Ponedjeljak, 26 veljače, 2024
Caritasmons. ŠtironjaNovostiU fokusu

Biskup Štironja prvi put na adventskom susretu Caritasa u Pazinu

Adventski susret i duhovna obnova za suradnike župnih Caritasa Porečke i Pulske biskupije održan je u subotu, 2. prosinca u Pazinskom kolegiju. Prigodni nagovor na temu „Ljubav nas Kristova potiče…“ izrekao je vlč. dr. sc. Bernard Jurjević, župnik u Barbanu, Ceru i Sutivancu. Misu je predvodio porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja.
Molitvom i prigodnim pozdravom susret je otvorio ravnatelj dijecezanskog Caritasa preč. Željko Zec.

„Ljubav nas Kristova potiče…“
Na početku nagovora, vlč. dr. sc. Jurjević je ponovio riječi koje su se čule na početku susreta „karitativci na noge“, te podsjetio, „da bi noge hodale, trebaju imaju poticaj, cilj, motiv“. U tom je kontekstu ukazao na riječi Poslanice Korinćanima, gdje Pavao piše da „’ne mogu zadržati za sebe onu ljubav koju sam iskusio’. Ako pogledamo koji je motiv vaše požrtvovnosti, vašeg davanja, to je upravo ljubav“. Nadalje je podsjetio na riječi iz evanđelja o blaženstvima, gdje se Isus poistovjećuje s malenima „sve što ste učinili jednom od ovih najmanjih, meni ste učinili“.
Advent je vrijeme promišljanja o Bogu koji se s neba spušta u ljudsku povijest punu previranja, pitanja, sumnji. U ovim danima, Josip i Marija su na putu. Taj put nije lagan, pun je neizvjesnosti, ali i ljubavi, pun je Duha Svetoga. Marija u svojoj utrobi nosi Sina Božjega, dar Očev za svakog čovjeka, i kad promišljamo o svome poslanju uvijek nam za usporedbu dobro dođu i nadahnuća su nam primjeri svetaca, rekao je predavač, te pročitao molitvu sv. Benedikta, koju je napisao u jednoj svojoj krizi. No, upozorio je, kako kriza ne znači razočarenje, već prema duhovnim ocima ona je poput potresa koji otkriva ono čvrsto. „Ono što je čvrsto ostaje. Ljudsko se miče, i daje prostora onome što gradi Bog.“
Nastavljajući govor o ljubavi, ponovno je ukazao na riječi sv. Pavla koji posvješćuje da Krist „jedan za sve umrije.“ „Ovim nas riječima sv. Pavao potiče na promatranje onoga što je Bog učinio za nas. Osobito Kristove žrtve za nas. Motreći Kristov križ, razmatrajući o Njegovoj muci, trebali bismo biti obuzeti poput Pavla, Njegovom ljubavlju. Obuzetost pak označuje stanje u kojem je čovjek potpuno ispunjen, i zahvaćen nečim. Uz obuzetost ljubavlju, za Kristove učenike trebati rasti i obuzetost vjerom.“ To je približio slikom oluje na Galilejskom jezeru: učenici nisu obuzeti vjerom, nego strahom i sumnjom, prigovarali su Učitelju da mu nije stalo.
„Nažalost u nevolji svake vrste zaboravimo na sve ono što je Gospodin učinio za nas i što nam je dao, zaboravimo da je i tada s nama i da nas ljubi. Poput učenika u lađi, često posumnjamo i prigovaramo, smatrajući da Bogu uopće nije stalo do nas, ali nas Božja riječ uvijek iznova potiče da budemo obuzeti vjerom, u svim životnim situacijama. Pa tako i u olujama promatramo i prepoznamo djelo Božje ljubavi u svom životu. Promatrajući život očima vjere, obuzet će nas ljubav Kristova. Uprave ove riječi Pavla i evanđelje, Sveti Otac je usred oluje pandemije covida, uzeo kao sliku Crkve i svijeta od kojeg Bog nije odustao“.
U nastavku, je kao jednu od glavnih osobina istaknuo poniznost. „Mentalitet ovog svijeta se čini tako udaljen od kršćanskog stila života, od poniznosti. Mentalitet ovoga svijeta odbacuje poniznost i smatra je ludošću, dok mi kršćani shvaćamo da se po poniznosti poistovjećujemo s Kristom koji sam sebe ponizio i žrtvovao za naše spasenje.“
Nadalje je ukazao na sliku Lazara, i razočarenja onih koji su očekivali da Isus neće dozvoliti da on umre. „Tako se odjednom briše sve dobro što je učinio. To se događa u karitativnom poslanju Crkve. Slika uskrsnuća Lazara, je slika našega poslanja kako ćemo uskrisiti one koji su u tuzi, u grobovima razočaranosti, ostavljenosti, straha. Mnogi nisu potrebiti samo kruha, nego i ljubavi, pažnje, tople riječi, našega pogleda, da se osjećaju prihvaćeni od nekoga i da u njihov život dođe Radosna vijest da su ljubljeni. Bit je našega poslanja da ljubav koju smo iskusili u našem životu možemo donijeti u živote drugih“, rekao je vlč. Jurjević. Nadalje je nastavio „temelj i bitan je odnos s Bogom, a u služenju i predanju to se konkretno ostvaruje. Stoga, kad se posvećujemo za ljubav za koju znamo da sami po sebi nemamo po svojim snaga, onda postajemo svjesni da je pokretač te ljubavi Duh Sveti. Onaj tko ne ljubi svoga bližnjega ne može ljubiti Boga, to je sam Krist toliko puta posvjedočio. Ako je ljubav prema bližnjemu dokaz ljubavi prema Bogu, onda je ljubav prema Bogu izvor i konačna svrha i cilj svake ljubavi, pa i našeg karitativnog poslanja. Vrlo je važno sve to staviti u totalnost ljudskog djelovanja, sve je od počelo od Boga, koji je ljubav. Naša konkretna ljubav prema Bogu je služenje siromasima. Budimo blagoslov za druge“, poručio je vlč. Jurjević te je zaključio nagovor pročitavši medijaciju svetog pape Ivana Pavla II. o blagoslovu.
Osvrt na netom poslušani duhovni nagovor potom je izrekao ravnatelj Caritasa preč. Zec. Napose je istaknuo krizu, koju je vlč. Jurjević obrazložio kao jedan konstruktivni moment. Ravnatelj je u tom kontekstu pozvao okupljene da slobodno izreknu svoj osvrt, ili iskustvo. Karitativni djelatnici iz raznih župa diljem Istre su izrazili svoje osvrte na djelovanje Caritasa, netko pohvalom nekom posebnom segmentu, netko naglašavanjem da bi trebalo obratiti posebnu pozornost na određene aspekte koji su ponekad i važniji od samog donošenja paketa namirnica, a to je pažnja i razgovor koje potrebiti često trebaju i više od hrane.
Preč. Zec je istaknuo da Bog želi upravo pomoću čovjeka donijeti dobrotu i ljubav ovome svijetu kroz pomoć svima onima kojima je pomoć potrebna, „i važno je“, naglasio je „ne zaboraviti da je kršćanin katolik upućen svakome kome je pomoć potrebna“.
U tom kontekstu postavilo se pitanje pojedinih kriterija kod dodjele stipendija Biskupijske zaklade „Blaženi Miroslav Bulešić“. Na to je riječ uzeo biskup Štironja koji je potvrdio da „mi nismo poslani samo svojima, nego svima“. U nastavku je biskup s okupljenima podijelio konkretna pastoralna iskustva, iz vremena koje je proveo kao misionar u Africi, ali i iz svojih prvih svećeničkih godina.
Po završetku diskusije nazočni su mogli pristupiti sakramentu pomirenja, a uz ostale nazočne svećenike na raspolaganje za ispovijed stavio se i biskup Ivan koji je potom, uz koncelebraciju svećenika, predvodio svečano misno slavlje.

