Sv. Josip, zaštitnik očeva
Homiliju povodom blagdana sv. Josipa napisao je vlč. mr. Ilija Jakovljević.
Mt 1, 16.18-21.24a
„Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.
A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih. Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.“
Slaveći blagdan sv. Josipa, pravednika, kako ga naziva evanđelje, razmišljamo o ulozi očinstva u sv. Nazaretskoj obitelji, kao i našim obiteljima. Današnja Božja riječ u drugom čitanju progovara o Abrahamu koji postaje „baštinik svijeta“ na temelju svoje vjere, a ne na temelju određenog zakona ili sile. Abraham je otac svih nas po vjeri i mi smo njegova djeca po vjeri. Današnja liturgija upravo u Abrahamu vjerniku gleda sliku Josipa „pravednika“, što označava odanost Bogu, označava predanost Bogu u vjeri i po vjeri. Abraham vjeruje Božjem obećanju da će dobiti potomka po kome će postati „baštinik svijeta“. Svaki otac je pozvan da u svojoj obitelji bude Abraham vjernik. Da svoju djecu odgaja u vjeri i bude prvi molitelj u svojoj obitelji. Abraham je bio nositelj vjere u svojoj obitelji i u svome narodu. I danas je važna uloga oca u obitelji; ne samo na društvenom području nego i na vjerskom. Svaki otac je pozvan da bude svome djetetu prvi učitelj u vjeri. I to je bio i sv. Josip. Isusu je u Josipu imao uzora i on mu je pomogao da, kako kaže sv. evanđelje, raste u: „mudrosti, dobi i milosti“. Reći će papa Benedikt XVI.: „Josip iz Nazareta čovjek je koji je othranio i odgojio Boga. Primjer je koji je utjelovljeni Bog imao godinama pred sobom da bi shvatio što znači biti čovjek koji talent inteligencije upotrebljava za dobro, i koji svakoga dana jača dar vjere”.
Tko je zapravo sv. Josip? Svi znamo da je on zaručnik bl. Djevice Marije, Isusov hranitelj, potomak iz Davidove loze; pobožan čovjek i pravedan. Biblijska riječ pravednik, pravednost, sastoji se u postojanoj i čvrstoj volji dati Bogu i bližnjemu ono što mu pripada. Josip se odriče svoga prava, da otpusti Mariju, i izabire Božju pravednost. Svojom pravednošću on nadopunjuje zakon, zakonu udahnjuje dušu. Njegova pravednost označava vjernost Bogu, i Bog je temelj njegove pravednosti. Josip se u tim teškim trenutcima, dok se „kolebao“ što i kako učiniti, ne obraća za pomoć mudracima ovoga svijeta – odvjetnicima, već kao pobožan čovjek stavlja sebe i svoju situaciju u Božje ruke. Dolazi mi anđeo i progovara: „Josipe,.. ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju…. Rodit će ti sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.“ Josip prihvaća što mu je anđeo rekao i na taj način postaje dionikom Isusova spasiteljskog programa. Josip uzima na sebe svu ulogu oca i hranitelja, ona Isusu služi u vjeri, jer vjeruje da će upravo Isusu osloboditi njega i njegove sunarodnjake od grijeha. Za pobožna čovjeka oslobođenje od grijeha označava spasenje; znači biti oslobođen od vječne smrti i postati baštinik vječnog života. Baštinikom života se postaje po vjeri u Isusa Krista i življenja po pravednosti. Tu Božju pravednost treba živjeti u našim obiteljima, udahnjivati je u svijet politike, ekonomije i svih segmenata ljudskog društvo. Društvu nije dovoljan zakon, ma kako on bio dobar, društvu trebaju ljudi vjere koji će tom zakonu dati dah života. Bog se „poslužio“ sv. Josipom da započne svoju povijest spasenja po Isusu Kristu. Bog treba danas i nas, svakog dobronamjernog čovjeka, a napose kršćanina, da svoju povijest spasenja nastavi po Isusu Kristu.
Svi smo pozvani da ovom svijetu donesemo Isusa. Josip je na svoj način omogućio da Isus započne svoje mesijansko poslanje ovdje na zemlji. I mi smo pozvani da omogućimo najprije u svome životu i svojim obiteljima da Isus djeluje. Ovaj svijet treba hrabre i pobožne muževe, treba očeve koji će biti uzor svojoj djeci u vjeri. Nije dovoljno da svojoj djeci dadnete ovo zemaljsko koje je prolazno; da ih školujete, omogućite dobru materijalnu pozadini; već vaša djeca trebaju nešto više od vas. Trebaju oca vjernika, oca pravednika, oca koji skrbi za svoju obitelj. (vlč. mr. Ilija Jakovljević)