Subota, 25 svibnja, 2024
Katehetski uredMiroslav Bulešić

Predavanje „Blaženi Miroslav Bulešić kao župnik“

Blaženi Miroslav bio je svećenik 4 godine 4 mjeseca i 13 dana a od toga župnik 3 godine i 5 mjeseci. U to kratko vrijeme, u teškim ratnim godinama intenzivno je i predano izvršavao svoje poslanje, rekao je vlč. Rovis.

U subotu, 22. ožujka 2014., na drugom susretu Korizmenog tečaja za župne suradnike u Pazinskom kolegiju predavanje na temu „Blaženi Miroslav Bulešić kao župnik“ održao je vlč. Jordan Rovis, župnik iz Žminja. On je 23 godine bio župnik u Svetvinčentu, rodnoj župi Miroslava Bulešića, od 1979. do 2002. godine.

Predavač se prisjetio obilježavanja 40.-te obljetnice pogibije Miroslava Bulešića 1987. godine, kojom je prigodom predvoditelj misnog slavlja, nadbiskup mons. Pavlišić o Bulešiću uz ostalo rekao: „Kratak je vijek živio, a ispunio je mnoga vremena.“  Tom je prigodom postavljena i spomen ploča pored ulaza u grobljansku crkvu, nekada župnu crkvu sv. Vincencija, gdje su blaženikovi zemni ostaci bili pokopani nakon prenošenja iz Lanišća, od 1958. godine, do prenošenja u župnu crkvu 2003. godine. Predavač se prisjetio i 50.-te obljetnice smrti, 24. kolovoza 1997. kada je predvoditelj slavlja bio blagopokojni kardinal Franjo Kuharić, koji je tom prigodom usporedivši kardinala Stepinca i Bulešića rekao : „Isti duh i ista vjera“.

Don Miro je imao duboki osjećaj za duhovnost i svećeničko zvanje, što se izvanredno dobro iščitava iz dva njegova dnevnika. Prvi obuhvaća period 1941.-42., a drugi 1942.-47. On već tada iskazuje veliku čežnju za svećeništvom i duboku svijest o svećeničkom poslanju. To je napose vidljivo iz njegovih zapisa oko đakonskog i svećeničkog ređenja te proslave mlade mise. Mlada misa koju je bl. Miroslav proslavio 24. travnja 1943. bila je izvanredno velika svečanost za njegovu obitelj, selo i čitavu rodnu župu. Veliko mnoštvo pratilo ga je u procesiji pješice duž 8 kilometara dugog puta od rodne kuće do župne crkve. Nakon  mlade mise još je kratko vrijeme bio u Istri te odlazio slaviti misu u razne župe. Ponovno odlazi u Rim, na studij. Po povratku, biskup mu je dodijelio župu Baderna, gdje ostaje od 26. rujna 1943. do 14. listopada 1945. Predavač je kroz nekoliko primjera naglasio kako je bl. Bulešić u tom posebno teškom ratnom vremenu, odano i požrtvovno obavljao svoju svećeničku službu. U prvoj župi, Baderni bio je od naroda izuzetno dobro primljen jer je, kako su komentirali mještani, „govorio po našu“. Imao je i župe Sv. Ivan od Šterne i Muntrilj.  Po cijelom području župa biciklom je obilazio vjernike, tješio ih u tim ratnim strahotama i zauzimao se za njih; u to je vrijeme zajedno s biskupom spasio oko 100 ljudi koji su bili uhapšeni. Krajem 1943. umro mu je otac pa se njegova majka Lucija, zajedno s ostalom djecom seli k Miroslavu u Badernu. Blaženi Miroslav znao je izvrsno uspostaviti kontakt sa župljanima, privući ih, oduševiti ih za vjeru, i u svome je pastoralnom djelovanju postupao prema maksimi Sv. Augustina „ Čini što možeš, a moli za ono što ne možeš.“ Njegovi dnevnički zapisi odaju njegovo trpljenje i suosjećanje za narod u tim tragičnim ratnim vremenima, a iz raznih  zapisa iz tog vremena vidi se i spremnost na mučeništvo „…ovaj život ti sasvim darujem, želim umrijeti za slavu Božju i spasenje duše svoje i svojih vjernika“; bio je svjestan težine situacije ali i spreman na mučeništvo. Resila ga je zauzetost i ljubav za župljane, bio je izuzeto maran u katehizaciji djece, a posebnu pozornost posvećivao je i crkvenom pjevanju, prema svjedočanstvu jedne župljanke, Bulešić je pozivao svećenika iz Poreča na vježbe pjevanja.