“Vi ste lice, glas i pogled Boga koji je ljubav.“
U ovo zahvalno i svečano misno slavlje, na kraju liturgijske godine, kao i u radosno ozračje susreta Caritasovih djelatnika skladno se uklopila propovijed biskupa Ivana u kojoj je naglasio da je sveta euharistija ponajprije zahvala Bogu, kao i svima onima koji čine djela Božja. Stoga je zahvalio i djelatnicima Caritasa na svim razinama, svećenicima, volonterima i svim prijateljima koji se svojim djelima ljubavi zalažu za promicanje kršćanskih vrijednosti u službi siromasima i potrebitima: „Hvala vam što ste u svojoj kršćanskoj vjeri spremni biti milosrdno lice nebeskoga Oca koji se brine za sve svoje sinove i kćeri, koje istom ljubavi ljubi poput majke koja jednako ljubi svu svoju djecu. Bog je ljubav, uči nas sv. Ivan. Znademo dobro da latinska riječ „caritas“ prevedena na hrvatski znači ljubav. Caritas je, dakle Bog – „Deus caritas est“. Oni koji čine karitativna djela, čine Božja djela, djela ljubavi u ime Boga. Vi ste lice, glas i pogled Boga koji je ljubav.“ Za sve „karitativce“, kao i za one koji su potrebni karitativne pomoći i brige biskup je pozvao na molitvu i na zahvalu Bogu jer smo upućeni jedni na druge, jer pomažući jedni drugima materijalno, mi pomažemo jedni drugima da se pripremimo za vječnost i spasimo svoje duše, koje se spašavaju ponajprije po djelima milosrđa.
Biskup Ivan je podsjetio da je papa Franjo svoju poruku za Sedmi dan siromaha (33. nedjelja kroz godinu) temeljio na riječima iz knjige Tobijine: „Ne okreći lice od siromaha“ (Tob 4,7). Stoga je naglasio da daljnji tekst u Knjizi Tobijinoj daje i odgovor zašto se ne smije okretati glava od siromaha: jer „udijeljena milostinja oslobađa od smrti i ne dopušta da odeš u mrak“. Propovjednik je podsjetio i na Apostolsko pismo „Misericordia et misera“ koje je papa Franjo uputio na kraju izvanrednog jubileja milosrđa pred svetkovinu Krista Kralja 2016., kada je najavio obilježavanje „Svjetskog dana siromašnih“ kao uspomenu na „Jubilej milosrđa“. U tom Apostolskom pismu papa Franjo podsjeća da milosrđe „ne može biti puki umetak u životu Crkve; ono čini sam njezin život, u kojemu duboka istina evanđelja postaje vidljivom i opipljivom. Sva Objava odiše milosrđem; presudnu riječ u svemu ima Očeva milosrdna ljubav“ (br. 1). Biskup Ivan se nadovezao na te riječi pape Franje naglasivši: „Božja milosrdna ljubav čudesan je dar svakomu čovjeku koji nas poziva da ne zaboravimo uzvratiti Gospodinu vidljivim i opipljivim djelima. Milosrđe, uz liturgiju koja je srce Crkve, čini život Crkve i svih njezinih članova. Poruka je jasna: želimo li istinski živjeti, valja nam živjeti milosrdnu ljubav. Čovjekov život, pa i životne poteškoće, patnju i križeve može osmisliti samo milosrdna ljubav“.
Biskup Ivan je podsjetio na još jedan važan sadržaj u spomenutom Papinu Apostolskom pismu kojim papa Franjo poziva „da u siromasima prepoznamo Isusa te naglašava da se problem ne rješava prikupljanjem milostinje, kao ni provođenjem statistika, nego promjenom mentaliteta. Našem je društvu potrebno čovjekoljublje, ponovna uspostava dobrih međuljudskih odnosa koji su narušeni siromaštvom odnosno nepravednim i neprirodnim bogatstvom ili kako to papa Franjo sažima u enciklici „Radost evanđelja – Evangelii gaudium“: ‘Pozvani smo otkriti Krista u njima, posuditi im naš glas u njihovim traženjima, ali i također biti njihovi prijatelji, slušati ih, razumjeti i prihvatiti tajanstvenu mudrost koju Bog želi preko njih podijeliti s nama’ (br. 198). Tko će to učiniti ako nećemo mi kršćani?“
Na kraju svoje propovijedi biskup Ivan je pozvao sve nazočne, svećenike i vjernike laike, da se ne umore činiti dobro: „Dok vam u ime Crkve i u ime Kristovo zahvaljujem, želim i molim da vam Gospodin uzvrati stostruko za svako i najmanje dobro djelo. Nemojmo se umoriti činiti dobro i nemojmo dopustiti da ljubav prema bližnjemu ostane zatvorena u dubini srca, kako to kaže sv. Mala Terezija. Neka ta ljubav izađe van i neka oplemeni i izgradi novi mentalitet u društvu i novi svijet po volji Krista Gospodina“.

