Nedjelja, 14 travnja, 2024
Duhovna zvanjaIzdvojeno

Vlč. Darko Zgrablić proslavio srebrni svećenički jubilej

U nedjelju, 18. lipnja 2023., vlč. Darko Zgrablić, župnik u Svetvinčentu, proslavio je svoj srebrni svećenički jubilej, 25. obljetnicu svećeništva. Prigodnu homiliju tom je prigodom izrekao mons. Milan Zgrablić, nadbiskup zadarski, a koncelebriralo je petnaestak svećenika iz različitih dijelova Porečke i pulske biskupije. Mons. Zgrablić rođak je i krizmani kum vlč. Darka.

Slavljenik je u uvodnom obraćanju, poželjevši svima dobrodošlicu, pozvao okupljene ne samo da zahvale za njegovih 25 godina svećeništva, već da zahvale za svaku godinu, svaki dan svećeništva svih svećenika, a posebno onih koji su na bilo koji način dotakli naš život.  Posebno je pozdravio još jednog ovogodišnjeg svečara, preč. Marijana Kancijanića, koji ove godine obilježava dijamantni svećenički jubilej, 60. obljetnicu svećeništva. 

Akademski iter i pastoralna služba slavljenika

„Dok danas zajedno s Tobom radosno dobrome Bogu zahvaljujem za 25. godišnjicu milosnog poziva i dara svećeništva, čestitam Ti ovu obljetnicu srebrenog jubileja misništva. Čestitam Ti u ime Tvoje obitelji, majke Marije, sestre Davorke, braće Ive i Tomice njihovih obitelji, cijele naše bliže i dalje rodbine. Siguran sam da se neće uvrijediti i svi naši susjedi iz rodnog nam sela Zgrablići, ako i u njihovo ime izrazim iskrene i srdačne čestitke za ovaj Tvoj jubilej“, rekao je mons. Zgrablić uvodno u homiliji.

Obraćajući se nadalje okupljenim vjernicima podsjetio je na životopisne podatke svečara, „današnji slavljenik, vlč. Darko Zgrablić, rođen je u Pazinu 8. svibnja 1971. godine. Nakon osnovne škole u Pazinu pohađao je srednju školu, klasičnu gimnaziju u Sjemeništu Zmajević u Zadru, od 1986. do 1990. Nakon odsluženja vojnog roka, od 1990. do 1991. započinje studij na Gregoriani u Rimu s boravkom u kolegiju Germanicum, od 1991. do 1993. Nakon toga nastavlja studij na Teologiji u Rijeci s boravkom u Riječkoj bogosloviji. Zaređen je za đakona u Rovinju 1998. godine te za svećenika u Puli 27. lipnja 1998. godine zajedno s još šestoricom mladomisnika po rukama mons. Ivana Milovana. Mladu misu slavi u rodnoj Župi sv. Ivana i Pavla kod Pazina 26. srpnja 1998. godine.“

Pastoralnu službu vlč. Darka nadbiskup je prikazao kronološki, „Prve službe su mu tri godine župni vikar u župi sv. Eufemije u Rovinju i osobni tajnik mons. Ivana Milovana u Poreču, od 1998. do 2001. Zatim biva župnikom, 4 godine, župa sv. Jurja na Starom Pazinu i sv. Lucije Pazinske, od 2001. do -2005., 3 godine župnikom župe sv. Vida u Gračišću, od 2005. do 2008., 5 godina župnikom župe Pohođenja BDM u Balama, od 2008. do 2013., te 10 godina župnikom župa sv. Vinka u Svetvinčentu i sv. Franje u Juršićima, od 2013. do danas.“

Nadbiskup Zgrablić je istaknuo i svečarove službe pri raznim tijelima biskupije kao i pri HBK, „bio je član Vijeća za duhovna zvanja, ministrante i mlade, te povjerenik za mlade i član Vijeća za mlade HBK, član svećeničkog vijeća, bilježnik u biskupijskom dijelu procesa za beatifikaciju Miroslava Bulešića, duhovnik KUMI.“

