Proslavljen blagdan bl. Miroslava Bulešića u Svetvinčentu

U Svetvinčentu proslavljena 79. obljetnica mučeničke smrti bl. Miroslava Bulešića

Središnjim misnim slavljem 24. kolovoza 2026., na datum njegove mučeničke smrti, zaključeni su dani bl. Miroslava Bulešića i proslava 79. obljetnice njegove mučeničke smrti. Proslava blagdana započela je 20. kolovoza kada su kroz tri dana u Svetvinčenat i Lanišće hodočastili vjernici pojedinih dekanata Porečke i Pulske biskupije. Slavlje se nastavilo svetom misom uočnicom u Lanišću 23. kolovoza. Mnoštvo vjernika okupilo se na središnjem trgu, Placi u Svetvinčentu oko oltara i relikvija bl. Miroslava Bulešića. Hodočasnici su pristizali iz raznih krajeva na razne načine, kako iz Istre tako i šire. Posebno valja spomenuti hodočasnike koji su pješačili od svojih župa do Svetvinčenta da bi pristigli na središnje blagdansko misno slavlje. Sa sjevera iz Sv. Petra u Šumi preko Kanfanara, s istoka iz Labina, s juga iz Valbandona preko Vodnjana, sa zapada od Kloštra i svi su pristigli u Svetvinčenat. Blagdan bl. Miroslava postao je dan mnogih ispovijedi i dan kada vjernici redovito hodočaste u Svetvinčenat, uz mnoge druge dane i prilike.

Uz mnoštvo hodočasnika u misnom slavlju sudjelovao je i veliki broj svećenika iz biskupije i šire te biskupi Riječke metropolije i gosti. Misno slavlje predvodio je mons. Vlado Razum, zagrebački pomoćni biskup u koncelebraciji su sudjelovali mons. Ivan Štironja, domaći porečki i pulski biskup; mons. Mate Uzinić, riječki nadbiskup i metropolita; mons. Ivica Petanjak, krčki biskup; mons. Marko Medo, gospićko-senjski biskup; mons. Željko Majić, banjalučki biskup te mons. Ivan Milovan, porečki i pulski biskup u miru. Liturgijsko pjevanje predvodili su združeni zborovi župa Motovunski Novaki i Stari Pazin pod ravnanjem maestra don Rudija Korace.

Sve prisutne, hodočasnike i goste na početku misnog slavlja pozdravio je biskup domaćin, mons. Ivan Štironja. Predvoditelju slavlja poklonio je kip bl. Miroslava uz molitve da ga zagovor ovoga uzorna svećenika i mučenika prati na svim njegovim pastirskim stazama, osobito u odgoju mladih bogoslova, budućih svećenika. Uz sve hodočasnike posebno je pozdravio bolesne i nemoćne te one koji ih poslužuju i za njih se brinu, a koji su pratili misno slavlje putem medija.

Biskup Štironja je u svome pozdravu izrekao i zahvale: „Od srca zahvaljujem svim štovateljima bl. Miroslava koji su ovih dana, kao hodočasnici, sudjelovali u trodnevnoj duhovnoj obnovi u povodu blagdana bl. Miroslava, bilo ovdje u Svetvinčentu bilo u Lanišću. Hvala i onima koji su pripomogli u pripremama, osobito župnicima vlč. Stipi i vlč. Josipu, kao i svim svećenicima ispovjednicima i propovjednicima.“

Naglasio je da: „Obilježavanjem mučeničke smrti ne slavimo smrt nego život, ne slavimo poraz nego uskrsnu pobjedu. Mučeništvo bl. Miroslava, koje se dogodilo zbog mržnje prema vjeri i Crkvi, poziv je na molitvu za mir, kao i na oprost koji nam je blaženik ostavio u svojoj životnoj poruci: Moja osveta je oprost. Praštanje nije samo osobina koja odlikuje vjernike, Kristove nasljedovatelje, nego je to osobina svakog humanog i civiliziranog društva. Zato večeras molimo, ne samo za snagu praštanja i dar mira, nego molimo da prava evanđeoska ljubav, nađe mjesto u našim srcima, obiteljima i u našem društvu, među narodima i u cijelom svijetu.“

