VII. vazmena nedjelja

Razmišljanje o 7. vazmenoj nedjelji napisao je vlč. Bernard Jurjević.

Neka i oni budu jedno kao i mi! Iv 17, 11b-19

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: »Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni.

A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.

Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.«

Riječ Gospodnja.

Isus nije vidljivo u svijetu, ne djeluje zamjetljivo fizičkim očima i ušima, ali je u svom uskrslom stanju prisutan u zajednici svojih svjedoka u svijetu. Isus, nadalje, zove Oca svetim i moli da učenike sačuva u svom imenu. Prvo značenje naziva “svet” je “drugačiji, izdvojen”, a “posvetiti” znači “odstraniti za posebnu uporabu, Bogu namijeniti”. Bog koji je drugačiji od stvorenog svijeta na Isusovu molbu čuva učenike i kasnije nasljednike da ostanu u svijetu, ali sačuvaju svoju odanost Bogu. Bog nas je izabrao prije stvaranja da budemo njegova posvojena djeca po djelu Isusa Krista (usp. Ef 1,4-5) htio je da budemo dionici njega samoga, a Božje očitovanje za nas jest Krist. Samo preko Krista možemo postići da vidimo Boga. “Toliko sam vremena s vama – odgovori mu Isus- i ti me Filipe, nisi upoznao? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Pa kako veliš: Pokaži nam Oca?” Iv 14,9 Jer, Bog je posve transcendentan

Svi su se kraljevi zemaljski preobukli u Boga, napravili su si oklope kao što je učinio  Luj  XV, tako je činio Herod, tako su činili cezari: masivne oklope od zlata, s paradama, čitavo jedno kazalište, sa svim mogućim trubama, tako da kada dođu među mnoštvo, narod ostane zapanjen. Čovjek je očekivao da će i Mesija biti nešto slično. Ali Bog je htio ispuniti svojom puninom jednog običnog, poniznog, siromašnog; u Isusu iz Nazareta, sinu drvodjelca.  Ali Bog je dao znakove, dao je nama znakove njegova božanstva.  Znakove njegove beskrajne ljubavi. Dao je znakove da ne ostanemo u potpunoj tami. Dao nam je male znakove, one koje je Bog predodredio za nas. To su oni znakovi Božje poniznosti  koji nas stavljaju slobodne, koji nam ne peru mozak, koji nas ne uvjetuju Strašno je pomisliti da se Isus Krist nalazi pred nekim čovjekom, a on nemari za to. Silna je poniznost Božja, silno poštovanje. Tako nas ne poštuju ni naši roditelji, ni društvo; nitko nas ne poštuje do te mjere. Zbog toga je Isus htio dati život za nas i za osobe koje nakon što su ga prepoznali, predale su ga zbog zavisti na smrt; bilo je bolje (usp. Mt 27,18) predati ga svjetovnim vlastima koje ga mogu mirno ubiti. I Isus se bez negodovanja, slobodno predaje, jer zato je i došao.  Mi ga predajemo kad si dopuštamo se svladati od  glavnih grijeha, kao što je zavist, osjećaj moći; mi dopuštamo da nas vuku ove želje, ovi instinkti osvete koje uvijek imamo u nutrini. Stoga je potrebno da nam Crkva pomogne, da nam zaista pomogne istjerati ove duhove svijeta koji su u nama.Ovi duhovi su različiti od Božje ljubavi. To je duh ovog svijeta.  Bog ima duh koji je različit od osvete, koji je različit od pohote, koji je različit od egoizma, koji je različit od brbljarija, mrmljanja, osvete, sve su to duhovi protivni ljubavi. Molimo Duha Svetoga da priznamo da ovi duhovi dolaze i da nas okružuju, da stanuju u našoj obitelji, na poslu, da stoje u braći, da stoje izvan nas i u nama.   Kristova ljubav na križu pobjeđuje svijet, posreduje za nas. Ovaj oblik ljubavi, kako te ljubio Isus Krist  kako će reći sv. Pavao nije daleko od tvojih ustiju, niti je dalek od tvoga srca (usp. Rim 10,8); ti znaš da je ovaj oblik ljubavi istina, ovaj oblik ljubavi je istina. Međutim ova Ljubav dostiže svoje savršenstvo u Isusu Kristu. Kristu  stoji slavan kod Boga, posreduje za naše grijehe. Njega mi molimo da nam Bog, u Njegovo ime, udijeli Duha Svetoga.  Puninu života, što je u biti isto što i svetost života, ne može se zadobiti bez istine. Istina nikad nije prava istina ako nije rečena ili tražena u ljubavi. Do Ljubavi se ne može nego preko molitve. Kršćanin sve to ne može do kraja shvatiti bez pomoći Duha Svetoga, Branitelja i Tješitelja kojeg nam je Isus obećao. Blagdan Isusova uzašašća na nebo proslavili smo prošli četvrtak. Pred nama je tjedan dana koji nas vode prema Duhovima. Ne zaboravite moliti za taj nebeski Dar koji otvara sve darove. Možda je najbolja molitva za to zadnje riječi kojima završava naša Biblija: “I Duh i zaručnica govore: ‘Dođi!’ I tko ovo čuje, neka rekne: ‘Dođi!’ Dođi Gospodine Isuse!” (usp. Otk 22, 17-20).