Ponedjeljak, 26 veljače, 2024
Novosti

Proslava Male Gospe u Šijani

Blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, u petak, 8. rujna, ove je godine u Svetištu Majke Božje od Milosti u pulskom naselju Šijana proslavljen posebno svečano. Nakon mise i tradicionalne procesije blagoslovljen je novoizgrađeni vanjski oltar Majke Tješiteljice.

Uvodeći u misno slavlje, fra Diego Deklić je naglasio „okupili smo se ovdje u našem pulskom marijanskom svetištu, kao hodočasnici,  kod Majke koja je na ulazu u grad kao čuvarica. Želimo u njezinu životu prepoznati smisao i vrijednost našega života koji dobivao samo onda kad pred sobom kao cilj imamo Boga.“

Na početku homilije, fra Deklić je upitao „ako nije Bog najvažniji, ako Božja riječ nije najvažnija, što bi to onda trebalo biti?“.

Ukazujući na misna čitanja, posvijestio je, kako iako slavimo blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, ona ne govore o njezinu rođenju. „Toga u Svetom pismu nema. Nju počinjemo pratiti tek od Navještenja kad joj Bog prilazi i kada je ona kao odrasla djevojka spremna prihvatiti Božji plan. Umjesto o njezinu rođenju, čitamo o navještaju Isusova rođenja.  Sveti pisac želi reći kako Bog ulazi u našu ljudsku povijest, a naša ljudska povijest sastoji se od više generacija. Sveti pisac počinje od Abrahama, praoca naše vjere, susrećemo i kraja Davida, a na kraju niza je sv. Josip, za kojega se kaže da je ‘muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist’. Kada slušamo ta imena možemo biti Bogu zahvalni da Bog nije samo Bog apstraktan, izvan naše stvarnosti, već Bog koji ulazi u naš ljudski život“.

Na pitanje, zašto slušamo o Isusovu, a ne Marijinu rođenju, propovjednik je odgovorio „zato je Marijino rođenje i cijeli njezin život od njezinog začeća, čiji blagdan slavimo 8. prosinca, a devet mjeseci kasnije, 8. rujna, blagdan njezina rođenja, usmjeren je na Isusa, i ničega u njezinu životu nema da nije u službi njezinoga Sina. To nam je važno, jer Marija je jedna od nas, ako joj slavimo rođenje znači da je ljudsko biće koje se u jednom trenutku rodilo za ovaj svijet. Ona je jedna od nas, ali posebna u onome što je Bog u njezinu životu želio i ostvario. No ona nam je važna jer stoji pred našim očima i srcem kao ona koja je uzor kako živjeti kao Isusov učenik, kako živjeti kao kršćanin i kršćanka“.

U duhu misnih čitanja propovjednik je uputio na promišljanje: kakav je naš kršćanski život, da li sve ono što radimo i trpimo prolazimo zajedno s Isusom i za Isusa, jer nastavio je „nema niti jednog trenutka u životu da ne bismo mogili živjeti s Njim. Stoga valja promisliti, je li naš život zaista usmjeren prema Isusu, da li crpimo snage za sve životne poteškoće i radosti iz Isusa, iz slavlja svete euharistije?“

Propovjednik je podsjetio kako „Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube“, no možemo si postavi i pitanje „trudimo li se Boga ljubiti?“

Pojasnio je, kako to ne znači osjećati emotivnost, te ukazao na Isusove riječi „tko mene ljubi, čuvat će moju riječ.“ Dakle, ako čuvam Njegove riječi, ako nastojim živjeti po evanđelju, onda Boga ljubim.

„Zato smo došli u Marijin dom. Ona nakon što se rodila i proživjela ljudski život je u nebeskoj slavi, na cilju. Ono što je dobro i Božje pokazuje nam Marija, i Isus u evanđelju.“

„Stoga joj danas želimo reći: ti koja si naša nebeska Majka povedi nas za ruku, da bismo na kraju mogli doći na cilj, da bi se moglo i za nas, kao što se za Isusa reklo ‘prošao je ovom zemljom čineći dobro’. Neka nas Marija u tome ohrabri“, rekao je na kraju homilije fra Diklić.

Novi oltar Majke Tješiteljice

Nakon misnog slavlja održana je procesija po perivoju svetišta, prvo ophod oko vanjskog oltara ispred crkve, a potom je, nakon prigodnog glazbeno-recitatorskog momenta, fra Diego blagoslovio novi vanjski oltar Majke Tješiteljice, koji je, suradnjom otaca franjevaca, napose fra Joba i tamošnjih angažiranih vjernika izgrađena iza crkve, kod ulaza u sakristiju. Glazbeno-recitatorski program izveli su djeca i odrasli koji u toj crkvi redovito sudjeluju u liturgijskom životu.

O pulskom Svetištu Gospe od Milosti

Pobožnost prema Majci Božjoj na tome mjestu nalazi svoje krojene u davnim vremenima, kada su, prema legendi redovnici cenobiti, na dolasku iz Svete Zemlje donijeli lik Gospe s brda Karmel. Nakon njihovog odlaska lik Gospe se čuvao pulskoj katedrali. No, prema zapisima, negdje u 15. stoljeću kip je jednoga dana osvanuo ponovno u Šijani, na jednom stablu hrasta plutnjaka. Narod je ondje sagradio crkvicu, na čijem je mjestu u 1887. sagrađena sadašnja crkva, te ju je posvetio porečki i pulski biskup Ivan Krstitelj Flapp. To je svetište posebno postiglo popularnost ozdravljenjem Marie Bigolo 1849. koja je, već gotovo na umoru, tražila da bude odnesena onamo na misu te je, nakon jedanaestomjesečne paralize, tijekom mise ustala i otišla hodajući na pričest. Nakon što je Napolenova vlast 1806. zatvorila dva pulska samostana, dolaskom Italije uviđena je potreba redovničkog prisustva, uz već postojeći dijecezanski kler. Iz Venecije je 1919. došao p. Tito Castagna, i iste je godine Sveta Stolica dopustila otvaranje franjevačke kuće uz Svetište Majke Božje u Šijani. Nekoliko godina kasnije, 1925. ondje je otvoreno sirotište, Orfanotrofio dell’Angelo. Fratri su ondje živjeli do 1970., a od tada poslužuju svetište ex currendo iz Samostana sv. Antuna Padovanskog. Od 1949. ondje su imale samostan i Kćeri milosrđa koje je osnovala bl. Marija Petković, a od 1977. do 2001. imale su ondje i dječji vrtić.

Važnost i vrijednost drevnih svetišta

Iako je ovo svetište donekle izgubilo na popularnosti velikim odljevom stanovnika Pule, napose talijanske populacije nakon Drugog svjetskog rata, veliko mnoštvo koje je ovom prigodom do posljednjeg mjesta ispunilo crkvu Gospe od Milosti, ipak je zorni pokazatelj da, upravo nekim mišljenjima unatoč, Pula i Istra imaju svoju čvrstu vjerničku jezgru, narod Božji koji, iako različitih provenijencija, prepoznaje, zahvaljujući duboko ukorijenjenom sensus fidelium, važnost i vrijednost drevnih svetišta i tradicija koje je kroz vjekove stvarala i pronijela vjera generacija i generacija stanovnika istarskog poluotoka.

Txt i foto: G. Krizman

Najave