Ponedjeljak, 26 veljače, 2024
HomilijeNovosti

Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.

Komentar Evanđelja 25. nedjelje kroz godinu napisao je vlč. Graciano Živolić.

Ne možete služiti Bogu i bogatstvu. Lk 16, 1-13

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima:

»Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: ‘Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!’ Nato upravitelj reče u sebi: ‘Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.’ I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: ‘Koliko duguješ gospodaru mojemu?’ On reče: ‘Sto bata ulja.’ A on će mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.’ Zatim reče drugomu: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ On odgovori: ‘Sto korâ pšenice.’ Kaže mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’

I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.

I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore.

Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?

Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«

Riječ Gospodnja.Za razumijevanje prispodobe iz prvoga dijela evanđelja ove nedjelje naslovljene kao nepošteni upravitelj nema smisla ulaziti u njezinu analizu jer je ona u svojim dijelovima nerazumljiva. Kao vrijednost koja je navedena u njezinu zaključku uvjetno jest krepost snalažljivosti, ne uzimajući je kao generalno pravilo u duhu one stare “snađi se druže” nego mudro i razumno u jednom poduzetnom duhu. Za to je bolje u ovom razmatranju poći od drugoga dijela ovoga ulomka i navedenih općih pravila, te nam u njihovu svjetlu ova prispodoba može pomoći da ih bolje razumijemo u konkretnom životu. Vremenita i materijalna dobra valja upotrijebiti u uložiti u stjecanje vječnih i duhovnih dobara: kao što je prijateljstvo, izgradnja i unapređenje međuljudskih odnosa, osobnih kreposti i sposobnosti. Vrijednosti koje imaju neprolaznu važnost i koje jednom stečene postaju neovisne o materijalnim dobrima i njihovoj veličini i snazi. Tako vjernost i poštenje ne ovise veličini vremenitih dobara koje netko posjeduje. Nažalost često nedostatak poštenja otvara aspiracije i ambicije da se stekne i ima više. Zanemarivanje svakodnevnih, manje važnih i sitnih obaveza lako se prenosi i na one veće i važnije, i sa onih nižih službi prenosi se na one veće. Nedostatak nižih osobnih vrijednosti i kreposti zapreka je u stjecanju onih viših, nepravda u raspolaganju materijalnim i vremenitim dobrima zapreka je u stjecanju duhovnih. Ako nepravedno postupamo u materijalnom poslovanju i na polju egzaktnih spoznaja i jasnih pojmova kako ćemo raspolagati duhovnim dobrima. Koliko nerazumijevanja i neslaganja u vjerskim pitanjima, uzmimo samo podjele i slavlja svetih sakramenata. Koliko puta je i samo euharistijsko slavlje, prinos same Kristove žrtve, povod za prepirke i bune. Koliko puta smo nepošteni upravitelji svoga Gospodara, oni koji rasipavaju njegovo imanje. Crkve su nam skoro prazne. Kome služimo, Bogu svemogućemu i vječnome ili lažnim božanstvima? Isus upozorava kompromisi nisu mogući. Da li su tužbe koje dolaze na nas možda i opravdane. Jednom ćemo o svom životu morati položiti račun. Do tada nastojmo jedni drugima barem umanjiti dugove.

Najave