Ponedjeljak, 17 lipnja, 2024
Novosti

Pula: Proslava blagdana sv. Antuna

U subotu, 13. lipnja 2015. godine blagdan sv. Antuna Padovanskog u pulskoj je istoimenoj župi i samostanu proslavljen tradicionalno sa više misnih slavlja tijekom dana. Nakon četiri mise u prvom dijelu dana, koje su predvodili različiti pulski svećenici, poslijepodnevnu misu sa blagoslovom djece i cvijeća predvodio je novigradski župnik vlč. Luka Pranjić, a svečano koncelebrirano večernje misno slavlje predvodio je porečki i pulski biskup mons. dr. Dražen Kutleša. 

Trodnevnicu uoči blagdana predvodio je vlč. Ivan Filipović, duhovnik zajednica „Cenacolo“ koje djeluju u Hrvatskoj, BiH, i drugim zemljama po svijetu, a gdje mladi traže smisao svog života i bijeg od ovisnosti koje ih zarobljavaju. Tijekom trodnevnice osim krunice, mise i klanjanja, održani su i prigodni programi sa svjedočanstvima iz Zajednice „Cenacolo“.

Na početku svečane večernje mise okupljenima se riječima dobrodošlice obratio župnik domaćin o. Tomislav Hrstić. Biskup je u prigodnoj homiliji naglasio razliku između upoznavanja Boga izvana, promišljanjem i  spoznavanja Boga srcem. Oni koji spoznaju Boga iznutra postižu to, ne zahvaljujući spoznaji uma, već, poput sv. Antuna, molitvom i mistikom. Razlika je znati nešto o čovjeku na osnovu pročitanog, a takve spoznaje uvijek treba provjeriti, a posve je drugačije poznavanje kada nam prijatelj povjeri sve o sebi. Tada je to direktno poznavanje i postoji sigurnost istinitosti spoznaje. Tako i sv. Antun nije se previše trudio da svojim umovanjem spozna Boga nego ga je nadasve  srcem htio spoznati. I mi smo, poput sv. Antuna,  pozvani shvatiti svoju ograničenost, a toliko puta ističemo svoj um, pamet, obrazovanje, želimo zbog toga čast, a sv. Antun činio je upravo suprotno, nije htio pokazivati svoje znanje, nego je htio biti jednostavan, ponizan redovnik, kao što je utemeljitelj franjevaca, sv. Frano tražio od svojih redovnika. Sv. Antun je u tome uspio, a mi? Želimo li mi uopće biti kao on, ili ga samo zazivamo u potrebi? Jesam li ikada zahvalio Bogu za sve ono što imam?, potaknuo je biskup na razmišljanje okupljene vjernike.

Nadalje, Isus šalje svoje učenike u ovaj svijet, da nastave njegovu misiju. Oni su upalili onu baklju vjere koju mi danas baštinimo, i za to moramo biti zahvalni svim prethodnim generacijama, roditeljima, djedovima i bakama, koji su tu vjeru pronijeli do nas.

Sv. Antun nam želi dati primjer u spoznavanju Boga, ne samo poniznim i svetačkim životom, nego i mi moramo uvijek tražiti i upoznavati Isusa Krista, i postavljati si temeljno pitanje ‘tko je za nas Isus Krist?’. Vjerujem li iskreno kako Crkva to od mene traži, ili vjerujem samo tradicionalno kako su me naučili? U sv. Antunu vidimo sveca,  koji je bio plemićkog roda ali se svega odrekao radi nečega višega. Odričemo li se mi nečega u životu, ili težimo onome čega se je sv. Antun odrekao – bogatstva. On je želio slijediti Isusa Krista jer je spoznao što je prava vrednota ovdje na zemlji. On je znao da posjedovati mnogo jest jedna velika odgovornost. Znamo da nije moguće živjeti bez materijalnih dobara, ali važno je bogatstvo živjeti u poštenju te svoje srce usmjeriti  nečemu drugome, što je iznad materijalnog. Sveti Antun bi nama danas nadalje preporučio da slušamo zapovijedi Isusa Krista, nastavio je biskup. Mi znamo Božje zapovijedi, no slijedimo li ih ili ih smatramo zastarjelima, i lakše nam je bez njih, te se priklanjamo duhu vremena gdje je sve relativno. Upravo takav stav vodi izmijenjenom osjećaju za pravdu, gdje se pravda više ne temelji na moralnom zakonu, gdje je pravo ono što je moralno i pravedno, nego jedino mjerilo postaju zakoni stvoreni od  ljudi. Društvo u kojem je sve centrirano na čovjeka, društvo koje je izbacilo Boga, nema one vrhovne Istine, i tada nastaju velike tragedije, i veliki ratovi, i sve ono što je svijet proživio u prošlome stoljeću. Isus traži od nas da živimo u ovome svijetu,ali da ne budemo od ovoga svijeta nego da živimo vrednote i kreposti vjere, nade i ljubavi te nastavljamo misiju Isusa Krista. Biskup je na kraju podsjetio da obraćajući se Bogu, po zagovoru sv. Ante ili bilo kojeg drugog sveca naša molitva, da bi bila uslišana, treba biti puna pouzdanja, trebamo vjerovati u ono što molimo. Moliti treba za nešto u ime Isusa Krista, ne smijemo moliti za zlo, te na kraju molitva ne smije biti egoistična, ne smijemo moliti samo za sebe, već i za druge, naglasio je biskup.

Na kraju se okupljenima, riječju zahvale obratio gvardijan samostana o. Mate Trinajstić, zahvalivši svima koji su na bilo koji način doprinijeli organizaciji slavlja. Misu je pjevanjem pratio župni zbor pod ravnanjem prof. Marije Hauser.  

Najave