Značajan je i svečarov opus u medijskom segmentu, te u organizaciji hodočašća, „vodi duhovne vježbe i obnove te se u duhovnim prilozima redovito javlja u više radiopostaja. Više godina je redoviti suradnik Laudato televizije u komentaru nedjeljnog evanđelja u emisiji „Razlog nade“ i 22 godine u duhovnom programu županijskog radija Radio Istre u komentarima dnevnih i nedjeljnih Evanđelja u emisijama „Susret s izvorom“ i „Kap za dobar dan“. Snimljene tekstove objavljuje na svom YouTube kanalu te kanalu „Zrno riječi“. Preko 25 godina sudjeluje i dugi niz godina organizira i vodi hodočašće pješke Majci Božjoj Trsatskoj.“

„Hvala Ti, dragi vlč. Darko, na suradnji s Božjom milošću i odazivom u svećenički poziv. Ponosni smo na Tebe i rado se pridružujem ovom zajedništvu i ovu svetu službu prikazujem za Tebe i Tvoje daljnje služenje u Crkvi“, rekao je propovjednik.

Iz Duhovnog dnevnika bl. Bulešića

Propovjednik je nadalje prigodno citirao zapis iz Duhovnog dnevnika bl. Miroslava Bulešića, njegov osvrt zapisan u Rimu 23. 5. 1943., na njegovo svećeničko ređenje koje je bilo u toj crkvi u Svetvinčentu, 11. 4. 1943., i gdje je slavio mladu misu dva tjedna kasnije, 26. 4. 1943.

„Svećenik sam! Zahvalan Bogu, sjećam se onog trenutka, kad su mi bile položene ruke na glavu, te je moju dušu napunio svojom milošću Duh Sveti. Ganutim sam očima i srcem primio taj veliki Božji dar i bio sam veseo. Bog mi je dao tu milost, da sam za njegovu čast, za Njegovu ljubav žrtvovao te da sam se postavio u Njegove ruke da nastavljam djelo otkupljenja. Moj Bože, kako vi me volio i kako me voliš. Htio si da budem posve Tvoj. Strašio sam se ipak poteškoća. Preuzvišeni biskup me ohrabrio svojim riječima, svojom očinskom besjedom: – `Idi naprijed hrabro! Ne straši se poteškoća. Imaš sredstva da ih možeš nadjačati: Svetu Misu i Brevir. – Budi poslušan i ponizan, daj se sasvim Bogu i moći ćeš biti i čist, i moći ćeš biti vjerni sluga Božji!` – Željno se vraćam svojom mišlju na onaj dan, na onu radost moju, moje majke i mojega oca i braće, a i svih drugih koji su me molitvom pratili do oltara. Počeo je za mene novi život. Oćutio sam u sebi nešto izvanredno, kad sam u ganuću u sa strahopoštovanjem izgovorio riječi Svete Mise, kad sam progovorio besjede žrtvovanja: `Ovo je Tijelo moje, Ovo je Krv moja!` – smućujem se! Onda sam oćutio da nisam više svoj, onda sam osjetio da moje ruke nisu  više moje, već da su Bogu darovane; onda sam opazio da moja usta nisu više usta moja, već Onoga u čije sam Tijelo pretvorio kruh i u čiju sam Krv pretvorio vino…“

„Vjerujem, dragi Darko, da se i Ti, kao i svaki drugi svećenik, prepoznaješ u ovom iskustvu bl. Miroslava, te Bogu zahvaljujemo na milosti koju si primio svjestan onoga što lijepo izriče Ivan Marija Vianney, sveti arški župnik: „Dobri pastir, pastir po Božjem srcu, najveće je blago koje dobri Bog može dati nekoj župi i jedan od najdragocjenijih darova božanskog milosrđa.“ Svećeništvo koje „izrasta iz Srca Isusova“, a čije je srce, kako kaže papa Benedikt XVI, „organ Božje volje“, darovano je nama, Crkvi, ovom svijetu, da bismo se zajedno s cijelim Narodom Božjim više suobličili Kristu jedinom Veliko Svećeniku te u njegovo ime naviještali radosnu vijest o Božjoj blizini kraljevstva nebeskog i njegovoj veličanstvenoj pobjedi nad zlom i smrću te nastavili dijelili ona ista otajstva koje je on sam nama ostavio kao spasonosna sredstva na putu prema vječnosti.“

