Petak, 23 veljače, 2024
HomilijeNovosti

Treća vazmena nedjelja

 Komentar 3. vazmene nedjelje napisao je fra Željko Klarić. Trebalo je da Krist sve to pretrpi i treći dan uskrsne od mrtvih. Lk 24,35-48

U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!«

Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.«

Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.

Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«

Cijelo proteklo vrijeme počevši od Velike subote i kroz posljednja dva tjedna smo redovito čitali u evanđeljima o Isusovim ukazanjima apostolima i o njihovom prepoznavanju Isusa. Uskrs je temelj vjere, i bez Uskrsa „pada“ čitava naša vjera u Isusa Krista. No, vjerovati da je uskrsnuo onaj koga su na onakav način ubili nije bilo lako. Možemo zamisliti apostole, vidjeli su i doživjeli puno toga za zemaljskog života Isusovog, ali ono što je govorio o budućim događajima nekako im je ostalo nejasno. Govor o uskrsnuću je gotovo nepojmljiv. Mi kad govorimo o uskrsnuću ne možemo govoriti precizno, jer možemo samo donekle shvatiti i djelomično govoriti kako bi to moglo izgledati.

Nije ni njima bilo lako, nisu znali buduće događaje, bili su samo svjedoci onoga što je činio i naučavao.  Zbog toga ih je Isusova smrt poljuljala i zbog toga su se razbježali. Zapravo počeli su se okupljati, ali skrivećki, u strahu od Židova. Ipak Isus dolazeći na njihova okupljanja želi apostole osloboditi prvo od straha, a onda i od zbunjenosti i bilo koje nedoumice da je on ponovno živ. Jer taj će ponovni susret učenika i živog Učitelja biti mjerodavan za njihovo cijelo kasnije djelovanje. Na tom se susretu i na svjedočenju apostolskom temelji se i naša vjera, da oni prvi  nisu svjedočili ono što su vidjeli svojim očima, danas do nas ne bi ni došla poruka o Isusu. Dakle svo njihovo djelovanje kao apostola nije prvenstveno nauk, ni obdržavanje nekih krutih pravila nego jednostavno svjedočenje. Bit ćete mi svjedoci! Jedna je od glavnih uputa koje Uskrsli Isus govori svojim učenicima. Ta rečenica se odnosi na nas, vjernike koji smo svjedoci da je naš život već sada i ovdje zahvaćen njegovim uskrsnućem i da naš život već sad čini kvalitetnijim, sad djelomično ali u nadi da ćemo jednog dana iskusiti i puninu uskrsnuća. 

Vjera Crkve se rađa iz ukazanja Uskrsloga apostolima. Apostoli nemaju vjere u uskrsnuće, stoga uskrsnuće nije proizvod njihove mašte. Krist im daje svjedočanstvo da nije „duh“, utvara. Dopušta ima da dodiruju ruke i noge i pojede pred njima komad pečene ribe.  Isus ih poučava: uskrsnuće je stvarna činjenica, a ne neko posebno duhovno življenje nakon smrti. Zahvaća dušu i tijelo. Nakon što su se uvjerili o zbilji stvarnog uskrslog tijela, iako proslavljenog ali stvarnog, daje im važnu poruku o važnosti njegova trpljenja, smrti i uskrsnuća. Isus ih podsjeća na ono što im je rekao dok je bio s njima: „treba da se ispuni sve što je pisano o meni u Mojsijevu zakonu, u Prorocima i Psalmima“. Uskrsli im „otvori“ pamet da spoznaju Pisma. Odlučujući znak vjere u uskrsnuće je spoznaja Pisma. To pogotovo vrijedi za današnje vjernike, za nas, da se vjera oslanja na poznavanje Pisma. Po Pismu, njegovoj Živoj riječi, Isus iz Nazareta, utjelovljeni Sin Božji, prisutan je i dalje u našoj povijesti. Nije „duh“, utvara odijeljen od svoje čovječnosti iako je sad njegova prisutnost različita i teže se dohvati. Ali kroz ovo iskustvo traženja  vjera se hrani i dolazi do spoznaje.

Na tim dvjema datostima je temeljno poslanje Crkve. Ona ima svoje izvorište u Uskrslom Kristu i u Pismima, i sadržaj je propovijedanje oproštenja grijeha svim narodima. Tako svoje poslanje Uskrsli predaje Crkvi. Oproštenje grijeha se rađa iz križa i slave uskrsnuća. Tu se očituje Božja ljubav prema nama. Ali taj dar nije automatski i magijski, traži odgovor od čovjeka, traži se obraćenje. Bez tog nema pristupa u Kraljevstvo. Kao plod susreta, navještaja i obraćenja Isus daje mir. Mir nije samo stvar ugovora među zaraćenim stranama, niti da je mir posljedica kapsula za smirenje, to su znali i Izraelci, da je mir Božji dar. Taj mir daje Krist posredstvom navještaja crkve, u osobnom susretu s njime i u osobnom obraćenju.

Najave