Križni put

Veliki križni put po Gornjem Kamenjaku. Autor ovog križnog puta je vlč. Joel Cattary. Napisao ga je za dekanatski križni put koji je održan 2. korizmene nedjelje, 01. ožujka 2015. godine, u parku prirode Gornji Kamenjak nedaleko Premanture.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Uvod

Križni put. Hod s križem, prateći Krista. Kristov križ i Njegov hod s križem odgovor je na krik čovječanstva koje zbog prisutnosti patnje ostaje paralizirano, ne može hodati, kuša vlastitu nemoć i strah. A nemogućnost hoda ukazuje na besciljnost života, na besmisao postojanja koje ne vodi nikamo, koje statično čeka kraj!
Križni put je milost svima nama jer u Kristu križ ne gazi ni paralizira, on se nosi! Kršćanin je nositelj križa: “Hoće li tko za mnom neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi”, govori Gospodin. Kršćanin je, u Kristu, nositelj i uznapredovatelj stvarnosti koja je u svojoj kompleksnosti označena tragovima patnje! Kršćanin, uz Božju milost i u snazi Kristove muke i uskrsnuća čini da križ “hoda”, mijenjajući iznutra sve!
Majko Božja od Volma, prati nas na ovom “hodu s križem”, pokreni nas, potakni nas iznutra, učini nas nositeljima Križa! Učini nas “pokretačima” stvarnosti. Priteci nam u pomoć i dok razmišljamo o križu Tvoga Sina i o našem križu, praćeni ljepotom Gornjeg Kamenjaka, uvjeri nas da nismo sami, da nas Ti ne ostavljaš nikada u teškim trenucima! Jer, (kako kaže sv. Pavao), “kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša”! Njemu hvala i slava u vijeke vjekova. Amen.

– Stala plačuć tužna Mati…
– Rane drage majko sveta…

I postaja
Isusa osuđuju na smrt!

-Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te!
-jer si svojim svetim križem svijet otkupio!

“Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim? A oni rekoše: Barabu!. Kaže im Pilat: Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?. Oni će: neka se razapne. A on upita: a što je zla učinio? Vikahu još jače: neka se razapne!”

Isus nije bio osuđen samo od Pilata, od glavara svećeničkih, pismoznanaca i od naroda! Taj prizor se ponavlja svakodnevno među nama i u nama. Čovjek, ranjen grijehom, osuđuje Boga i njegovo “pojavljivanje” u našem životu svaki put kad se njegov lik ne podudara s našim idejama i religioznim kalupima! Koliko puta smo izabrali “Barabu”, našeg iskrivljenog boga? Koliko puta te nismo prepoznali Gospodine, i umjesto zagrljaja svome Spasitelju, rekli smo: raspni ga! Koliko puta si bio smaknut iz našeg života i u središte našega života postavili smo različite Barabe, sebi na propast!

Gospodine, smiluj se nama grešnicima! Udijeli nam dar rasuđivanja! Daj nam da te možemo prepoznati svaki put kad pohodiš naš život! Oslobodi nas od suda i osuđivanja prema braći i prema tvom djelovanju u našem životu. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen

Smiluj nam se Gospodine!
Smiluj nam se!

Pjeva se:
– Dušom njenom razboljenom…
– Rane drage…

II postaja
Isus prima na se križ

-Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te!
-Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!

“A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine. I izvedoše ga da ga razapnu”

Isusovo prihvaćenje križa je početak jednog novog svijeta. Krist prima na sebe sve što je teško, sve što je sramotno, sve ono što je ružno, što smeta. I time čini da križ dobije jednu novu dimenziju, Božju dimenziju. Kristovo prihvaćenje križa pokazuje jednu apsolutnu novost, katkad skandaloznu i neprihvatljivu, ali zadivljujuće spasonosnu: gdje je križ, možeš naći Boga i njegovu ljubav prema tebi!

Smiluj nam se Gospodine!
Smiluj nam se!

