Srijeda, 17 travnja, 2024
Duhovna zvanjaIzdvojenoNovosti

Preminuo fra Alfonz Orlić

Član Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri fra Alfons (Alojzij) Orlić preminuo je, okrijepljen svetim sakramentima u 94. godini života, 75. redovništva i 69. svećeništva, u nedjelju 12. studenog 2023. na otočiću Košljunu kod Punta na Krku, objavljeno je na mrežnoj stranici Provincije.

Misa zadušnica i sprovod održat će se u srijedu 15. studenoga u 11 sati na otoku Košljunu.

Fra Alfons je rođen 11. travnja 1929. u Puntu od roditelja Andrije i Marije r. Orlić. Kršten je s imenom Alojzij 14. travnja 1929. Nakon osnovne škole u rodnom mjestu, srednju školu pohađao je u Širokom Brijegu, Badiji, Krku i u Pazinu. U franjevački novicijat ušao je 24. rujna 1944. na Košljunu, gdje je također 21. kolovoza 1944. položio privremene redovničke zavjete. Svečano je zavjetovan 6. srpnja 1954. na Poljudu u Splitu. U Splitu je iste godine 18. srpnja primio đakonski red. Za svećenika je zaređen, po rukama nadbiskupa Frane Franića, samo nekoliko dana kasnije, 1. kolovoza 1954. Mladu misu slavio je u Puntu na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije 1954. u vrijeme župnika Antuna Toljanića starijeg. Vojsku je služio u dva navrata: Bitolj – Prokuplje 1950., i Zagreb – Gospić 1955.

Pastoralne službe i dužnosti u svojoj redovničkoj zajednici vršio je u više mjesta. Bio je odgojitelj sjemeništaraca i profesor latinskog jezika u Franjevačkoj gimnaziji na Poljudu u Splitu, magister novaka na Košljunu i tajnik Provincije i gvardijan u Zadru. Službu provincijala obnašao je u dva mandata, od 1982. do 1988. U tom razdoblju izgrađena je crkva Sv. Nikole u Rijeci, crkva u Brodarici kod Šibenika, a uređena je i crkva na Voštarnici u Zadru. Fra Alfons je često vodio duhovne vježbe za različite skupine. U samostan u Pazinu došao je na službu 1971. Tamo je boravio i nakon što je završio službu provincijala, tako da je u tom samostanu proveo duže od 30 godina. Tu je, u suradnji s drugim svećenicima, vodio kateheze na zaručničkim tečajevima priprave za brak. Samostan je posebno u tom vremenu bio centar za ispovijedanje. Pod fra Alfonsovim vodstvom započela su i hodočašća bolesnika te starijih i nemoćnih osoba u pazinskom samostanu, koja se neprekidno održavaju od 1971.

Od 2016. do trenutka smrti fra Alfons je živio i radio u Franjevačkom samostanu na Košljunu. U tom razdoblju posebno se posvetio prijevodima knjiga s talijanskog i španjolskog jezika.

Između ostalog objavio je knjige: Levassort Odile. Sretni u ljubavi, 1981.; Milagro Alfonso. U svako doba molite, 1990.; Maccise Camilo. Putovima Gospodnjim, 1994.; Levassort Odile. Sretni u ljubavi, 1994.; Milagro Alfonso. Cencini Amedeo. Traženje nutarnjeg sklada, 1996; Magrassi Mariano. Živjeti po euharistiji, 1998.; Loconte Ignazio. Blaženi Jakov Zadranin 1999.; Danneels Godfried. Kriza zvanja, 1999.; Agnelli Lanfranco. “Bože… nisi baš na visini!”, 2002.; Blaženi Jakov Zadranin. 2006.; Drummond Enrico. Jedino važno, 2006.; Iz Kronike Franjevačkog samostana u Pazinu, 2008.; Blaumeiser Hubertus. Kao što je otac mene ljubio, 2010.; Bonetti Renzo. Obitelj, vrelo zajedništva, 2015.; Larrañaga Ignacio. Brat iz Asiza, 2021.;  i drugo, objavljeno je na mrežnoj stranici Provincije.

Najave