Mons. Štironja je na kraju rekao: „Učimo od bl. Miroslava, svećenika i mučenika, kako se prašta i evanđeoskom ljubavi voli; kako se na Isusov način služi Bogu i braći i sestrama; učimo kako se časti Majku Mariju i voli majku Crkvu; kako se poštuju i vole roditelji, braća i sestre, i svi ljudi bez obzira na vjeru i naciju. Učimo kako se euharistiju časti i brani, kako se sakramentalno živi i svakodnevno hrani. Ujedinimo svoje molitve, Bogu zahvalimo za ovaj milosni dar našega svjedoka vjere koji neprestano sjaji nad Crkvom u Istri, nad Crkvom u našoj domovini Hrvatskoj. Neka to svjetlo Krista Gospodina, koje je obasjalo život i djelo bl. Miroslava, obasja naše učenike koji će uskoro započeti novu školsku godinu, ovogodišnje krizmanike, svu djecu i mladež, neka između njih Gospodin izabere i pozove nove svećenike, redovnike i redovnice, a sve supružnike, muževe i žene, neka blagoslovi, kako bi, otvoreni životu i Božjoj Riječi, rasli u vjeri, nadi i ljubavi.“

Mons. Vlado Razum se pridružio pozdravima te istaknuo: „Miroslav je pokazivao veliku ljubav prema Kristu i Crkvi. Od najranije mladosti svoj je život posvetio Kristu. Krist postaje središte njegova života. Sve čini da Krista stekne i u njemu se nada. Svoj je život duboko promišljao pod vidom poziva svjestan da se Krista ne može istinski ljubiti ako se ne ugrađujemo u njegovo djelo – Crkvu. U svom propitkivanju, u otvorenosti duhu, otkriva svoj svećenički poziv. Ovoj odluci ostao je do kraja predan i odan. Sve čini da bude dobar i svet svećenik.“

Kao uvod u pokajnički čin nastavio je: „Svjestan je da se Krista ne može ljubiti ako se ne živi poslanje posvećeno stalnom izlasku u svijet. Krist je spasitelj svega svijeta. Crkva svoje poslanje ostvaruje u odnosu prema svijetu. Miroslav je ovo djelo vršio vjerno do prolijevanja vlastite krvi za spas duša. Dosita je velik i zato je danas nama zbori. Svima nam je izazov i poziv na obraćenje i spremnost da se i sami, u otvorenosti Duhu Svetom, otvorimo istinskom rastu vjere koja se živi i postaje izazov za obraćenje svijeta. Kada to nismo činili pokajmo se.“

U svojoj propovijedi mons. Razum je posvjedočio „kako je nakon proglašenja blaženim, Miroslav postao uzor mnogim našim bogoslovima. Njegov Dnevnik postao je drago duhovno štivo koje se rado čita, razmatra i o njemu razgovara. Razmatrajući svjedočanstvo života, njegova iskrena i duboka promišljanja divna su nadahnuća mladima koji žele ozbiljno promišljati svoj život i otkrivati u svom životu Božju poziv.“

Istaknuo je da je i sam imao potrebu da se još dublje poveže i združi sa Miroslavom, njegovim osobnim promišljajnima i svjedočanstvima onih koji su ga osobno poznavali i bili svjedoci njegova života i mučeničke smrti te rekao: „Sveti bi nam uvijek trebali biti inspiracija i poticaj za dublje premišljanje osobnog života. Doista, ako se ne bavimo životom život će se pozabaviti nama. Zato ovo slavlje ne bismo trebali shvatiti kao komemoraciju i sjećanje na njegov život, već potaknuti njegovim primjerom, trebali bismo se i sami ozbiljno pozabaviti vlastitim životom i izazovima vremena u kojem živimo. Kao vjernici svi smo pozvani pružiti drugima ‘obrazloženje vjere i nade koju nosimo u svom srcu’.“

Propovjednik je nastavio: „Živimo u vremenu u kojem privlačnije djeluje ono što je umjetno od onoga što je naravno i prirodno, a u kojem se zrcali ono božansko i vječno. Tako nam može biti privlačnija umjetna trava od prirodne, umjetno cvijeće od prirodnoga, a u novije vrijeme pokazujemo sve veće divljenje dosezima umjetne inteligencije, a zanemarujemo moć vlastite prosudbe, ljepotu osobnog razlučivanja i rasta u mudrosti. Opasnost je da želimo brza, instant rješenja, bez osobnih napora i muke. Ovim životnim pristupom guši se sposobnost osobnog stvaralaštva koja nas ispunja i čini zadovoljnima. Na kraju si možemo postaviti pitanje: gdje je nestao čovjek?“

Mons. Razum je dalje primijetio: „Zadivljujuće je i inspirativno promatrati tu mladu osobu kako se ozbiljno i odgovorno, od najranije mladosti, postavlja pred životom. U vremenu u kojem zmaj pleše svoj smrtni ples i sve čini da osvoji čovjekovu dušu i povede je u mrak, odrasta mlada osoba, Miroslav, odlučan da u vremenu mraka bude svjetlo. Prihvaća duhovni boj i bori se za čistoću vlastite duše, za čistoću misli i osjećaja, bori se za poniznost koja će pobijediti svaku1 oholost, umišljenost i sebeljublje.“

