju i prihvaćanju ove inicijative, ali i biskupiji na podršci. Istaknula je da: „koncert koji će uslijediti nije samo prigoda da čujemo ljepotu orguljske glazbe, nego i prilika da zajedno zahvalimo svima koji su svojim trudom, znanjem, darom i potporom omogućili da ove orgulje ponovno zasjaje – i, što je najvažnije, ponovno ispune ovaj drevni prostor svojim svečanim zvucima.“ Gospođa Roce je posebno izdvojila i zahvalila prof. Eduarda Kancelara bez čijeg neumornog i volonterskog rada posljednjih 25 godina, ovog instrumenta zasigurno ne bi bilo.

Najbolji način da se proslavi kraljicu instrumenata jest upravo glazba. Pomno odabranim programom orguljaši su željeli pokazati svu raskoš i velike zvukovne mogućnosti ovih orgulja, stoga su se čule razne zvukovne boje i instrumenti – flaute, oboe, trube… Bilo je to glazbeno putovanje od sjevera Europe, renesansne Nizozemske, preko baroknih katedrala Njemačke i dvorskih kapela Francuske, pa sve do suvremene improvizacije inspiriranih gregorijanskim koralom. Prisjetili su se i velikog hrvatskog orguljaša, akademika i profesora Anđelka Klobučara koji nas je napustio prije točno 10 godina.

Na svečanom orguljaškom koncertu nastupili su: Eduard Kancelar, Krešimir Klarić, Jeroen Koopman i Elena Roce.