„Ovako reci domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj“, citirao je nadalje propovjednik Knjigu Izlaska, „čuli smo danas u prvom čitanju iz Knjige Izlaska govori Bog Mojsiju pred tri i pol tisuće godina. Bog nastavlja na isti način danas govoriti po proročkoj službi svećenika u Crkvi i po Crkvi kao otajstvenom Tijelu Kristovu te nastavljaju prenositi poruku Božju kao bi mogli vidjeti kako nas Gospodin nosi na „orlovskim krilima“ i k sebi dovodi da bismo bili njegova „predraga svojina mimo sve narode“ i „kraljevsko svećenikâ, narod svet“.“ „Ova orlovska krila slika su Božja koji nas uzdiše „u visine“, tj. k sebi“, pojasnio je mons. Zgrablić, „gdje nas nijedna drugo zlo ne može ugrabiti. „’Orlovska krila’ koja nas uzdižu u visine jest slika sakramenta koji nas uzdižu u nebo da bismo ostali Božja predraga svojina, da bismo primili najveće dostojanstvo djece Božje i tako postali narod svet, narod koji Bogu pripada. Bez svećenika i njegove službe nije moguće uzdići se u visinu „orlova i uzletjeti na nebeske visine“ u kojima Bog boravi.“

„’Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira’, kaže nam danas u evanđelju evanđelista Matej“, citirao je mons. Zgrablić. „Isus nije ravnodušan na muku i shrvanost čovjeka“, rekao je nadalje te posvijestio da „Isus poziva i šalje radnike u žetvu da naviještaju kako se približilo kraljevstvo nebesko, tj. propovijedaju, te bolesne liječe, mrtve uskrisuju, gubave čiste i zloduhe izgone, tj. dijele sakramente“.

„Žetve je mnogo, a radnika malo“, citirao je propovjednik, te je okupljenima svrnuo pozornost da „u ovim Isusovim riječima prepoznajemo Božji pogled na ovaj svijet. Ovim pogledom i mi moramo gledati na ovaj svijet, na svećeništvo, na Crkvu. Na svijet, Crkvu, svećeništvo ponekad ne gledamo Isusovim očima kao na „žetvu“, nešto dobro, hranu koja nam se daruje, bogatstvo koje trebamo ubrati, pšenicu  koju treba pokupiti i od njega stvoriti „kruh“, našu hranu.“

„Mudrost Božje riječi nam govori da usprkos svega, postoji dobro i kako je po Božjem planu ovo dobro predodređeno za pobjedu. Ta je pobjeda, žetva, osigurana zahvaljujući Božjem Sinu, Isusu Kristu, umrlom i uskrslom. Naravno da je teško ponekad spoznati ovo dobro jer je zlo glasnije od dobra. Zlo stvara buku i nemir te ga je nemoguće ne primijetiti. Dobro je ponizno“, rekao je propovjednik.

„Svećenik koji počini neko zlo ili skandal, svećenik koji posrne jer je i dalje ostao čovjek, vijest je koja će zauzeti prvo mjesto u informacijama; ali i ubojstva, nasilja, skandali, nepravde… zauzimaju prva mjesta u sredstvima društvenog priopćavanja, ali i u našim mentalitetima“, napomenuo je mons. Zgrablić.