Prije otpusnog blagoslova okupljenima se je ponovno obratio preč. Zec. Uz zahvale svećenicima i suradnicima župnih Caritasa ravnatelj je posebno zahvalio biskupu Štironji na upućenim riječima i iznesenim iskustvima iz konkretnog pastorala te vlč. Jurjeviću na izrečenom nagovoru. Zahvalio je tajnici Ivi Milohanić na svemu što čini za dijecezanski Caritas. Ravnatelj je zatim pozvao one koji to još nisu, da se uključe u viber grupu Caritasa Porečke i Pulske biskupije radi praktičnosti dijeljenja potrebnih obavijesti.
Glede aktivnosti oko Zaklade zahvalio je onima koji su pomagali župnicima u provjerama dokumentacije uz zahtjeve. Najavio je da će ubuduće najava otvaranja natječaja za stipendije za tekuću godinu biti objavljena na blagdan bl. Miroslava Bulešića, 24. kolovoza, te će trajati do 15. listopada.
Istaknuo ja zahvalu Biskupiji što je prihvaćeno da ove godine bude Biskupijskom nagradom podaren Franko Ferenčić koji dugo godina kada je god potrebno pomaže pri iskrcavanju donacija viljuškarom.
Susret je završen zajedničkim objedom u blagovaonici Kolegija.
G. Krizman

Najave