Hodočašće Porečke i Pulske biskupije Gospi Trsatskoj

Vjernici Porečke i Pulske biskupije predvođeni svojim biskupom mons. Ivanom Štironjom, hodočastili su na prvu subotu mjeseca rujna u Trsatsko svetište Blažene Djevice Marije, Majke Milosti.

Ovogodišnje hodočašće BDM održano je u subotu 5. rujna, kao i svake godine uz blagdan Rođenja BDM, kada su hodočasnici uz sve ostale velike Marijine blagdane, od davnine hodočastili Majci Milosti. Od jutra su se hodočasnici iz Istre slijevali u ovo marijansko svetište. Najprije kroz sakramenat pomirenja, kada su mnogi ispovjednici bili na raspolaganju hodočasnicima, zatim kroz osobnu pobožnost te na koncu u zajedničkom euharistijskom slavlju u Trsatskom perivoju koje je predvodio mons. Ivan Štironja, biskup porečki i pulski u zajedništvu s mons. Ivanom Milovanom, biskupom porečkim i pulskim u miru, te velikim brojem svećenika koji su pristigli sa svojim župljanima.

Dobrodošlicu hodočasnicima na početku misnog slavlja izrekao je gvardijan samostana, rektor bazilike i čuvar svetišta fra Dragan Grizelj. Pozdravio je sve pristigle hodočasnike, a na poseban način one koji su kroz tri dana stigli u Trsatsko svetište pješačeći od Pazina do Trsata. Napomenuo je da je hodočašće Porečke i Pulske biskupije jedno od većih hodočasničkih slavlja. Za žitelje Istre Trsat je posebno drago svetište i milosno utočište u naručaj Blažene Djevice Marije, Majke Milosti.

U svojoj propovijedi mons. Ivan Štironja je još jednom pozdravio pristigle hodočasnike: „Ponovno smo zajedno u svetištu Gospe Trsatske. Pristigli smo s raznih strana naše Istre, domovine i svijeta. Proputovali smo određeni broj kilometara, pješice ili nekim prijevoznim sredstvom. Neka Gospodin stostruko nagradi vašu žrtvu, neka blagoslovi svaki vaš korak i kilometar, neka usliša vaše prošnje i molitve, neka primi sve zahvale. I ja vam svima, kao vaš pastir, od srca zahvaljujem te s vama i za vas molim i na vaše nakane prikazujem ovo sveto misno slavlje. Neka vam svima bude lijek za zdravlje duše i tijela. Smisao hodočašća nije popeti se do svetišta i vratiti se svojim kućama. Došli smo pozdraviti Gospu i moliti je da nas preporuči svomu Sina Isusu Kristu.“

Biskup je na temelju navještenog evanđelja Navještenja rekao: „Hodočašće je slika našega života, koji je u obliku putovanja na kojemu se miješaju radost i tuga, umor, glad i žeđ, potreba za odmorom; život je putovanje kroz svjetlo i tamu; putovanje kada znamo kamo idemo, ali i trenutci kada se pitamo: Kamo sada, na koju stranu? Kako dalje? I Gospa se pitala: Kako će to biti? Pitala i išla dalje: od Nazareta do Betlehema, od Betlehema do Egipta, od Galileje do Jeruzalema, od Pilatova dvora do vrha Kalvarije.“

Mons. Štironja je osvijetlio Mariju kroz 4 njezine slike, 4 naslova, 4 imena: Majka Božje milosti, Pomoćnica kršćana, Znak nade, Znak utjehe:

1. Marija – Majka Božje milosti

„Anđelove riječi potvrđuju da je cijelo Marijino biće, prožeto Božjom milošću. Marija nije izvor milosti nego je svoje srce otvorila Bogu koji je izvor milosti. Marija je otvorila svoje srce Bogu radosti svojoj, Božju milosnu volju i Riječ prihvatila i s njom surađivala. Upravo to izriče njezin odgovor anđelu: ‘Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!’ Ovo je pravo milosno čudo. Bog se želi nastaniti u čovjekovu srcu, želi ući u ljudsku povijest. Svoju blizinu nudi čovjeku da ga posveti i dade mu radost kraljevstva nebeskoga, život vječni. Pred Bogom stoji svatko od nas i u potpunoj slobodi može reći ‘da’ ili ‘ne’. Marija je izrekla svoj ‘da’ i tako postala primjer, majka i zagovornica na putu vjere.“