Dobro ostaje u sjeni

„Suprotno tome, iskreno služenje u ljubavi, tiha molitva, diskretna iskrena ispovijed koja je promijenila život čovjeka, svakodnevna ustrajna molitva, razne žrtve i samoodricanja, sveta misa – to najveće dobro, prikazana za žive i mrtve, sakramenti koji nas povezuju s Bogom i daju najveće dostojanstvo, ostaju u sjeni, ne dolaze do izražaja.“

„Svećenik se ne smije ženiti, ne smije ovo i ono… negativni je ili jednostrani pogled na svećenika,“ osvrnuo se nadalje na način kako se percipira svećenike. „Gledamo li svećenika samo ljudskim očima, očima naravi, sklonosti grijehu, nikada nećemo spoznati veličinu i važnost njegove uloge za Crkvu i svijet. Zbog tog razloga ne smijemo ostati samo na površini ako želimo razumjeti svećenika, ali i ne samo svećenika, nego i svaki oblik dobrog djela i plemenitosti koja nam pomaže bolje razumjeti smisao života ali i cjelovito svijet i život. Moramo znati stati i nad negativnim u dubokom promišljanju pronaći put koji nas sigurno vodi k Bogu.“

U nastavku je predslavitelj citirao papu Benedikta XVI., „U ovom našem svijetu naš duh može naći lijek ovim neizbježnim svakodnevnim ranama, može se spustiti u dubine činjenica koje se događaju u našem životu i u svijetu i stići do mudrosti koja nam omogućuje kako bismo mogli vrednovati novim očima. Ponajprije u ispitu savjesti, gdje nam Bog govori, tu se uči gledati istinu i vlastita djelovanja, pa i zlo u nama i oko nas, može nam biti prilika da započnemo put obraćenja koji će nas učiniti mudrijima i boljima, još sposobnijima da rađamo solidarnošću i zajedništvom, da pobjeđujemo zlo dobrim. Kršćanin je čovjek nade, pa i pred tamom koja često postoji u svijetu i koja ne ovisi o Božjem planu nego o ljudskim krivim izborima, jer zna da snaga vjere može i brda premještati. Gospodin može prosvijetlili i najdublje tmine.“.

„Molimo, braćo i sestre, gospodara žetve, Gospodina koji sije dobro sjeme na njivu i daje da raste da bismo se hranili kruhom života vječnoga, da se odazovu sveti i marljivi radnici na njivi Gospodnjoj. Bl. Miroslav Bulešić neka nam u tome bude zagovornik“, zaključio je homiliju mons. Zgrablić.

Čestitanja

Nakon popričesne molitve prvi je svečaru čestitao i poklone predao nadbiskup Zgrablić.

U ime porečkog i pulskog ordinarija mons. Ivana Štironje te svih svećenika Porečke i Pulske biskupije čestitku je izrekao kancelar biskupije mons. Sergije Jelenić, te je slavljeniku uručio prigodni dar.

U ime župljana Svetvinčenta i Juršići čestitku je izrekla Danijela Božac Bulešić, a župljani su uručili prigodni dar. „Svaka naša molitva i zahvala upućena je Gospodinu Bogu, ponajprije stoga što Vam je uputio svoj poziv i odabrao Vas za radnika na svojoj njivi. I od tada 25 godina služite Bogu i ljudima, molitvom, žrtvom, odricanjem, mukotrpnim radom, nesebičnim zalaganjem i donošenjem Boga svakom čovjeku u svetim sakramentima. Kao župljani župe Svetvinčenat i Juršići dobili smo važnu odgovornost nasljedovati djelo blaženog Miroslava Bulešića. I sam nuncij je tada izjavio ‘Vi ste više dobili smrću tog mladog svećenika negoli ste izgubili, jer ste dobili blaženika i mučenika.’ Uistinu, ta se i odgovornost osjetila, posebice nakon beatifikacije blaženika. Tada ste Božjom providnošću postali naš novi župnik. Dočekala vas je župna crkva, ali i otvorena srca savičentinskih župljana. Zahvaljujući vašem požrtvovnom pastirskom vodstvu cijela se zajednica dala u izgradnju zajedništva, okupljena u molitvi oko ovog prekrasnog i neizmjerno vrijednog oltara“, rekla je Božac Bulešić.