Pjeva se:
– O koliko ucviljena….
– Rane drage…

III postaja
Isus pada prvi put pod križem

-Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te!
-Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!

Isus pada prvi put. Križ je težak. Snage ga napuštaju. Pad je sastavni dio križnoga puta. Nasljedovati Isusa Krista, biti njegov učenik, nije put lišen padova i slabosti. Svaki od nas ima iskustva vlastite nemoći i pada. Koliko može biti iskustvo pada nešto što razara našu vjeru i oduzima nam nadu! Čovjek u svojoj oholosti ne prihvaća da je mali, da je slab, grešnik. Ali na Kristovom križnom putu pad se pretvara u mogućnost susreta s Kristom koji nam kaže: Talita kum: tebi govorim ustani! Obrati se! Hrabro! Ustani od mrtvih, probudi se ti što spavaš i Krist će te rasvijetliti!

Smiluj nam se Gospodine!
Smiluj nam se!

Pjeva se:
– Bol bolova….
– Rane drage…

IV postaja

Isus susreće svoju svetu Majku

-Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te!
-Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!

Susret s Majkom! U Marijinom srcu se obistinjuju one Šimunove riječi: “i tebi će mač boli probosti dušu”. Marija je supatnica i s time ujedno postaje i suotkupiteljica. Njeno je srce bilo razapeto, u bolima! Više puta put vršenja Božje volje zna biti trnovit, bolan. Podrazumijeva razapinjanje naše ljubavi, našeg tijela, naše pameti.
Majko Marijo, nauči nas susretati se s teškoćama života, ti vidiš kako bježimo od toga! Nauči nas obrezati naše srce, kako bismo u svakoj prilici našega života, pa i u onim najbolnijim, bili sasvim tvoji, sasvim Božji i da ne sumnjamo u Njegovu ljubav! Daj nam i sigurnost tvoje majčinske blizine i nježnosti. Tvome Sinu, Isusu Kristu, neka je hvala i slava u vijeke vjekova. Amen!

Smiluj nam se Gospodine!
Smiluj nam se!

Pjeva se:
– Koji čovjek ne bi plakao…
– Rane drage…

V postaja

Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

-Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te!
-Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!

Jedan čovjek, jedan prolaznik biva prisiljen da pomaže Isusu, i tako ne znajući, a najvjerojatnije i ne hoteći, učini najvažniji čin svoga života: pomoći Isusu na njegovu križnom putu!
Koliko nas puta život stavlja u takvu situaciju da se kao “slučajno” nađemo na nečijim križnom putu i suočimo se s tuđom patnjom. Pamet i razboritost uvijek nalažu da poput onih iz prispodobe “zaobiđemo” tuđe patnje i križne putove. Kako je rekao Papa Franjo u Lampedusi postali smo dio društva globalne ravnodušnosti prema tuđoj patnji, nesposobni za samilost, za plač zbog zla koje je zadesilo “moga brata “!
Gospodine, udijeli nam samilost i ljubav prema braći, učini nas Cirencima koji pomažući svojoj braći uzvraćamo Tebi za tvoju ljubav! Oslobodi nas od samodostatnosti! Učini nas i spremnima da tražimo pomoć kad nam je teško i tako dopustimo da nas tuđa ruka i ljubav podrži! To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen

Smiluj nam se Gospodine!
Smiluj nam se!

Pjeva se:
– Tko protužit neće s Čistom..
– Rane drage…

VI postaja

Veronika pruža Isusu rubac

-Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te!
-Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!