„Brate i sestro! Predaj svoju nevolju Majci, kako bi je ona mogla staviti pred oltar svoga Sina Isusa. Poslušaj Isusa i učini ono što ti kaže. Budimo sigurni: ondje gdje čovjek vidi samo prazne posude, Krist može učiniti da te posude ponovno budu pune te ponovno poteče vino životne radosti. Ne bojmo se danas tražiti od svoga Nebeskog Oca milost po zagovoru Blažene Djevice Marije. Ipak, nemojmo tražiti da Bog promijeni samo neke naše životne okolnosti, probleme i žalosti, molimo prije svega da Bog promijeni naše srce, da nam podari milost obraćenja i novoga života u Kristu. Isus može naše prazne mreže napuniti svakovrsnim dobrima potrebnim za naše duše i tijela, može umnožiti naš svagdašnji kruh.“

2. Marija – Pomoćnica kršćana

„Koliko samo puta čovjek u životu kaže: Ne mogu više. Ne mogu više podnositi ovu nepravdu. Ne mogu više živjeti s ovom ranom. Ne mogu više nositi križ. Bezbroj se puta u našem životu javlja to ‘ne mogu’ u obliku sumnje, malodušnosti ili nevjere. U tim i sličnim situacijama Crkva, Božji narod, podiže oči prema Majci Mariji i moli: ‘Pomoćnice kršćana, moli za nas!’ Zašto? Jer Marija nije bila pošteđena životnih teškoća. Ona je naučila što znači ne razumjeti a vjerovati, što znači strahovati a ne izgubiti nadu. Znala je što znači tražiti dijete, u brizi hoće li ga naći.“

3. Marija – Znak nade

„Čovjek može mnogo toga izgubiti, ali dok ima nadu, nije izgubio sve. Kada izgubi nadu, čovjek počinje umirati u svom srcu. Marijin je život bio prožet Božjim obećanjem čak i onda kada nije vidjela njegovo ispunjenje. Kod Navještenja čuje obećanje, u Betlehemu vidi dijete, na Kalvariji vidi samo križ i smrt, ali i dalje vjeruje. Ostaje uz križ, ostaje uz grob, ne gubi vjeru. Nakon tame boli i smrti pojavila se zora uskrsnuća. Ovo je velika Marijina škola za nas. Vjera nije uvijek gledanje, vjera je koračanje u povjerenju. Vjerovati znači: biti i ostati na Božjoj strani, ostati na Božjem putu.“

4. Marija – Znak utjehe

„Svatko od nas treba utjehu. Postoje boli i rane koje ne možemo objasniti. Postoje suze koje nitko ne vidi i ne može ih obrisati. Postoje noći koje čovjek prolazi sam. Postoje ljudi koji se smiju pred ljudima, a u srcu nose beskrajnu bol. U takve situacije dolazi Marija. Ne kao netko tko daje jeftine odgovore, nego kao Majka koja ostaje blizu. Marija na Kalvariji ne može skinuti svoga Sina s križa, ne može ga osloboditi čavala niti ukloniti patnju. Ali ostaje uz njegov križ. Ostaje do kraja. U nekim životnim situacijama, najveći znak ljubavi je upravo ovo: ostati do kraja. Ostati uz bolesnika, ostati uz staroga i nemoćna roditelja, ostati uz bolesno dijete, ostati uz brata i sestru koji pate. Marija je žena i majka koja uvijek ostaje. Ostaje u tami našega života, tješi nas i s nama čeka zoru uskrsnuća.“

Biskup je pozvao hodočasnike da svaku bol podijele s Marijom: „Dragi hodočasnici, ako danas u sebi nosite neku svoju bol, nemojte je skrivati pred Marijom. Recite joj jednostavno: ‘Majko, ovo je moja bol.’ Ako je to bolest, recite joj. Ako je smrt drage osobe, recite joj. Ako je dijete koje je otišlo od Boga, recite joj. Ako je bračna rana, recite joj. Ako je usamljenost, recite joj. Ako je strah od budućnosti, recite joj. Gospa ne mora uvijek imati odgovor, ali ona je Majka koja uvijek ostaje uz nas svoju djecu.“

Na kraju propovijedi mons. Štironja je pozvao sve sudionike hodočašća da nastave živjeti plodove hodočašća: „Braćo i sestre. Nakon ovoga hodočašća vraćamo se kući. Neka vam svima bude sretan i blagoslovljen povratak. No, neka ovo hodočašće ne bude u nizu onih putovanja za koje ćemo reći: bili smo na Trsatu. Važnija od te vijesti je: Susreli smo Krista. Hod s Isusom se nastavlja. Jer pravi hodočasnik nije onaj koji se samo vrati na mjesto s kojega je krenuo. Pravi se hodočasnik vraća kući drugačiji, vraća se s plodovima koje je ubrao u vrtu svoje Majke.“