Subota, 2 prosinca, 2023
Duhovna zvanjaNovosti

Dijamantna misa fra Ljudevita Maračića

U srijedu, 14. prosinca 2022., o blagdanu bl. Otona, u pulskom samostanu sv. Franje Asiškog fra Ljudevit Anton Maračić proslavio je svoju dijamantnu misu, 60. godina svećeništva. Za ovu je prigodu fra Ljudevitu čestitku poslao i apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup mons. Giorgio Lingua.  

Program je započeo prezentacijom povijesnih fotografija s njegove mlade mise, koja je bila, u toj istoj crkvi, 16. prosinca 1962. Prezentaciju je vodila slavljenikova nećakinja Patrizia. Na početku mise čestitarski govor pročitao je Valter Scotti, koji je kao mali ministrant recitirao pozdravni govor i na mladoj misi. On je pročitao i čestitku apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj: „Dragi Oče, u povodu spomena 60. obljetnice Vašega svećeničkoga ređenja izražavam Vam svoje srdačne čestitke i obećavam Vam sjećanje u molitvi. Sa zahvalnošću za Vaš dragocjeni doprinos Crkvi u ovoj nuncijaturi u prošlosti i sadašnjosti, dok Vas povjeravam majčinskoj zaštiti Djevice Marije, zazivam Duha Svetoga da vas sve plodonosnije obaspe obiljem nebeskih darova. Žalim što ne mogu fizički nazočiti Vašem euharistijskom slavlju zahvale, uz iskrene pozdrave i u molitvenom jedinstvu potvrđujem Vam svoju privrženost“, poručio je mons. Giorgio Lingua, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj.

 1550349

Prigodnu homiliju izrekao je fra Diego Deklić, župnik pulske Župe sv. Antuna Padovanskog. On je svoje obraćanje započeo latinskom izrekom „Non sibi soli vivere, sed et aliis proficere“, (Ne živjeti samo sebi, nego i drugima koristiti.). „Drevno je to načelo franjevačkog pokreta pod čiji bismo nazivnik mogli večeras zajedno staviti bl. Otona iz Pule, našega sugrađanina iz dalekog trinaestog stoljeća kojemu slavimo godišnji spomen i 60. obljetnicu misništva dragog nam o. Ljudevita Maračića s kojim večeras zahvaljujemo Bogu za 60. godina plodnog svećeničkog služenja Bogu i ljudima.“ U nastavku se osvrnuo na netom pročitan znameniti Hvalospjev ljubavi iz Pavlove Poslanice Korinćanima, istaknuvši da on to ne promatra kao krepost već kao „put najizvrsniji“. „Ljubav je srce i ključ svećenikova života“, nastavio je propovjednik. „To je najprije ljubav prema Gospodinu Isusu Kristu po kojoj se čovjek, dotaknut njegovom Božanskom ljubavlju, želi staviti njemu posve na raspolaganje i darovati mu čitav svoj život, da bi potom, nasljedujući tu istu Isusovu ljubav, živio u službi svojoj braći i sestrama i dovodio ih u doticaj s Bogom.“. „Ljubav je hod u kojem se zrije korak po korak, to je put koji nas usmjerava na svakodnevnicu u kojoj se konkretno svakoga dana čine takvi izbori i živi ljubav u tisuću oblika“, rekao je uz ostalo propovjednik. U nastavku je, temeljeći se na Evanđeoski ulomak koji nam donosi Isusove riječi da je upravo malenima, siromasima duhom, objavljena tajna Božjega kraljevstva i njegove ljubavi, istaknuo tipičnu franjevačku vrednotu – malenost. „U današnjemu svijetu malenost nije vrednota, ali nam povijest spasenja svjedoči da se istinska i potpuna sloboda postiže samo putem poniznosti i malenosti za koje je Isus rekao da je takvih Kraljevstvo nebesko. Bez ove vrednote nije uopće moguće upoznati Isusa.“

 1550393

„Dragi oče Ljudevite, večeras u ovom euharistijskom slavlju zajedno s vama Bogu zahvaljujemo za veliki dar svećeništva: za Vašu raspoloživost da mu se posvetite i predate u službu i za sve ono što je Gospodin po vašoj po Vašoj osobi u ovih šezdeset godina učinio za Crkvu i ljude. Nešto je od toga vidljivo našim očima, a mnogo je toga poznato samo očima i srcu našega Gospodina. Neka on i dalje po Vama nastavi i dovrši svoje djelo koje je s Vama naumio.“

„Neka nam svima primjer i zagovor bl. Otona pomogne da u našim životima znamo sve stvarnosti gledati pogledom vjere i vrednovati ključem ljubavi. Neka nam bl. Oton izmoli da se svi mi, svaki na svoj način, uvijek iznova i sa što većim žarom neumorno stavljamo Bogu na raspolaganje, kako bi Gospodin po našim životima mogao nastaviti izgrađivati svoju Crkvu i služiti ljudima: za dobro sviju; svima na posvećenje i na vječno spasenje“, zaključio je propovjednik.