Masa, gomila ljudi promatra kako Isus prolazi noseći svoj križ i jedna žena izlazi iz mnoštva i prilazi k Isusu, bez prisile želi mu pokazati svoju solidarnost i pomoć. Želi mu olakšati takav težak put. Želi mu pokazati da ipak postoji ljudskost, bratstvo i samilost! Gospodine Isuse, spasi me od napasti da se sakrijem u mnoštvu, poražen od kompleksa i straha da ispovijedam svoju vjeru! Nauči nas kako izaći iz mentaliteta ovoga svijeta! Daj nam hrabrost da budemo “drugačiji”, da budemo kršćani, da dajemo razlog svoje nade ovom svijetu prevarenom tminama ne-ljubavi. Nauči nas prepoznavati te u patnicima i pomoći im! Ostavi, kao i Veroniki, utisnuto u mome srcu Tvoje sveto lice! Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen

Smiluj nam se Gospodine!
Smiluj nam se!

Pjeva se:
– Zarad grijeha svoga puka…
– Rane drage…

VII postaja

Isus pada drugi put pod križem

-Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te!
-Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!

Križ je težak i put je dugačak. Ti padaš po drugi put. Ti koji si Bog, prihvaćaš da snage nisu uvijek na raspolaganju. Kako je teško prihvatiti novi pad, prihvatiti pred svima da unatoč našim dobrim željama i odlukama ponovno padamo, da nismo kako bismo htjeli biti. Drugi pad pokazuje da naša slabost nije slučajna nego da je utkana u našoj biti, da smo grešnici, da smo skloni grijehu!
Gospodine Isuse, Ti koji nas poznaješ duboko usprkos našim maskama, Ti koji vidiš naše “salonsko kršćanstvo” kako kaže papa Franjo, pomozi nam prihvatiti onaj naš najintimniji “ja” označen slabostima, i učini da dopustimo da nas tvoja ljubav izliječi i obnovi! Daj nam da i iz ponovnog pada ustanemo, gledajući Tebe koji nas uvijek nanovo pozivaš na novi život! Tebi hvala i slava u vijeke vjekova. Amen.

Smiluj nam se Gospodine!
Smiluj nam se!

Pjeva se:
– Gleda svoga milog Sina…
– Rane drage…

VIII postaja

Isus tješi jeruzalemske žene

-Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te!
-Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!

“Ne oplakujte mene, kćeri jeruzalemske, nego oplakujte sebe i djecu svoju!”
Križni put ne želi biti jedna parodija gdje samo žalimo Krista zbog njegove teške sudbine,; on želi biti trenutak u kojemu ćemo duboko gledati svoj život u svjetlu Kristove muke. Što je danas prisutno u tvom životu nad čim bi trebao plakati i roniti suze skrušenosti i obraćenja? Što je još danas u tebi izvor zla za tebe i za tvoga bližnjega! Oplakuj sebe, svoju grešnost i obrati se! Jer obraćenje donosi utjehu, oproštenje i prijateljstvo s Bogom!
Gospodine Isuse, daruj nam jedan pogled koji prodire u našu stvarnost, nauči nas gledati sebe u svoj našoj istini, i žarko tražiti od Tebe jedan obnovljeni život, život Duha. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen

Smiluj nam se Gospodine!
Smiluj nam se!

Pjeva se:
– Vrelo milja, slatka Mati…
– Rane drage…

IX postaja

Isus pada treći put pod križem

-Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te!
-Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!

Isus pada treći put i opet se diže, nastavlja svoj put do kraja. Ustrajnost u slaboći. Koliko puta može sablažnjavati i obeshrabriti prividna Božja nemoć. Kako je teško u nekim situacijama prepoznati Boga i njegovu ljubav u onome što je slabo, u onome što nije u redu, u onome što je po našim kriterijima loše, u onome što se čini ludo i apsurdno!. Zašto Bog ne popravi sve, zašto ne spriječi slabost, grijeh, umor, pad?. Koje li tajne! Katekizam katoličke Crkve kaže: “samo vjera može pristati uz tajanstvene putove Božje svemoći. Ta se vjera hvali u svojim slabostima da privuče na se Kristovu moć”(kkc 273).
Gospodine, daj nam dar vjere, jedne odrasle i zrele vjere, koja te otkriva u tvojoj prividnoj nemoći u našoj egzistenciji! Tebi neka je hvala i slava u vijeke vjekova. Amen

Smiluj nam se Gospodine!
Smiluj nam se!

