Ponedjeljak, 26 veljače, 2024
Poruke biskupa

Poruka mons. Ivana Milovana za nedjelju turizma 2010.

Turizam – slavlje različitosti

Poruka predsjednika Odbora HBK za pastoral turizma mons. Ivana Milovana u povodu Nedjelje turizma, 9. svibnja 2010.

Za ovogodišnju Nedjelju turizma, kako nam preporučuje Sveta Stolica, preuzimamo temu Svjetskog dana turizma “Turizam – slavlje različitosti”. Turizam je, naime, uvijek susret s novim i drukčijim – krajevima, prirodnim ljepotama, kulturama, religijama, osobama. A susret s novim, drukčijim i različitim, u putniku i posjetitelju budi znatiželju, zanimljiv mu je i raduje ga; stara je riječ “varietas delectat – različitost veseli”. K tome, susret s različitim također obogaćuje novim dojmovima, iskustvima i spoznajama. U tom smislu turizam za modernoga gradskog čovjeka, kao mogućnost živog dodira s prirodom i doživljaja njezinih ljepota, uvijek znači odmor i obogaćenje za duh, psihu i tijelo.

No, turizam je “slavlje različitosti” na osobit način ukoliko je to mogućnost za susrete s drugim i drukčijim ljudima i narodima. Današnji globalizirani svijet pruža najveće mogućnosti za susretanje i upoznavanje drugih kultura, religija, pogleda na život i svijet. Ondje gdje je prisutno prihvaćanje i otvorenost prema drugima te poštovanje i uvažavanje drugoga, nestaju udaljenosti među ljudima a raste svijest potrebe za mirom i općim bratstvom sviju. Nažalost, nove podjele među ljudima i narodima mogu i dalje nastajati ondje gdje je prisutna isključivost te sebično iskorištavanje drugoga u bilo kojem obliku.

“Slavlje različitosti”, upravo kao ljepota zajedništva onih koji su si po mnogo čemu inače strani i udaljeni, posebno se događa kod bogoslužja u crkvama naših turističkih mjesta, gdje se vjernici različitih jezika i naroda doživljavaju kao jedna duhovna obitelj, ujedinjena vjerom i molitvom. Pozdraviti kod nedjeljne mise goste na njihovu jeziku, možda i pročitati jedno čitanje ili molitveni zaziv, stvara ozračje većeg zajedništva u crkvi. Na taj način kao da se ponavlja iskustvo prvog silaska Duha u Jeruzalemu koji je učinio da se svi okupljeni s raznih strana svijeta, premda tako različiti, potpuno razumiju. Crkva je od svojih početaka bila mjesto susretanja i zbližavanja ljudi, a tu dimenziju zadržava na poseban način upravo u sklopu suvremene pojave masovnog turizma.

I ove će se godine dogoditi masovan dolazak gostiju izbliza i iz daleka, u “velika i mala mista” na našoj obali ili u unutrašnjosti. Dodir s netaknutom prirodom i ljepotama naših krajeva, za naše će posjetitelje biti upravo “slavlje susreta” s našom domovinom i narodom. Pa, iako prolazimo kroz godinu recesije, neka ne bude sve podložno isključivo materijalnoj koristi. Ekološka svijest, čuvanje naših prirodnih ljepota i bogatstava, a što je znak zdravog i potrebnog samopoštovanja i poštovanja onoga što nam je darovano, bit će poticaj i drugima da se isto tako odnose prema nama i našemu.

A duhovna, kulturna i sakralna baština koju smo naslijedili i koja se u našim crkvama čuva i izlaže, za mnoge će udaljene i ljude bez vjere biti upravo ono što su srednjovjekovne freske svojevremeno bile za nepismeni puk – “biblija pauperum, biblija siromaha”. Sveti Otac Ivan Pavao II. mnogo je puta naglašavao i stavljao na srce svim katolicima, a posebno pastoralnim djelatnicima, da se nauče koristiti vjerska kulturna dobra za evangelizaciju i katehizaciju. I to je dio tzv. “nove evangelizacije”. Odgovorni u našim župama, stoga, znaju kako je važno i da su crkve otvorene ali i dovoljno zaštićene i čuvane od nedoličnih ponašanja. Najbolji se rezultati u tom pogledu postižu dogovaranjem i skladnom suradnjom Crkve i turističkih djelatnika.

I tako, dok s jedne strane želimo sami biti otvoreni za vrijednosti drugih kako bismo njima bili obogaćeni, a s druge strane potrebno je da znamo svjedočiti i pokazati svoja – nadasve duhovna – bogatstva. Naši biskupi u Pismu povodom pristupnih pregovora za ulazak RH u EU ističu: “Dok se s puno razumijevanja pokušava otvoriti vrijednostima izvana, istodobno se ostavlja dojam kao da se omalovažava vlastite… Multikulturalnost, koju se strastveno i trajno podupire, pokatkad je iznad svega napuštanje i poricanje onoga što je vlastito, bijeg od vlastitih vrjednota. No, istinska multikulturalnost ne može opstati bez zajedničkih nepromjenjivih veličina, bez orijentacijskih točaka koje polaze od vlastitih vrijednosti” (18).
Neka i ovogodišnji susreti s mnogim i različitim gostima koji nam dolaze, bude doista “slavlje različitosti” te pridonese boljem upoznavanju te većoj solidarnosti i zajedništvu među ljudima i narodima.

Najave