Nedjelja, 14 travnja, 2024
Novosti

„Izazovi pastorala braka i obitelji danas“

U ponedjeljak, 27. travnja, u Pazinskom kolegiju je održan plenum prezbiterija Porečke i Pulske biskupije. Uz ostale redovite  sadržaje susreta, pedesetak svećenika iz svih dekanata biskupije, koliko ih se okupilo, poslušali su prigodno predavanje  na temu „Izazovi  pastorala  braka  i  obitelji  danas“ koje je održao vlč. dr. sc. Nikola Vranješ.

     Predavač je razradio dvije po sebi povezane teme, pripravu za ženidbu te opasnosti gender ideologije, te ukazao na nekoliko aspekata ovih tema koji ih danas čine jednima od najaktualnijih područja crkvenog pastoralno-katehetskog angažmana. 

         Iako se pastoralu braka i obitelji treba pristupati kao jedinstvenoj stvarnosti i u pogledu priježenidbenog i u pogledu posliježenidbenog pastorala, ipak se priprava za ženidbu još uvijek pokazuje pastoralno najaktualnijim pitanjem, naglasio je predavač. Od nje u velikoj mjeri ovisi i kvaliteta i sadržaj budućeg obiteljskog i bračnog života. S obzirom na pitanje priprave najprije treba ukazati na činjenicu da je nužno potrebno posebno prevrednovati odnos prema daljnjoj pripravi, kao i prema vremenu zaručništva koje spaja bližu i neposrednu pripravu za ženidbu.

         Postoji bliža priprava, mahom preko tečajeva, no jednako je tako važna i dalja priprava koja se započinje ostvarivati već u dječačkoj, adolescentskoj i mladenačkoj dobi u roditeljskom domu usvajanjem istinskih ljudskih i kršćanskih vrijednosti putem svjedočanstva vlastite obitelji, kao i drugih odgojnih čimbenika. No, iskustvo pokazuje da je upravo to segment odgoja i priprave na koji se može sve manje računati, naglasio je dr. Vranješ.

Pretpostavlja se da se daljnja priprava Obitelji su u sebi sve manje utvrđene u istinskom kršćanskom mentalitetu, te u skladu s time sve manje sposobne biti istinski ambijent daljnje priprave za budući obiteljski život. Crkvena zajednica, u prvome redu ona župna, kao važan crkveni odgojno-katehetski čimbenik u ovome je pogledu još uvijek zajednica s prilično nedefiniranom ulogom što se tiče same prakse. Naime, župni odgojno-katehetski napori uglavnom su usmjereni prema pripravi djece i mladih za primanje pojedinih sakramenata, dok se u isto vrijeme teško može govoriti o sustavnom i sređenom djelovanju u vidu daljnje priprave za brak i obitelj na razini same župe. Teme vezane za ovo područje uglavnom se obrađuju prigodno u okviru nekih drugih katehetskih tema.

Zato bi bilo osobito važno započeti stvarati prikladne programe priprave za ženidbu u srednjoškolskoj dobi. Za sada govor o ženidbi i obitelji u toj dobi ostaje na razini općenitih pouka, kako u najvećem dijelu školskog vjeronauka, tako posebice u župnoj katehezi. Drugim riječima, katehetska priprava za ženidbu na razini župne zajednice nužno treba poprimiti sasvim određene i specifične konture unutar za nju strukturiranih pastoralno-katehetskih projekata, naglasio je predavač.

Tečajevi priprave postali su raspoznajnim znakom početka bliže priprave za ženidbu. U našim nad/biskupijama provodi se više različitih modela tečajeva priprave za brak, a neki su modeli vezani i za redovničke zajednice. Jedan od prijedloga hrvatskih pastoralnih teologa koji se u više znanstvenim teološkim krugovima pretresa već neko vrijeme je prijedlog stvaranja hrvatskog modela priprave za brak koji bi svakako trebala odobriti i preporučiti HBK. Naime, primjećuje se da nam je (što je jasno i normalno) crkveno-pravna regulativa s obzirom na bitne elemente priprave i na samo slavlje ženidbe u najvećoj mjeri usklađena i dobro određena; no sami modaliteti priprave prilično variraju. Zato bi bilo dobro razmisliti i o stvaraju i preporučivanju jednog zajedničkog modela priprave, barem što se tiče tečajeva, jer to bi u bitnome pridonijelo usustavljenju priprave na razini cijele domovinske Crkve.

Dr. Vranješ je u nastavku istaknuo poneke manjkavosti u tečajevima bliže prirprave, naglasivši pritom manjkav, a ponekad i potpuno odsutan govor o krepostima i njihovoj važnosti u bračnom životu. To se na poseban način odnosi na krepost bračne čistoće, ali i krepost požrtvovnosti i dr. Osobito važno pitanje priprave za ženidbu je i pitanje promoviranja prirodnih metoda reguliranja začeća. Porazna je činjenica da se te metode u najvećem dijelu katoličke populacije vrlo malo poznaju, a još manje se s njima služi. Zato je važno učiniti puno više u njihovom promoviranju, te osobito u doškolovanju stručnih vjernika laika koji će njihovo poznavanje moći prikladno prezentirati na široj vjerničkoj i društvenoj razini.

