Srijeda, 17 travnja, 2024
mons. ŠtironjaNovosti

Misa Večere Gospodnje u Poreču

Porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja je Misu večere Gospodnje, na Veliki četvrtak, 6. travnja 2023., predvodio u porečkoj katedrali, uz koncelebraciju više svećenika te uz nazočnost brojnih vjernika iz Poreča i okolice.

Započinjući homiliju, biskup Štironja je posvijestio, kako misom Večere Gospodnje počinje  Sveto trodnevlje. „Kao što se pobožnošću Križnoga puta sjećamo Kristova uspinjanja na Kalvariju, tako liturgijskim činima ova tri dana Svetoga trodnevlja prolazimo s Isusom iz smrti u život. Vazmeno trodnevlje muke i uskrsnuća Gospodnjega vrhunac je liturgijske godine. Ono što je nedjelja u jednome tjednu, to je zapravo Vazmeno trodnevlje u liturgijskoj godini.“ Podsjetio je, kako je događaj u dvorani večere Gospodnje na Veliki četvrtak bio Isusov oproštaj s njegovim učenicima.

Govoreći o zajedničkom blagovanju, naglasio je, kako je običaj o blagdanu Pashe bio slavlje u obiteljskom krugu. No, podsjetio je, kako  „obiteljski krug ne označava samo one koji su krvno i rodbinski povezani nego može značiti i prijateljski povezanu skupinu ljudi. Apostoli okupljeni oko Isusa bili su bratska zajednica, učenici koji slave sa svojim učiteljem.  I to je prava zajednica, baš to: učenik, učenici, učitelj. Imaš što onda i naučiti.“

Euharistija je srce Crkve

Nadalje, biskup je podsjetio, kako je Veliki četvrtak posebni dan za svećenike, jer je Isus  ustanovio sakrament Svetoga reda i sakrament Presvete euharistije. „Jednom zauvijek Isus je osobno izgovorio riječi: Uzmite jedite, ovo je tijelo moje, ovo je krv moja, ovo činite meni na spomen.  I to Crkva od toga dana do danas svakoga dana čini. I mi smo večeras ovdje okupljeni kako bi Presvetu Euharistiju slavili Isusu na spomen“.   Posvijestio je, da Crkva crpi svoju snagu u euharistiji, pa stoga i dokumenti Crkve naglašavaju da je Euharistija srce Crkve. „Brojni su muževi i žene koji to mogu životom potvrditi da je liturgija, odnosno euharistija, srce Crkve. Velik je broj onih koji svakoga dana sudjeluju u euharistijskom slavlju. Ne govorim o svećenicima, redovnicima i redovnicama, koji imaju to iskustvo, nego govorim o vjernicima laicima, koji su osjetili snagu živoga Boga prisutna u Euharistiji. Ne sumnjam da i vi to osjećate i da ste zato ovdje jer želite živjeti od euharistije i vidite da je jadan život bez Boga“ rekao je biskup Štironja.

„Ostani s nama Gospodine“

„Isus je živ među nama, prisutan na oltaru pod prilikama kruha i vina. Istina, mnogima je problem to povjerovati i upustiti se u tu radosnu avanturu blizine, susreta i prepoznavanja živoga Boga u Presvetoj euharistiji“. „Zato ćemo i čuti da nije najvažnije samo to koliko idemo na misu, i nije samo važno to koliko poštujemo nedjelju; da, ali time pokazujemo koliko istinski vjerujemo u Isusa. Upravo po svetoj Euharistiji.  Upozorio je, kako su taj isti problem imali i učenici koji su Isusa prepoznali tek na putu u Emaus u prigodi lomljenja kruha, nakon čega su zavapili „Ostani s nama Gospodine“. „Oni koji su ga prepoznali zavapili su ‘Želimo te, budi s nama.’“ Zašto? Zato je r su osjetili radost, ispunjenje, osjetili su da je nestao strah kojeg su doživjeli tih dana u Jeruzalemu.“, naglasio je propovjednik.

Homilija mons. Štironje

„Isus je ostao ne samo te večeri, toga dana, nego je ostao trajno među nama prisutan u Presvetoj Euharistiji. Osobito nas poziva na dane Gospodnje, svete nedjelje kada se okupljamo, slavimo, spominjemo se njegove muke, smrti i uskrsnuća. Upravo onako kako je rekao i zaželio: Ovo činite meni na spomen“, rekao je biskup.

„Da nisam ja Gospodine?“

Nadalje, ukazao je i na Isusove riječi da se među učenicima krije izdajica, na što je uslijedilo pitanje učenika, svakog ponaosob: „Da nisam ja Gospodine?“. Učenici su shvatili da svatko od njih može biti u poziciji izdajnika, i zato traže od Isusa da im pomogne istjerati izdajnika iz vlastitoga srca.

