Sv. Antun – svetac malih, običnih ljudi
U župnoj crkvi i samostanu Svetog Antuna Padovanskog u Puli i ove je godine 13. lipnja na svečan način obilježen blagdan nebeskog zaštitnika. Mnogobrojni vjernici, štovatelji sv. Antuna, tog su mu dana odali čast i hvalu, ali zasigurno i zazvali njegov zagovor tijekom jedne od sedam svetih misa koliko ih se tog dana održalo u župnoj crkvi. Župa se za ovaj blagdan pripremala posebnom pobožnošću kroz trinaest utoraka svetom Antunu, devetnicom, te intenzivno trodnevnicom koju je ove godine predvodio vojni kapelan vlč. Slavko Rajič.
Posebna, uz ostalo i po uzrastu okupljenih vjernika, bila je toga dana tradicionalna misa za djecu koja se održala u poslijepodnevnim satima. Tim misnim slavljem svečano je obilježen i završetak vjeronaučne godine. Svjedočanstvo o dugogodišnjoj tradiciji mise za djecu na blagdan Svetog Antuna u ovoj crkvi moguće je pronaći na starim fotografijama djece sa ljiljanima koje mnogi stariji žitelji Pule čuvaju među uspomenama iz djetinjstva. I ove je godine misa za djecu zaživjela posebnim sjajem zbog velikog mnoštva djece koju su roditelji, bake i djedovi doveli kako bi bila počašćena tim jedinstvenim antunovskim blagoslovom. Župnik, fra Tomislav Hrstić koji je predvodio ovo misno slavlje, u izvrsno prilagođenoj propovijedi obratio se upravo djeci. A ovo je zaista i bila posve njihova misa: mali, najmanji i oni malo veći, od dojenčadi u dječjim kolicima do osnovnoškolaca, bilo ih je po cijeloj crkvi, a posebno su bili okupljeni oko prezbiterija i na stepeništu podno oltara tvoreći tako jednu impresivnu, živu sliku djece i cvijeća koja je zračila je mladošću, ljepotom, čistoćom i nevinošću tih prekrasnih malih vjernika.
Večernje svečano koncelebrirano misno slavlje predvodio je biskup porečki i pulski mons. Ivan Milovan u suslavlju župnika fra Tomislava Hrstića, dekana pulskog vlč. Jordana Rovisa te desetak svećenika. Pred velikim mnoštvom okupljenih vjernika gospodin Biskup je u lijepoj, nadahnutoj homiliji napose istaknuo „fenomen svetog Antuna“ kojeg ljudi doživljavaju kao sveca malih, običnih ljudi i upravo im je zato posebno drag i blizak, poput oca ili brata. Ljudski je i spontano u nevolji se utjecati nebeskom zagovoru i zaštiti svetaca, odraz je to traženja Boga, ali, sukladno kršćanskom življenju, potrebno je znati i prihvatiti patnju, koja nas čeliči i vodi k spasenju. Sveti Antun je bio neumorni propovijednik, znao je prepoznati potrebe ljudi svoga vremena i propovijedao im je na najpristupačnijim mjestima, na ulicama i trgovima, ali i na njima najprihvatljiviji način. On je jednostavno poslušao riječ iz evanđelja: „idite i naviještajte“, svim generacijama svih vremena.
Suvremenom svijetu je nakon velikih ispraznih obećanja raznih ideologija koje su određivale razvoj društva, nadasve potrebna jednostavna i jaka vjera, slobodna od utjecaja nebrojenih današnjih sekti, temeljena na nauku katoličke crkve. Crkva je danas pozvana da bude „kvasac u društvu“, jedan od bitnih aspekata njezinog utjecaja na cijelokupno društvo je kroz primjer jakih i aktivnih župnih zajednica, a upravo je župa svetog Antuna Padovanskog u Puli lijepi primjer jedne uspješne župne zajednice.
G. Krizman