Posebno područje djelovanja predstavlja pastoral zaručništva, nastavio je predavač. To je razdoblje koje povezuje bližu i neposrednu pripravu za ženidbu. U pastoralnom pogledu ovo razdoblje je još uvijek u svojevrsnom vakuumu. Iako Crkva predviđa i liturgijski obred vezan za početak, a s time i za samo kršćansko življenje tog razdoblja, kao i za način na koji bi ga trebalo crkveno pratiti, pastoral zaručništva kod nas je još uvijek u povojima, izuzev pojedinih inicijativa.

         Dr. Vranješ je naglasio i važnost neposredne priprave gdje bi se svećenici, a na poseban način župnici, morali bi se više angažirati oko istinske duhovne priprave zaručnika,  a ne se koncentrirati samo na postupak za ženidbu i vježbu za obred, a osim toga treba puno više aktualizirati je osjećaj i življenje crkvenosti kod zaručnika.

          Dr. Vranješ se zatim osvrnuo na slavlje ženidbe i životnu praksu naglasivši da bi slavlje bi moralo zračiti srećom i radošću, te u isto vrijeme ozbiljnom svjesnošću o odgovornosti koju se preuzima. Liturgijsko sudjelovanje prečesto je, međutim, shvaćeno tek kao izdvojeni trenutak slavlja koje zasjenjuju neki drugi, puno manje važni elementi. Stoga i ne čudi da je u toliko slučajeva naravna povezanost slavlja ženidbe i slavlja središnjeg otajstva – euharistije – danas postala osobito problematičnim segmentom pastorala sakramenta ženidbe.

 Nadalje, neodvojivo od ovog pitanja ističe se problem izgradnje životne kršćanske ženidbene prakse, polazeći od slavlja, kojemu ona predstavlja logičan životni nastavak. Naime, slavlje ženidbe logično iziskuje trajni rast u sakramentalnoj milosti. Doprinos sustavna posliježenidbena pastorala u tom je smislu ključan. Rast u kvaliteti zajedništva istinske ljubavi cilj je tog pastorala, a temeljni mu je sadržaj razvitak svijesti supruga i obitelji o važnosti i posebnosti bračnoga i obiteljskoga poziva u Crkvi i u svijetu.

Sustavno razrađenim oblicima djelovanja, tj. kroz župne pastoralne projekte i programe u tom će se smislu otvoriti novi put za sazrijevanje u ukupnome bračnom i crkvenom životu mladih bračnih parova i obitelji. Prikladni sadržaji i programi nezamjenljivi su dio sustavnog posliježenidbenoga pastorala. Razrađen i diferenciran doprinos cijele župne zajednice u tom je pogledu nezaobilazan. Ona bi ga morala shvatiti kao jednu od svojih najvažnijih zadaća. Sustavno, organsko i kapilarno djelovanje i u oblicima i s obzirom na metodologiju, ali i što se tiče osoba u njega uključenih, perspektiva je bez alternative. Potrebno je, naglasio je predavač, ‘spustiti’ pastoralne projekte u župne zajedenice.

Dr Vranješ je u nastavku istaknuo pojedine elemente za obnovu života u ženidbenome savezu te temeljnu ulogu odgoja za potpuno predanje i vjernost.

Drugi dio predavanja bio je usmjeren na opasnosti ‘gender’ ideologije, sa osvrtom na zakonske, općedruštvene, osobne i odgojne aspekte te problematike.

Osobito poguban aspekt utjecaja gender ideologije na odgoj je i uključivo promoviranje svih stavova koji se izravno protive promociji života od začeća do prirodne smrti, kao i stavova koji idu za posvemašnjim razvodnjavanjem i rastakanjem obitelji, naglasio je dr. Vranješ. Nije ovdje dakle samo riječ o promociji homoseksualnog ponašanja već o cijeloj jednoj novoj društveno-odgojnoj paradigmi.

Kao prva posljedica ovakvih društveno-kulturnih trendova sve je uočljivija opća relativizacija svega što je vezano za život i obitelj, tj. sve je uočljivija potpuna neosjetljivost velikog dijela naših suvremenika s obzirom na temeljne vrijednosti života i obitelji. To je i jedan od glavnih ciljeva promicatelja gender ideologije.

Pored zakonodavne i razine odgoja gender ideologija na poseban se način sustavno širi na kulturanoj razini, tj. kroz različite medije, kroz umjetnička djela i uratke, kroz različite prezentacijske aktivnosti, društvene igre, različite i sve popularnije show medijske predstave i dr. U našoj domovini širenje gender ideologije upravo na ovoj razini postaje sve zamjetnijim i snažnijim. Naime, iako je zakonodavna razina sa strane aktualne vlasti dijelom i gotovo nasilno i brzinski prilagođena zahtjevima glasnik pobornika ove ideologije, hrvatsko društvo u dobroj mjeri još uvijek se pokazuje prilično otpornim na njezine izdanke. Zato se trenutno nastoji djelovati najviše na kulturalnoj razini budući da se kroz nju može utjecati na mišljenje i pogotovo na osjećaje širokog kruga ljudi.

Zato je važno da kršćani sa svoje strane na pozitivan, poticajan i današnjem društvu prihvatljiv način promoviraju istinske vrijednosti života, braka i obitelji. Pritom je vrlo važno da kršćani, a pogotovo osobe koje djeluju u određenim crkvenim ili Crkvi sklonim institucijama i udrugama znaju i umiju uvijek odmjereno, argumentirano i s puno poštovanja iznositi autentične crkvene stavove, izbjegavajući pritom govor netrpeljivosti prema bilo kojoj osobi ili skupini osoba i sl.

Najave