Na kraju misnoga slavlja prigodne čestitke slavljeniku izrekao je provincijal fra Miljenko Hontić. On je istaknuo kako su brojne zasluge kojima je fra Ljudevit zadužio Hrvatsku provinciju svetoga Jeronima franjevaca konventualaca kao i Crkvu općenito, no napose je istaknuo dvije službe kojima je njegov doprinos nemjerljiv, bio je dugogodišnji glavni urednik „Veritasa“ i služba provincijala koju je obnašao u tri mandata.

 1550447

Čestitke slavljeniku izrekao je i fra Đuro Vuradin iz pulskog samostana sv. Franje, a potom se je okupljenima obratio i sam slavljenik. On se je radosno prisjetio svih sudionika svoje mlade mise, koaj je bila 16. prosinca 1962. u tom samostanu, s posebnim naglaskom na tada nazočne svećenike, koji su svojim djelovanjem ostavili značajnog traga na pulskome području. Zbor su na mladoj misi vodili vlč. Vjekoslav Banković i fra Gracije Bajta, glavni teret organizacije ponijeli su fra Gabriel Vlahović i fra Metoda Rupar, trodnevnicu je predvodio fra Marin Oreb. Spomenuo je i značajno djelovanje sadašnjih fratara u samostanu sv. Franje: fra Đure Hontića i fra Nikole Rožankovića koji djeluju u Župi sv. Ivana Krstitelja, te fra Đure Vuradina i fra Nikice Batiste.  Govoreći o mladoj misi istaknuo je tadašnje premanturske svećenike, kojih nije bilo puno ali su svi redom, svojim radom, svaki na svoj način ostavili bogatu ostavštinu: mons. Ivan Pavić, poznati pravni i katehetski stručnjak, porečki i pulski biskup mons. Antun Bogetić, dugogodišnji pulski katedralni župnik mons. Vladislav Premate te vlč. Ive Mihovilović koji je tada bio u Americi. Svečar je u nastavku izrazio radost zbog svoje povezanosti s fratrima iz bratske opservantske provincije sv. Jeronima iz Župe sv. Antuna. Prisjetio se tada nazočnih članova svoje obitelji i rodbine, te pozdravio sada nazočnu obitelj, rodbinu i prijatelje na hrvatskom i talijanskom jeziku, jer su mnogi na tu svečanost došli iz Italije. Svoje je obraćanje zaključio riječima psalma: „Zahvaljujete sa mnom Gospodinu jer je dobar…“

 1550523

Tijekom mise Zbor Muzičke akademije Sveučilišta Jurja Dobrile iz Pule izveo je svečanu latinsku misu koju je napisao Gabriello Puliti,  franjevac skladatelj, orguljaš i lutnjist koji je svoje glazbeno djelovanje u 17. stoljeću započeo upravo u Puli, a koji je bio predmet povijesnih istraživanja fra Ljudevita. Zborom je ravnao maestro Domeniko Briški, docent na pulskom sveučilištu, uz klavirsku pratnju magistre orgulja Elene Roce.

Zbor je nakon mise održao koncert adventskih pjesama.

Ljudevit Anton Maračić, rođen je 1938. u Premanturi kod Pule. Pripada Redu franjevaca konventualaca.
Nakon što je 1963. diplomirao iz teologije, šest godina kasnije diplomirao je iz hrvatskog jezika i književnosti. Preko 25 godina svećeničkog života proveo je kao glavni urednik “Veritasa”. Neko vrijeme služio je u svojoj matičnoj Hrvatskoj provinciji sv. Jeronima kao provincijski ministar, a nekoliko je godina potom službovao u Vatikanu kao redoviti penitencijar u bazilici sv. Petra. Sada živi u Zagrebu u samostanu na Svetom Duhu.
Autor je objavio više djela, uglavnom povijesno-franjevačkog karaktera, vezanih uz rodnu mu Istru. Osim toga bavi se i pisanjem priloga duhovnog sadržaja.

(G. Krizman)

Najave