Funtana: Ususret blagdanu bl. Stepinca

U nedjelju, 8. veljače 2015. godine u Funtani započela duhovna obnova uoči blagdana bl. kardinala Alojzija Stepinca.

Župa svetog Bernarda u Funtani, nedaleko Poreča, na poseban način časti bl. kardinala Stepinca od 1999. godine, kada je svečano blagoslovljena oltarna slika s likom blaženog Kardinala, autora Vladimira Pavlinića.

Ove se godine župa pripravlja na blagdan blaženog Kardinala duhovnom obnovom koju vodi o. Đuro Hontić, župnik župe Sv. Ivana Krstitelja u Puli. Predvoditelj je započeo kratkom meditacijom o duhovnom životu, koji čini čovjekovu sličnost s Bogom. No, da bi bili što sličniji Ocu, na čiju smo sliku stvoreni, duhovni život potrebno je održavati duhovnom hranom. Produhovljenost zrači iz otmjenosti duše, a ta otmjenost, koja je više od plemenitosti, to je duša koja izvire iz svih pora i oplemenjuje materijalno, tijelo, u odnosu prema Bogu, prema bližnjemu, prema svemu stvorenome u svim situacijama i okolnostima, rekao je propovjednik.
U prigodnoj homiliji o. Hontić se je osvrnuo na dnevno čitanje iz evanđelja, ulomak u kojem Isus ozdravlja Petrovu punicu. Nakon što je dugo vremena Bog progovarao narodu preko proroka, Isusovim dolaskom Bog sam govori o sebi, te svim ljudima upućuje poziv da postanu djeca Božja. Crkva proglašava svece i postavlja nam ih za uzor, kako bi i mi, sljedeći njihov primjer mogli pobijediti zlo u sebi, te da se i po nama širi Božje kraljevstvo u svijetu. Propovjednik je zatim, koristeći kliničku sliku prijeloma, pojasnio pojam ozdravljenja, naglasivši, uz kirurški i fizijatrijski i eventualni psihijatrijski tretman, u slučaju da je uz fizičke ozljede narušena i sociološka dimenzija osobe. Ako je uz ozljedu povezana i duševna bol uslijed grijeha, tada je jedina adekvatna terapija ispovijed. Tako se dolazi do ozdravljena duše, što se odražava i na tjelesno zdravlje. Isus u svom javnom djelovanju u više navrata ozdravlja, jer je došao da bi ljudima pokazao kako se približiti Bogu. Upravo po uzoru na njega i mi bi trebali težiti što više se sjediniti s Bogom. To je moguće preko molitve. Redovnici u samostanima redovito mole Jutarnju, Srednji čas, Večernju i Povečerje. No i oni koji žive svjetovnim životom i ne mogu si zadati takav raspored molitve, trebali bi živjeti dan s Bogom. Zvonici još od davnih vremena zvone svakoga dana tri puta, ujutro da bi se započelo dan s Bogom i molitvom, u podne da bi se zastalo usred dnevnog posla i molitvom se obratilo Bogu, te uvečer da bi se molitvom zahvalilo Bogu za taj dan i zatražilo oproštenje za grijehe i propuste toga dana. No, nažalost, današnji ljudi prečesto nemaju vremena za Kraljevstvo Božje, jer su prezauzeti izgradnjom kraljevstava na ovome svijetu, naglasio je propovjednik. Ograđuju se tako od Boga i od bližnjega, i onda se nađu izranjeni i gladni Božje ljubavi i blizine. Zato su duhovne obnove potrebne da bi mogli biti duhovno zdravi, da bi mogli nositi svoj križ te da bi se po nama Bog proslavio i otkrio svoje plemenito i otajstveno lice.
Prije završnog blagoslova o. Hontić je jednim praktičnim primjerom odgovorio na pitanje ‘Zašto ići u crkvu?’. Jedan je čovjek u polemičnom članku izrazio stav da više ne želi ići u crkvu jer, kaže, poslušao je oko 3000 propovijedi i nijedna mu nije ostala u sjećanju. Nakon mnogih potvrdnih komentara, jedan mu je čovjek odgovorio: „U trideset godina braka supruga mi je pripremila oko 32000 obroka, za nijedan ne bih mogao nabrojiti sljedove, ali bez te hrane bio bih mrtav. Ti su mi obroci davali snagu i energiju za život. Jednako je tako i s duhovnim, da nisam išao u crkvu bio bih danas duhovno mrtav. Vjera, koja se napose produbljuje na svetoj misi je svjetlost koja nas vodi kroz život.“ Na kraju je propovjednik, na poziv župnika vlč. Ivana Butkovića, kratko predstavio sebe, svoju zajednicu u Samostanu sv. Ivana Krstitelja u Puli, red franjevaca konventualaca, te osnivača sv. Franju i povijest reda.