Nedjelja, 3 ožujka, 2024
Novosti

Vrsar proslavio svetu Fošku, svoju suzaštitnicu

Svečano misno slavlje o blagdanu svete Foške, suzaštitnice Vrsara, u ponedjeljak, 13. veljače 2023. godine u tamošnjoj je njoj posvećenoj crkvi predvodio župnik, vlč. Mr. Lino Zohil. On je homiliju započeo podsjetivši na pobožnu predaju o njezinom životu i junačkoj mučeničkoj smrti,  tome kako je sv. Foška bila lijepa i mudra mlada djevojka, koja se nije htjela odreći vjere u Krista.«

»Ništa je nije moglo spriječiti da ostane vjerna Kristu. Za svoju odanost Bogu, čuvajući njegove zapovijedi – nikako nije htjela prekršiti ono što je osjećala kao Božju volju. Ničim nije htjela uvrijediti Gospodina pa makar je to koštalo života.

Da je Foška prihvatila ponude svog oca i rimskih časnika, mogla je uživati sve blagodati bogatstva i raskoši. Zasigurno bi uživala čast i vlast. Bile su to tada, kao i danas, vrijednosti koje svijet smatra i propagira kao važne. Mogla si je osigurati sve što mlada djevojka sanja. Sve to Foška je odbila jer se kosilo s njezinim uvjerenjem. Ona je, nadahnuta vjerom, shvatila da su prave vrednote, za koje vrijedi živjeti, pa i život položiti, neke druge. Da je pristala – pogazila bi sve u što je vjerovala, pogazila bi vrednote pravde, istine, morala. Jednom riječju, odbacila bi vrednote kršćanstva i odrekla se Krista. A to je za Svetu Fošku bila previsoka cijena jer bi izgubila ono najdragocjenije = milost u Božjim očima.«

»Promatrajući život i sudbinu Svete Foške, pogledajmo i na današnji svijet oko sebe. Prevladava li danas među ljudima stav  i duh kakvim je sv. Foška odbacila blagodati ovoga svijeta prianjajući uz Krista – ili – su ljudi našeg vremena skloniji pogaziti i najsvetije vrednote samo da bi se domogli časti, vlasti, blagodati ovoga svijeta, užitka i svega onog što ovi sa sobom donose? Ne uzmanjka li nama danas snage da odbacimo napasti, odbijemo varljive ponude i koristi koje nam se nude ako radi njih moramo ostaviti vrednote naše vjere?«, zapitao se propovjednik.

»Pogledajmo malo oko sebe i brzo ćemo se uvjeriti da su ljudi danas spremni svašta počiniti samo da bi došli do bogatstva i slave. Ne pita se uopće da li se neki postupak kosi s vrednotama evanđelja, s Božjim zakonom i Božjom voljom, gleda se samo na profit, korist, bogatstvo i užitak. Toliko puta, da bi se do njih došlo ljudi su spremni činiti grozne stvari, uopće se ne pitajući da li su kome naškodili, da li su drugoga oštetili, da li je ono što čine u skladu s vjerom i da li će nakon toga moći pogledati drugome u lice, te kako će stati pred Božje lice.«

»Prečesto nedostaje snažnog duha današnje svetice Foške koji je uspio i pod cijenu života, svemu tome reći odlučno – ne. Ona je dobro razumjela riječi Svetoga Pisma današnjih čitanja.«

IMG 1664»To je ona istina vjere na koju smo kao kršćani svi pozvani  – da hodeći za Kristom nosimo svoj križ, da se iz dana u dan odričemo onoga što nas od Boga može udaljiti, da se prestanemo iscrpljivati u želji da osiguramo ovaj život kao da je on sve i da poslije njega nema ništa.«