Blaženi Miroslav gajio je posebnu pobožnost prema Gospi Fatimskoj, jer je bio rođen na treću obljetnicu ukazanja u Fatimi, a posmrtno njegovi su zemni ostatci preneseni iz Lanišća u rodnu župu 13. svibnja 1958. Bio je marijanski svećenik i sa posebnim je žarom poticao i organizirao marijanske pobožnosti, napose prema Bezgrešnom srcu Marijinom.

Blaženi Miro rado se odazivao na pozive predvođenja mise u različitim prigodama, kao primjerice, neposredno prije pogibije, bio je za prigodu Prve Pričesti u mjestu Rukavac na riječkom području.

I u Kanfanaru, gdje je bio župnik od 14. listopada 1945. do 12. veljače 1947. svim svojim bićem dao se u obnovu zapuštene župe i filijala Barat i Sošići: katehizirao je djecu, okupljao mlade, držao staleške govore, prvo biciklom a onda motorom kojeg je dobio od mons. Ivana Pavića nastojao je stići do svih svojih župljana. Narod je prepoznao žar i zauzetost novog župnika i zavolio ga, no komunističkim se vlastima to nije svidjelo pa se iz tog perioda bilježi rečenica iz partijskih redova „Dok je ovaj živ narod neće ići za nama i neće dolaziti na naše sastanke.“ U Kanfanaru i filijalama je organizirao i pučke misije, na kojima se skupilo, kako je zapisao u župnoj kronici više tisuća vjernika; na završnoj procesiji sam je nosio veliki drveni križ. I u kolegijalnim odnosima bio je uvijek spreman pomoći, što najbolje razaznajemo iz pisma mlađem kolegi Antunu Prodanu u kojem mu daje savjete kako najbolje djelovati na dobrobit župljana: „Upoznaj župe i gledaj duboko u potrebe svojih vjernika“, a nadasve govori kolegi ono čega je i sam bio duboko svjestan, „mi smo oruđe u Božjim rukama“.

Blaženi Miroslav bio je svećenik 4 godine 4 mjeseca i 13 dana a od toga župnik 3 godine i 5 mjeseci. U to kratko vrijeme, u teškim ratnim godinama intenzivno je i predano izvršavao svoje poslanje, zaključio je vlč. Rovis.

Na tragu predavanja o bl. Bulešiću kao župniku susret je nastavljen u radionicama na temu „Što se danas očekuje od svećenika?“, „Koja je uloga svećenika danas u župi?“ koje su vodili vlč. Željko Zec, župnik na Starom Pazinu i mons. Vilim Grbac, generalni vikar Biskupije. Voditelji su nastojali potaknuti raspravu na temu iznalaženja što plodonosnijeg načina suradnje župnika i župnih suradnika kako bi župe bile što življe i  ispunjavale svoje poslanje, biti „Crkva u malom“ i „Dom i škola zajedništva u vjeri“.

Susret je zaključen završnim obraćanjem generalnog vikara koji je pozvao okupljene na slijedeći susret 29. ožujka 2014. kada će predavanje na temu „Blaženi Miroslav Bulešić kao odgojitelj“ održati vlč. Alejandro Castillo Jimenez, ravnatelj Pazinskog Kolegija – Klasične gimnazije, a radionice će voditi odgojitelji Kolegija. Mons. Grbac je još najavio veliki broj zbivanja koja se namjerava organizirati u cilju da lik i djelo blaženog Miroslava Bulešića bude živa nit koja potiče i nadahnjuje vjernike u župama Porečke i Pulske biskupije.

Najave