Nedjelja, 3 ožujka, 2024
Novosti

12. srpnja – sv. Mohor i Fortunat, o župi Lindar

Povodom današnjeg spomendana sv. Mohora i Fortunata donosimo nekoliko povijesnih crtica o Lindaru, jedinoj istarskoj župi koja upravo ta dva Božja ugodnika slavi kao svoje nebeske zaštitnike. Riječ je reportaži koja je izvorno obavljena u Ladonji, u veljači 2011. godine. Iako su se demografska slika i brojne druge okolnosti od tada promijenile vjerujemo, dragi čitatelji, da će vam neka imena i činjenice izmamiti sjećanje na neka prošla, draga vremena. Treba spomenuti da tadašnji župnik, mons. Ivan Bartolić danas svoje umirovljeničke dane  provodi u Domu za svećenike Betanija u Puli. Dana 23. svibnja 2015., svečanim misnim slavljem u kapeli Svećeničkog doma Betanija, proslavio je 70. obljetnicu svećeničkog ređenja, a ujedno i 94. rođendan, više o događaju pročitajte ovdje:Proslavljena 70. obljetnica svećeništva. Sakristan Vinko Zidarić je preminuo krajem 2014. godine, in memoriam pročitajte ovdje:  In memoriam: Vinko Zidarić .  

Župu danas vodi vlč. Maksimilijan Ferlin, koji zajedno s kapelanom vlč. Filipom Celentom lindarskom župom upravljaju iz Pazina gdje imaju prebivalište u Pazinskom kolegiju.

Mohorova će se i ove godine, tradicionalno, proslaviti nedjelju nakon spomendana patrona, dakle 17. srpnja, kada će misno slavlje s početkom u 11 sati predvoditi biskup u miru mons. Ivan Milovan. Tom će prigodom ujedno biti i podjela sakramenta svete Potvrde.

 SJAJ SLAVNE POVIJESTI

(Reportaža, Ladonja 2/2011)

 Tamo pod Lindarom pul malega potoka, barba Miho kopa stari vinograd…” –stihovi su iz pjesme legendarnog istarskog skladatelja Nella Milottija i možda jedna je od češćih asocijacija za Lindar, no poznavateljima istarske povijesti to je mjesto središnje Istre  sinonim jedne bogate povijesne i kulturne baštine. Iako je to danas mjesto sa tek nešto više od četiristotinjak stanovnika, svaki detalj, a nadasve sveukupno ozračje Lindara odaje taj negdašnji sjaj. Prije manje od jednog stoljeća Lindar je bio mjesto izrazito urbanih značajki a o toj razvijenosti za tadašnje privredne okolnosti govori činjenica da je imao poštanski ured, školu, različite trgovačke, uslužne i kulturne djelatnosti; a svakako treba napomenuti i mjesni instrumentalni(tamburaški) sastav te višeglasni zbor. Svjedočanstva tome u prilog pronalazimo u nekoliko monografskih publikacija i u privatnim zbirkama fotografija kod nasljednika domicilnih obitelji, no nadasve u obilježjima urbane arhitekture mjesta.

Lindar je smješten na uzvisini iznad Pazina  i poput mnogih istarskih gradića i on je bio zaštićen zidinama i kulama, zahvaljujući kojima je odolijevao vjetrometini povijesnih (ne)prilika. U  panoramskoj slici svakako se ističe 30 metara visok zvonik i pročelje župne crkve Sv. Mohora i Fortunata. Lijepa je to trobrodna neoromanička crkva, sagrađena početkom 17. stoljeća, sa pet mramornih oltara, a glavnim oltarom dominira pala sa likovima Blažene Djevice Marije te svecima zaštitnicima, čiji su portreti u tehnici mozaika prikazani i na pročelju crkve. Ostale sakralne građevine na području lindarske župe su: zavjetna crkva Sv. Sebastijana, crkva Sv. Katarine, crkva Sv. Martina na groblju te crkva Sv. Marije Magdalene u blizini sela Bazgalji. 

U povijesnim zapisima župa se prvi put spominje 1379. g., a dvojezični i dvopismeni – latinski i glagoljski natpisi na sakralnim građevinama govore o dugovječnom i intenzivnom prisustvu Katoličke Crkve na ovom području. Osim kamenih natpisa o snažnoj glagoljaškoj tradiciji svjedoči i glagoljički rukopis župne matice krštenih od 1590. do 1667. koji se čuva u Zagrebu u Arhivu HAZU, ali isto tako i saznanje da je u prvoj polovici 15. st. u Lindaru djelovao svećenik glagoljaš Petar Fraščić, koji je poluustavnom glagoljicom prepisao jedini poznati hrvatskoglagoljski psaltir.

Iako smještena vrlo blizu Pazina, lindarska župa Sv. Mohora i Fortunata pripada pićanskom dekanatu.  Proteže se uzdužno 10 kilometara, od Ivoli na sjeveru do Žminja na jugu. Župi pripadaju naselja: Bakši, Bašoti, Balarini, Barišići, Bazgalji, Bezići, Bolčići, Češići, Čuleti, Durari, Funčići, Ivoli, Jankovići, Jerolimi, Katun Lindarski, Lopatari, Lovrinići, Luckići, Mačinići, Marcani, Matunčići, Miklav, Miličići, Stihovići, Sveta Marija Magdalena i Šujevići. 

U župnoj se crkvi misa održava svakodnevno, a u crkvi Sv. Marije Magdalene samo nedjeljom i blagdanima.