»Krist jasno kaže, nastavio je vlč. Zohil, ‘Tko hoće život svoj spasiti i osigurati – nagrabiti blaga mnoga – tko misli samo na to kako više imati, izgubit će ga; a tko izgubi svoj život poradi mene, tko bude radije sve drugo žrtvovao samo da ostane vjeran Kristu kao što je to učinila sveta Foška, taj će ga spasiti.’ Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi… a izgubi za vječnost.«

»Današnji blagdan naše suzaštitnice sv. Foške prilika je da se u nju ugledamo kao svoj uzor, prilika je da ju za pomoć zamolimo da i nama isprosi od Boga snage duha kojom ćemo nadvladati napasti svijeta i ostati vjerni Kristu, ma koliko nas to koštalo, ma kolika bila žrtva – samo s jednim jedinim ciljem da i mi prispijemo u slavu Oca nebeskog, u kraljevstvo Krista Kralja u kojem će biti nagrađeno svako plemenito djelo i svaka strpljivo podnesena patnja«, naglasio je predslavitelj.

„Crkva je uvijek na poseban način štovala mučenike. Ono što nekoga čini kršćanskim mučenikom nije činjenica smrti, to što je ubijen, već uzrok  zbog kojega je podnio mučeništvo. Mučenik je svjedok Isusa Krista. Umire jer ne želi zanijekati Onoga kojega je za svog života ljubio, služeći mu u bližnjima. Dragovoljnim prihvaćanjem smrti svjedoči Kristovu ljubav, da je od njega neizmjerno ljubljen i stoga želi uzvratiti ljubav, do kraja, onako kako je ljubljen.“

„Svaki kršćanski mučenik je svjedok ljubavi. Dokazuje na najizrazitiji način koliko voli Onoga za kojega živi i ono (za) što živi. Svjedoči koliko se s time suživio, da je “sav u tome” (1 Tim 4, 15), te je spreman za to i umrijeti. Jer kako bi netko stavio svoj život na kocku za nešto što već nije dio njegova života i što je zavolio više od svega? Život se žrtvuje samo za ono što se voli. Mučeništvo je završni amen mnogih ranije u životu izrečenih neka mi bude. Pečat vlastitom krvlju stavlja se na vrijednosti za koje se do tog trenutka živjelo, a sada se za njih umire.“

„Pitamo se kome Bog daruje milost da ga posvjedoči mučeničkom smrću i tako postane svjedok vjere i vjernosti Kristu pred svijetom? Odgovor je u tajni Božjeg odabranja: uzorni život Sv. Foške potvrđuje da se dar mučeništva daje onome tko je upoznao ljubav kojom je ljubljen i povjerovao joj, koji se odazvao i pustio se voditi onamo i onako kako je Bog predvidio. Sv. Foška je dopustila da je vjera, nada i ljubav odvedu iz njezina mira i udobnosti, kako bi dala svjedočanstvo svoje vjernosti Kristu i Crkvi. A kad je trebalo platiti cijenu svoje vjere, nade i ljubavi, ona ne uzmiče, ona ustrajava – sve do dara vlastitog života.“

„Svaka palma mučeništva niče, raste i sazrijeva u tišini i skrovitosti svakodnevnog života. Mučeništvo nužno zahtijeva pripremu i rast, do zrelosti. Znala je sv. Foška da ljubav, od Boga primljena, treba biti darovana drugima. Samo tada ona raste i umnaža se. Snagom te ljubavi nadvladala mučeništvo kojem je bila podvrgnuta.

Neka nam današnji blagdan bude poticaj da učvrstimo u svome životu svijest evanđeoskih vrednota koje nemaju cijene i neka nam na tom putu svijetli kao putokaz lik svete Foške“, zaključio je vlč. Zohil.

MIsa je završena prigodom za osobno čašćenje relikvije svete Foške. 

