Petak, 8 prosinca, 2023
Novosti

29. nedjelja kroz godinu, Misijska nedjelja

Komentar 29. nedjelje kroz godinu napisao je vlč. Darko Zgrablić.

Sin Čovječji došao je da život svoj dade kao otkupninu za mnoge.Mk 10, 35-45

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Pristupe Isusu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu:

»Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.« A on će im: »Što hoćete da vam učinim?« Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.« A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« Oni mu rekoše: »Možemo.« A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati to je onih kojima je pripravljeno.«

Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im: »Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

Riječ Gospodnja.

Jakov i Ivan približavaju se Isusu s pitanjem i molbom koje ima snagu razoriti zajednicu i unijeti u nju nemir. Pitanje postavljaju i zbog toga jer su čuli Isusa kako je govorio: Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih“ (Mt 19,28), znali su i da ih Isus posebno voli u odnosu prema drugim učenicima, među prvima su pošli za Isusom, zajedno s Petrom bili su svjedoci otajstava koji su drugima ostajala skrivena, čuli su Očev glas kod preobraženja, poznavali su otajstva više i bolje od ostalih, prianjali su uz Isusa čitavim srcem i voljeli su ga čitavim svojim bićem. Zato su vjerovali da bi bilo moguće da oni u Kraljevstvu sjede najbliže Isusu.

Nisu znali što ištu, jer su mislili da svatko može birati koje mjesto i koju nagradu će primiti kao uzvrat za darovani i posvećeni život. Nisu znali što ištu, jer su tražili mjesta a ne Isusa samog.

Tako među mnogim otporima koje Isusov učenik susreće na svom putu vjere i životnom putu nasljedovanja svog Učitelja, u odlomcima Markovog evanđelja posebno snažno izvire opor prema logici služenja. Logika koja usmjerava dubine Isusova života i srca, kroz koju otkriva svoju poslušnost Ocu i neizmjernu ljubav prema čovjeku. Isus se izričito dvaput navraća ne temu služenja da bi u toj stvarnosti odgojio buntovne i tvrdokorne učenike, koji su daleko lakše i više usmjereni prema traženju prvih mjesta, s kojih bi dominirali na drugima.

To Isusovo poučavanje o služenju koje izričito cilja na ispravljanje puta svojih učenika koji se tako lako daju uvući u napast, znakovito dolazi odmah nakon drugog i trećeg navještaja muke, smrti i uskrsnuća. Isusov učenik ulaže veliki napor da prihvati te teške i tvrde riječi, ulaže napor da ode preko granice ljudske logike, života i razmišljanja te da slijedi Onoga koji nije došao da bude služen nego da služi i da daruje život kao otkupninu za mnoge.

U dubini, učeniku ostaje dalek i stran govor o Sluzi Jahvinom koji kroz iskustvo trpljenja i odbačenosti otvara ljudima put u život. Taj čovjek boli“, kako kaže prvo čitanje, u kojem se ostvaruje volja Gospodnja, postaje žrtva koja se prikazuje za otkupljenje. Kroz žrtvu i darivanje sebe ulazi u život i biva ispunjen blagoslovom. To je put na koji Isus poziva svakog svog učenika.

Ali njihovo srce je negdje drugdje, njihovo srce ne može prihvatiti ove riječi, zatvoreno je u nerazumijevanju i strahu. Upravo u toj udaljenosti učenika od Učitelja, iako idu za njim, događa se pitanje i molba sinova Zebedejevih. Njihovo pitanje otkriva logiku u kojoj oni idu za Isusom. Žele da Isus podrži njihovu glad za moći. U njihovom pitanju izvire i neprihvaćanje nasljedovanja Isusa u križu, boje se gledati u lice stvarnost koja je ljudski gledano sablažnjavajuća i nerazumljiva, a označava prijelaz po kojem Isus daruje svoj život. Upravo na tom prijelazu Isus inzistira kada odgovara učenicima: Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni“. (Kalež označava trpljenje, a krštenje grč. baptizo označava uranjanje u valove trpljenja.) Isus uključuje učenike i u svoje poslanje i u svoje trpljenje.

Ono što Isus govori Zebedejevim sinovima pretvara se u riječi koje su upućene čitavoj zajednici. Jer u dubini, napast koja zahvaća ovu dvojicu učenika je i napast čitave zajednice. Logika moći rasplamsava napetost među ostalim učenicima. Gnjev koji ih zahvaća zapravo pokriva istu želju za prvim mjestima. U zajednici učenika, a to je Crkva, postoji opasnost da se u njoj usadi ista logika dominiranja nad drugima koja je vlastita svjetovnim odnosima (na političkoj razini, ekonomskoj, socijalnoj pa i religioznoj).

Zajednica učenika nema drugog puta za slijediti osim onog Isusovog. I tu On ponovno nudi svoj put i svoje biti među učenicima“ kroz sliku sluge: Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ (Otkupnina grč. lytron među ostalim značenjima označavala je i cijenu plaćenu za oslobođenje roba.) Zajednica učenika trajno se nalazi pred ovim dvjema mogućnostima: ili slijediti logiku svijeta ili ponizno slijediti put služenja, put darivanja samoga sebe, što je i Isusov put.

Prvi put je jasan: to je put kojim idu oni koji nad drugim dominiraju, koji žive na razini moći, zavaravajući se da imaju autoritet i pravo zvati se vođama. To je put ugnjetavanja, a ne stvarnog darivanja i služenja. Isusov put omogućuje ostvariti stvarnu želju koju učenik i svaki čovjek nosi u svom srcu: biti velik, ostvariti u potpunosti svoju ljudskost. Onaj koji je bez važne uloge i prestiža, onaj koji je sluga, onaj koji ima hrabrosti staviti se do nogu svoje braće i umanjiti se da drugi može rasti, koji stvarno služi braći darujući samoga sebe i svoj život, taj je stvarno velik i taj je stvarno prvi.

Isusove riječi ne mogu se svesti samo na jednokratnu pouku o poniznosti i malenosti. Isusove riječi su stvarni kriterij nasljedovanja, načina života svake kršćanske zajednice, Crkve u svakom vremenu. Među Isusovim učenicima ne može i ne smije biti mjesta za logiku moći. Život kršćanske zajednice mora biti životvorna alternativa putu smrti na koji čovjeka vodi glad za moći, mjesto u kojem je u središtu život i osoba Isusa Krista, mjesto u kojem se otkriva dar koji vodi k spasenju. To je srce svakog nasljedovanja kojeg svaki učenik mora živjeti, onaj koji je među braćom pozvan živjeti kao sluga zajedništva i sluga jedinstva.

Najave