 ŽIVA CRKVA – ŽUPU NADASVE ČINE LJUDI

U Lindaru i okolnim mjestima živi sveukupno sedamstotinjak vjernika koji zajedno sa župnikom, mons. Ivanom Bartolićem, čine župu – živu Crkvu. Prema riječima župnika blagoslov obitelji prima oko 250 domaćinstava. Na području župe nema škole, a župnik sam održava župnu katehezu, za koji su djeca podijeljena u tri skupine. Obzirom na mali broj djece, kao i u drugim mjestima sa takvim okolnostima, podjela sakramenta Sv. Potvrde i Prve Sv. Pričesti organizira se naizmjence svake druge godine. Prošle, 2010. godine Sv. Potvrdu primilo je 22 djece, a za ovogodišnju Prvu Pričest priprema se njih 14.

Župno pastoralno vijeće ima sedam članova koji se okupljaju nekoliko puta godišnje te za potrebe organizacije župnih slavlja. Spomendan patrona župe, Sv. Mohora i Fortunata, je 12. srpnja, no uobičajeno se slavi prve nedjelje nakon kalendarskog blagdana.   

Mons. Ivan Bartolić župnik je u Lindaru gotovo trideset godina, točnije od 1982.g. Sa svojih 89 godina mons. Bartolić vodi lindarsku župu nekako upravo u skladu sa veličanstvenom poviješću mjesta: profinjenim i odmjerenim stilom primjenjuje svoje bogato iskustvo u pastoralnom i liturgijskom djelovanju, uvažavajući i valorizirajući pritom stare običaje koji su utkani u povijesnu baštinu mjesta.  

Za misnih slavlja mons. Bartolića na oltaru prati desetak ministranata, a zadnjih nekoliko godina  misna čitanja okupljenim vjernicima čitaju Branko Mišon, Vinko Stihović i Milivoj Kuzma.

Posebno aktivan aspekt župe je Caritas kojeg čine: Pavica Stihović, Gordana Fabris, Nevina Šajina i Rita Lovrinić. O Božiću i Uskrsu redovito posjećuju i daruju osobe slabijeg imovinskog stanja, te Lindarce smještene u domovima za starije u Brkaču i Puli. Na početku školske godine novčanom pomoći Caritas pomaže samohranim majkama, a jedna lijepa specifičnost je da redovito čestitaju rođendan svim župljanima koji slave od 80 godina na dalje, kojih trenutno ima 45. Ove će godine, nadodaju, isto tako 90.-ti rođendan čestitati i svome župniku.

 GLAZBA: GENERACIJE ORGULJAŠA

Imajući za župnika autora najizvedenije mise u crkvama diljem Istre, poznate Bartolićeve mise, ne začuđuje činjenica da se u Lindaru glazbi pridaje velika pozornost. Od 2006. zborovođa i orguljašica je mlada Mateja Mijandrušić, uz pomoć Marize Mišon. Mješoviti zbor koji broji oko 20 članova susreće se gotovo redovito na tjednim vježbama pjevanja koje su, naravno, učestalije neposredno prije većih blagdana i svetkovina.

No povijest sakralne glazbe Lindara obilježena je  jednom rijetkom, lijepom pričom; naime,  oko 130 godina, gotovo u kontinuitetu, službu orguljaša obnašale su tri generacije obitelji Zidarić. Prvi „maestro“ koji je iza sebe ostavio i pisani trag bio je Frane Zidarić, autor većeg broja glazbenih notnih zapisa čime je dao i značajan etnomuzikološki doprinos jer su tu ostale zabilježene specifične melodijske linije poznatih sakralnih skladbi.

Drugi u tom značajnom nizu orguljaša bio je Jušte Zidarić (prozvan Pišćurić zbog specifičnih interludija u visokom registru koje je svirao u pjesmi Kraljice Neba), koji je tu službu obnašao preko sedamdeset godina, za što je zasluženo nagrađen papinskim priznanjem na kojem je taj impozantno dugi glazbeni „radni vijek“ bio izražen i datumima: 04.03.1914.-04.03.1984. Nakon njegove smrti, nekoliko mjeseci nakon primanja tog priznanja, na orguljama lindarske crkve, koje su postavljene 1918.g., naslijedio ga je sin Jušte, koji je zatim glazbom uzveličao više od  dva desetljeća nedjeljnih i blagdanskih misa.

Iako je nakon njegovog odlaska prekinuta ta duga obiteljska tradicija, a vođenje župnog zbora preuzele su mlade ženske snage, glazba je u obitelji orguljaša ostala i dalje prisutna. Viko Zidarić, brat Jušte mlađeg, osim što svira harmoniku, obnaša službu zvonara. No, osim „običnog“ zvonjenja njegova je umjetnost povijesno naslijeđe – duga je tradicija posebnog karakretističnog prigodnog zvonjenja napose u sprovodnim obredima. A upravo u tom glazbenom pravcu lindarski je zvonik „pozornica“ za jednu rijetku i fascinantnu vrstu muziciranja-kampelanje-znalačko izvođenje poznatih melodija klatom zvona. U tradiciji kampelanja osim Vinka Zidarića treba spomenuti Vinka Štefanutija, Borisa Mišona, Ivana Marcana, a od ranijih generacija zvonare Josipa Jedrejčića, Josipa Božića i Jušta Zidarića starijeg.

Sveti Mohor i Fortunat, ranokršćanski mučenici, posebno se časte na području povijesnog Akvijelskog patrijarhata. Predaja kaže da je sv. Mohora, 50. godine, sveti Marko odabrao za biskupa prve kršćanske zajednice u Aquilei, a posvetio ga sv. Petar ap. u Rimu. Sv. Fortunat je bio Mohorov đakon i zajedno su podnijeli mučeništvo 70. godine.

Tekst i foto: Noel Šuran, David Ivić i Gordana Krizman  

Najave