O crkvi sv. Foške

Crkva svete Foške nalazi se pokraj velikih (glavnih) vrsarskih gradskih vrata. U svojemu djelu spominje ju novigradski biskup G. F. Tomasi. Gradnja samoga crkvenoga zdanja može se pouzdano datirati u prvu polovicu XVII. stoljeća te logiku njezina podizanja i smještaja treba tražiti analogno kao i u slučaju crkve svetog Antuna Padovanskog. Crkva se spominje u očevidnicima imovine vrsarske župe i jasno se uočava u Franciskanskom katastru iz 1820. godine.

Crkva ima jednostavnu renesansnu fasadu s elementima baroknoga sloga. Jednostavnost sloga prati i konstrukcija dvaju prozora sa svake strane vrata, portal i okrugli prozor iznad vrata. Na pročelju se nalazi kamena preslica s dvama otvorima, ali bez postavljenih zvona. Nekoć su na preslicu bila postavljena dva zvona, jedno iz XVII., a drugo iz XVIII. stoljeća. Starije zvono ima reljefni prikaz svete Foške, Blažene Djevice Marije i prikaz Raspeća te ugraviran latinski natpis SANCTA FVSCA VRSARIAE MDCLXXX (u prijevodu: Sveta Foška od Vrsara 1680. godina). Drugo zvono datira u XVIII. stoljeće, a na njemu se nalazi natpis na latinskome jeziku koji glasi OPVS CASTELLIS (u prijevodu: djelo Castellijevih), izrađeno je u mletačkoj radionici u vlasništvu obitelji Castellis. Ovo zvono rekvirirano je tijekom Prvog svjetskog rata i kasnije zamijenjeno zvonom tršćanske radionice Lapagna, ali kako nije rastopljeno, ostalo je očuvano.

Crkva je jednobrodna građevina s izbočenim pačetvorinastim svetištem, uzdignutim u odnosu na lađu za jednu stubu i odijeljenim od puka oltarnom ogradom. Pod crkve popločen je kamenim škriljama, a u podu se razabiru grobnice klerika i laika čije su inskripcije pisane latinskim jezikom. Većinom je riječ o bratimima najstarijih vrsarskih bratovština – Presvetog Sakramenta i svetoga Franje. U svetištu se nalazi nadgrobna ploča vrsarskoga župnika Luke Prodanića, umrlog 1659. godine, s reljefno izvedenim svećeničkim znakovima – hostijom i kaležom. U crkvi se nalazi glavni oltar s pripadnim retablom te dvama pokrajnjim oltarima od kojih su očuvane samo oltarne menze, dok su na mjesto retabala postavljene slike-umjetnine u sklopu izložbe sakralne umjetnosti župe Vrsar U stražnjem dijelu crkve nalazi se sakristija. Crkva je obnovljena 1910., kada je dograđena sakristija, te 1915. i, napokon, 1996. godine. U crkvi su se nekoć nalazile moći svetoga Placida.

Premda je titular vrsarske župe sveti Martin, sveta Foška smatra se suzaštitnicom Vrsara. Razloge tome treba tražiti u osobitim crkvenim okolnostima iz sredine XVIII. te s početka XX. stoljeća. Tadašnja župna crkva posvećena svetome Martinu, koja se nalazila na tadašnjem komunalnom trgu (današnjem trgu Degrassi), bila je zarušena i napuštena sve dok 1935. godine nije izgrađena nova – današnja župna crkva svetoga Martina. U međurazdoblju se crkva svete Foške, tada najveće vrsarsko sakralno zdanje, koristila kao župna crkva, a i njezin se titular počeo poimati kao zaštitnik Vrsara budući da u župi nije postojala ni jedna crkva svetoga Martina. Stariji domaći stanovnici Vrsara stoga na osobit način štuju svetu Fošku. I ranije, tijekom obnove stare župne crkve svetoga Martina u razdoblju od 1830. do 1854. godine crkva svete Foške bila je župna crkva Vrsara, navedeno je između ostalog u podatcima o tom sakralnom zdanju na internetskoj stranici vrsarske župe.

Txt:G. Krizman; Foto: A. Ligović

Najave