 „Hvala vam za dosadašnjih deset godina služenja u našoj župi. Zahvalni smo za svaku inicijativu, za svaku suradnju, svaku brigu i pomoć. Svjesni smo da je od onih mladenačkih dana, kada ste osjetili Božji glas u svojoj duši i odgovorili na Njegov poziv, bilo potrebno proći mnoge prepreke, teškoće i borbe. Svjesni smo da istinska ljubav ne staje tek na izabranju, već se ona dalje dijeli sve više i više do potpunog darivanja. Tko želi biti Kristov mora hoditi putem kojim je On hodio. On Vas je pozvao i odgovorivši na njegov poziv, prije 25 godina prihvatili ste svoj životni put, put svog učitelja i On danas, baš kao i onda „treba Vaše dlanove, vašeg srca ražaren plamen“, da ova župa, ovo društvo budu oplemenjeni životnom milošću i hrabrošću svećeničkog života“, rekla je Božac Bulešić te je poželjela da za 25 godina proslave zajedno i zlatni jubilej. 

Načelnik Općine Dean Perković čestitao je slavljeniku te mu je uručio dar u ime Općine Svetvinčenat.

Zaključno obraćanje slavljenika

„Ljepota svakog slavlja je, što gledajući ovako po crkvi, znam vas, poznajem lica i to nije ono fizičko prepoznavanje, nego ja bih baš rekao u onom biblijskom prepoznavanju, a to je – znam u životu i iza tih lica i tada je najljepše i najpotpunije zajedničko slavlje“, rekao je vlč. Zgrablić na početku završnog obraćanja.  „52 godine života imam i trebalo bi barem dvostruko za zahvaliti za sve te 52 godine života. Ali, probat ću to sažeti jer jedino Bog zna tko je sve, na koji način, ja znam mnogo toga po tom pitanju, ali dragi Bog jedini zna se tko se je i koliko ugradio u ovo moje svećeništvo, od onih sad već pokojnih nona u našem rodnom selu koje su svakodnevno molile za duhovna zvanja.“

Pozvao je nadalje okupljene na molitvu za svećenike, „za svakog od vas ja se nadam da molite za sve nas svećenike i to ja tu hodočasnicima svima govorim, ‘ne molite li za svoga župnika, molim vas to ispovjedite na ispovijedi kao ozbiljan grijeh propusta’, rekao je svečar. „Svećenik živi od molitve i sakramenata, ali jednako tako mu je potrebna i molitva Crkve, molitva zajednice. I mogao bih doista mnoge nabrajati i ovdje na zemlji i u nebu koji svojom molitvom, siguran sam i osjećam to, prepoznajem u svom životu, mole i prate moj život i moje svećeništvo.“

„Da bi bilo srebrnih, treba nam mladih misa“

„Godine 1986. naša župa je slavila mladu misu za velečasnog, sada nadbiskupa, u našem selu. 12 godina kasnije, nakon toga, moja mlada misa, pa ako je svakih 12 kasnimo već duplo“, promislio je slavljenik.

„Ima tu među nama i lanjskih mladomisnika, pa ima i onih koji su i dijamantni, pa su i prošle godine neki bili dijamantni, gotovo sve imamo. Znate što nemamo? Nemamo mladih misa ove godine“, posvijestio je vlč. Zgrablić, „a da bi bilo srebrnih, treba nam mladih misa. Pa ljudi moji! To kažem i sebi i vama – na koljena! I ovdje pred grobom blaženog Miroslava i gdje god se nađemo – na koljenima valja izmoliti nova duhovna zvanja da bismo mogli slaviti mlade mise, da bi mogli slaviti obljetnice redovničkih zavjeta, da bi mogli slaviti srebrne i zlatne i dijamantne. Pa to stavljam i sebi i vama na srce kao ozbiljnu dužnost, ne samo potrebu, nego dužnost“, naglasio je slavljenik. 