Govoreći o smrti bl. Miroslava usporedio je njegovu smrt sa žrtvom Isusovom: „I danas nas prođu trnci kada slušamo svjedočanstva o zadnjim trenucima Miroslavove mučeničke smrti. Da, u njemu doista prepoznajemo lik Dobroga Pastira koji život svoj polaže za ovce svoje. Sve se događa u trenucima slavlja podjele sakramenta sv. Potvrde u kojem mladi primaju najveći dar, Duha Svetoga, a njegova nas prisutnost čini mudrima i razumnima, uvodi nas u pravu spoznaju istine, osposobljuje za zdravi suživot, čini nas postojanima i jakima u životnim izazovima i teškoćama, potiče nas na iskrenu pobožnost i životnu povezanost s Bogom. Darovani Duh u nama razvija kulturu života, sve čini da ostanemo vjerni savršenoj Božjoj ljubavi koja nas prožima. Baš u tim svečanim trenucima koji su trebali ostati u lijepom sjećanju krizmanika, roditelja i cijele zajednice, događa se krvavi pir i ubojstvo pastira koji spremno svoj život plaže za ovce svoje.“

Kada prepoznajemo zlo u svijetu i našim životima kroz lik Zmije biskup Razum je rekao: „Nasrtaji Zmije u želji da uništi Ženu i dijete, tako su se snažno očitovali u Lanišću i mnogim drugim mjestima u Istri i Domovini, kada su horde, zadojene komunističkom ideologijom, sve činile da unište vjerničku dušu naroda. Beskrupulozno nasrću i žele prodrijeti u Crkve i uništiti svetost prostora. U svom tom mračnom nasrtaju, zadivljuje hrabrost roditelja i zajednice koji odlučno brane svoju djecu. Komunistički sustav je u Crkvi vidio glavnog neprijatelja i sve je činio da otme dijete iz okrilja roditeljskog doma i Crkve te svojom ideologijom osvoji dušu mladog čovjeka. Osjećamo kako je ovaj scenarij i te kako prisutan i u današnjem vremenu, u kojem Zmaj ponovno sve čini da otme djecu i mlade i zarobi im dušu svojim laskavim i zamamnim ponudama. To je boj koji se neprestano vodi i trajat će do kraja vremena. U nekim se vremenima očituje u svoj silini i to je vrijeme mučenika i svetaca.“

Mons. Razum je prepoznao blaženika kao lik istinske mudrosti: „U našem blaženom Miroslavu otkrivamo osobu koja je vođena duhom istinske mudrosti. Poput Isusa koji je svjesno išao prema času svoje pregorke muke i on se dragovoljno predao za spas duša i obraćenje nevjernika. Prihvatio je mudrost pšeničnog zrna koje treba umrijeti da bi dalo obilat rod. Bio je svjestan da njegov život, zbog vlastite vjerodostojnosti življenja evanđelja, ide prema času koji će završiti mučeničkom smrću. Nije se bojao već se dragovoljno predao i umro s riječima: ,’Isuse primi dušu moju.’ Tako umire pravednik. Tako umire svetac. Imamo li hrabrost umirati za kršćanske ideale, hrabrost muževa i žena koji se nenasilno, ali odlučno suprotstavljaju i brane svoje svetinje i baštinu vjere. Njihovi primjeri divno su svjedočanstvo djeci i mladima koji u njima mogu vidjeti uzornost, vjerodostojnost i spremnost na žrtvu i trapljenje za evanđeoske vrednote – za istinu. Ovo divno svjedočanstvo izazov je našoj vjeri koja je danas na ispitu.“

Propovijed je propovjednik zaključio riječima: „Miroslavov život snažna je poruka svima nama: vama dragi mladi poticaj je za ozbiljno promišljanje životnog poziva. Valja se pitati o Božjoj volji nastojati se kao živo kamenje ugrađivati u duhovni dom. Svojim primjerom Miroslav Bulešić pokazuje kako se ljubi dom i obitelj, kako se ljubi Crkva i Domovina. Zagledani u njegov svijetli primjer probudimo u sebi istinski žar vjere koja ide do kraja u spremnosti na žrtvu iz ljubavi za drugoga.“

Nakon svete mise uslijedila je procesija ulicama Svetvinčenta sa svijećama i relikvijama bl. Miroslava Bulešića. Mons. Vlado Razum je okupljeno mnoštvo blagoslovio s relikvijama, a onda su sudionici slavlja mogli doći do relikvija Blaženika i dotaknuti sarkofag koji se jednom godišnje na blagdan bl. Miroslava vani iz oltara, te uputiti svoje osobne molitve.