„Zašto se mi kajemo? Zašto kažemo: moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh? Zato da istjeramo izdajnika iz svoga srca. Nije to zato jer nas Bog želi vidjeti ponižene, jadne. Ne zato, već jer se mi želimo vratiti natrag na pravi put, a upravo nam to priječi naš grijeh, i zato se kajemo, a druga stvar da možemo euharistiji pristupiti čista, otvorena srca, a takvo je srce ono kojemu se može nešto reći“ naglasio je biskup, te u tom vidu posvijestio kako za vrijeme Posljednje večere Isus želi uspostaviti nešto novo: novi osjećaj u srcu čovjeka. „Isus se ne zaustavlja puno na toj temi, daje im vlast odrješenja, i sposobnost odreknuća toga i svakoga drugoga grijeha. A da svakomu prašta potvrđuje pranjem nogu, udova koji su najpodložniji prljanju jer se vuku po zemlji. Gesta pranja nogu je znak Kristove ljubavi prema nama“.

Anatomija svećenika

„Sjećam se jedne vrlo lijepe čestitke koju sam primio za današnji svećenički dan. Poruka prikazuje anatomiju svećenika i kaže da je svećeniku darovan mozak da poznaje nauk Crkve, oči da vidi žeđ za Bogom, uši da sluša grijehe ljudi, ramena da nosi križ s Kristom, srce da ljubi svoj narod, ruke da blagoslivlja i dijeli sakramente, noge da ide tamo gdje ga Bog šalje. Vrlo snažna poruka. Osobno sam dodao još jednu a to je da mu je darovan život kako bi ga potrošio za spasenje ljudi“, rekao je propovjednik.

Biskup se u ovoj prigodi obratio mladima koji su sudjelovali na svetoj misi. Posvjedočio im je o ljepoti svećeničkog poziva, „Dobro je imati strahopoštovanje koje se javlja zbog toga što čovjek nije siguran hoće li moći izdržati na putu, jer istina, teško je, previše je očiju uprtih prema njemu, kako živi, kako se ponaša. No, usuđujem se poručiti da je to vrlo lijepo, lijepo je dijeliti Isusa ljudima“, rekao je biskup te ohrabrio mlade, „ne bojte se Isusa. Ne bojte se iz bližega slijediti Isusa, budite sigurni da je lijepo, pa i onda kad vas nevine i nedužne razapinju. Pa neka me razapinju, ako je to za moga Spasitelja koji je bio razapet za mene. Neka razapinju.”

Crkva stoji zbunjena i tužna uz grob Isusov, ali ne gubi nadu

„Na kraju svete Mise imat ćemo prijenos Presvete Euharistije u sporednu kapelicu. Time se prisjećamo Getcemanskog vrta u koji Isus odlazi sam, da se pomoli. Isus odlazi u stranu, u osamu. I Crkva će ovih dana poći s njime, u osamu. Zato smo zazvonili za vrijeme Slave i nećemo više zvoniti ovih dana.“, rekao je biskup te je pohvalio poštovanje te zakonitosti liturgijske glazbe od strane orguljašice. Večeras su orgulje utihnule, pjevati će se, ali neće se svirati. Crkva dakle s Isusom polazi u osamu.“ „To će se dogoditi i nakon ukopa“,nastavio je propovjednik, „Crkva stoji zbunjena i tužna uz grob Isusov, ali ne gubi nadu. U mnogim se crkvama uprizoruje Isusov grob kako bi nas pozvao da snažnije doživimo Isusovu muku, smrt i uskrsnuće; da priznamo svoje grijeha i poput učenika uputimo pitanje Isusu: Da nisam ja, Gospodine? Da, važno je ovo pitanje i za mene i za svakoga od nas. pOstaviti svakodnevno pitanje Isusu, osobito na kraju dana, ‘Gospodine, da nisam ja danas bio izdajnik? Ovih preostalih dana nastojmo se zaista preispitati da i u mom i u tvom srcu, ne čuči izdajnik vjere“, potaknuo je biskup.    

Večeras smo tu poput one apostolske obitelji. Zahvaljujemo Isusu što nam se darovao u Euharistiji, zahvaljujemo mu na tom najvećem čudu i najvećem daru. Isus i nama očituje svoju ljubav praštanjem grijeha, pere noge koje su koračale krivim putovima; uvodi nas u Gecemanij da se pomolimo, da osjetimo snagu susreta s Bogom, da s molitvom u srcu prihvatimo svoje križeve i svoja raspeća. Osobito sutra i prekosutra, nakon obreda Velikoga petka, kada Crkva zbunjena u tišini stoji pored groba Krista Gospodina, svratimo u crkvu, dovedimo svoju djecu u Crkvu, poklonimo se i pomolimo za mir u svojim srcima, za mir u našim obiteljima, za mir u svijetu. Pomolimo da u svijetu zavlada ljubav koju Isus očituje kroz služenje i pranje nogu. Molimo posebno za svećenike da ostanu vjerni i ustrajni u svom pozivu, kao i za nova svećenička i redovnička zvanja u Crkvi napose u našim biskupijama Porečkoj i Pulskoj. Neka Gospodin usliši sve naše molitve“ riječi su kojima je biskup Štironja zaključio homiliju.

Na kraju misnoga slavlja Presveto je u procesiji odnijeto u bočnu kapelu Svetoga Križa gdje se je biskup, zajedno s koncelebrantima i Božjim pukom zadržao u klanjanju u tišini.

G. Krizman

Najave