Mons. Zgrablić 12 godina molio i prikazivao mise za duhovno zvanje vlč. Darka

Prisjetio se nadalje svog svećeničkog ređenja, „Za koji dan će biti obljetnica mog svećeničkog ređenja koje je bilo prije podne, dvadeset i sedmog ovog mjeseca u pulskoj katedrali. Sedam nas je bilo, mi bismo ove godine bili sretni da je i jedan. Svoju prvu svetu misu slavio sam u Rovinju na oltaru svete Eufemije i ja sam znao da je i on, moj krizmani kum, molio za mene“, rekao je pokazujući na nadbiskupa Zgrablića. „Na taj dan prije svete mise rekao je da je sve to vrijeme molio za mene. Pazite, to je 12 godina. Trebalo je izdržati u molitvi. Svaki prvi petak prikazivao  je svetu misu za mene i molio za mene“, odao je vlč. Zgrablić. „Kad bismo svi mi molili više za duhovna zvanja bilo bi više svećenika, pa vas od srca pozivam na tu nakanu.“

„Želim zahvaliti svima vama koji ste danas ovdje. Vjerujem da zajedno sa mnom nosite u svom srcu zahvalnost Bogu. Ponavljam, za svaku godinu i dan mog svećeništva i svih ovih svećenika. I mi možda svoje svećeništvo, a možda i vi naše uzimate, uzimamo zdravo za gotovo i ne prepoznajemo ga uvijek kao dar, on to doista jest. Zato se radujem što sam svećenik. Radujem se što je ovih 25 godina iza mene, tako su brzo protekle.“

„Zahvaljujem svima vama koji ste na bilo koji način sebi ugradili u moj život. Sve vas koje sam kroz svoj svećenički život susretao i susrećem. Radujem se što sam ovdje. Vi, koji ste moji župljani tu, što sam vaš župnik. Radujem se što živim među vama i s vama i volim što sam tu. I ne samo zbog blaženog Miroslava, nego smo i mi ljudi jedni drugima radost i dar.“

„Zahvaljujem svima vama koji ste sebe ugradili u ovaj dan, u ovaj blagdan, uređivanjem ove naše crkve pripremanjem, glancanjem, pripremanjem kolača, kićenjem, uređivanjem.“

Misnica dar od nadbiskupa Zgrablića za mladu misu

Slavljenik je odao da je od župljana dobio na dar za 25. obljetnicu misnicu zlatne boje, ali nije slavio misu u njoj, već u misnici koju je dobio na dar za mladu misu upravo od nadbiskupa Zgrablića. Tu pak misnicu nije nosio na mladoj misi, jer je tada i od rodne župe dobio na dar misnicu u kojoj je proslavio mladu misu.

„Ovdje ispred oltara je i moj mladomisnik križ, sve nas to nas svećenike podsjeća na ono za kim smo pošli“, rekao je svečar.

U nastavku se je obratio svojoj obitelji, prisjetio se svog pokojnog oca, „Svatko od nas raste u obitelji. Nema ni jednog od nas bez oca i bez majke. Volio bih, ali, vjerujem da je i on tu, moj pokojni otac, da i on moje svećeništvo prati s neba. Zahvaljujem Bogu što mi je baš njega dao za oca, što mi je našu mamu, dao baš njemu za majku. Zahvaljujem Bogu na sestri Davorki, braći Ivetu i Tomici, na molim kunjadama Orijeti i Karin, na Antoniju, Filipu, Niki, Jakovu i Ivanu i Anamariji“, rekao je vlč. Darko zahvalno uputivši pogled prema svojoj obitelji.

„Zahvalan sam Bogu da smo svećenik baš ove biskupije. Zahvalan sam Bogu na ovim i svim svećenicima naše biskupije. I radost mi je kad smo i mi svećenici kao braća zajedno. Neka dragi Bog daruje da i mi svećenici vi zajedno s nama, rastemo u radosti Božjoj. Evo svega vam srca hvala, hvala je mala riječ, ali je i velika. Neka vas dragi Bog sve, apsolutno sve blagoslovi“, zaključio je vlč. Darko.

U nastavku je izmoljena molitva bl. Bulešiću i Duhu Svetomu. Slavljenik je okupljene blagoslovio s relikvijom bl. Bulešića, a na kraju su svi pozvani u ophod iza oltara gdje se nalazi izložen okrvavljeni talar.

Po završetku je za sve okupljene ponuđen prigodni domjenak ispred crkve.

Txt i foto: G. Krizman

Najave