Pjeva se:
– Neka ljubav srca moga…
– Rane drage…

X postaja

Isusa svlače

-Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te!
-Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!

Čovjek u svom nemilosrdnom traženju pravde, čini najveću nepravdu ikada učinjenu: obeščašćuje Boga i oskvrnjuje sami izvor prave ljubavi.
Osjećaj srama koje je prvi Adam imao nakon prvog grijeha, i koji je nastojao pokriti, sad je očit pred svima u novom Adamu. Dva Adama, dva drveta, dvije golotinje, dva srama. Prvi na propast, drugi na otkupljenje i spasenje. Jedan se udaljuje od Boga, drugi je sjedinjen s Bogom.
Gospodine, udijeli mi milost da uvijek pred Tobom budem onakav kakav jesam, da prihvatim vlastitu ranjivost i duhovnu golotinju. Daj mi biti proziran pred Tobom, daj mi osjećati tvoju veliku ljubav prema meni, i ne dopusti da se udaljujem od Tebe, jer moja golotinja i ranjivost, sjedinjeni s Tobom, vode u spas! Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen

Smiluj nam se Gospodine!
Smiluj nam se!

– Neka dođu i na mene…
– Rane drage…

XI postaja

Isusa pribijaju na križ

-Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te!
-Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!

Najveća snaga je sada prikovana na križ. Ne miče se. A drže ju prikovanu ne samo čavli, nego je nadasve ljubav ono što Isusa drži prikovanog za križ. Ljubav je razapeta i uvijek je tu, kako bi ju svatko mogao susresti. Kristova ljubav je uvijek tu da nam pokaže bit božanske naravi, a to je: radikalna i potpuna ljubav prema čovjeku, uvijek!
Gospodine Isuse, daj nam da u trenucima izgubljenosti i kriza pogledamo na Tebe, koji si prikovan na križu i na taj način susretnemo tvoju neizmjernu ljubav koja može i hoće sve preobraziti! Tebi neka je hvala i slava u vijeke vjekova. Amen

Smiluj nam se Gospodine!
Smiluj nam se!

Pjeva se:
– Daj mi s tobom suze livat…
– Rane drage…

XII postaja

Isus umire na križu

-Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te!
-Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!

“Eloi, Eloi, lama sabahtani, Bože moj Bože moj, zašto si me ostavio?”
“A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu”

Drama tvoje muke je gotova. Sve se ispunilo. Dao si nam sve svoje: svoju riječ, svoju Majku, oproštenje, svoje tijelo, svoj život, svoj duh. Uistinu si “oplijenio samoga sebe” a ne samo u vidu svoga božanstva nego i u svom čovještvu.
Krist izdišući, predaje svoj duh svima onima koji vjeruju u njega. Duh Kristov traži i danas jedno srce gdje se nastaniti i učiniti od njega “jedno novo stvorenje”, ljude koji će znaju ljubiti, opraštati, umrijeti sebi, dati sebe, ljudi poput sv. Lovre i sv. Foške, zaštitnika naših župa, koji su dali ovom duhu jedno mjesto u svome srcu. Hoćeš li i ti biti novo stvorenje? Isus kaže: “Evo me, stojim na vratima i kucam!”

Smiluj nam se Gospodine!
smiluj nam se!

Pjeva se:
– U tvom društvu uz križ stati..
– Rane drage…

XIII postaja

Isusa skidaju s križa

-Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te!
-Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!

O Majko! O Gospa žalosna! Sama sa Samim! Marijo, tko će te utješiti!? Kako je oštar ovaj mač! Ti promatraš beživotno Kristovo tijelo i sigurno misliš na tvoga maloga sina kako se igra u nazaretskoj kući! Sigurno kušaš kako ovo sjećanje na slatke trenutke tvoga života s Isusom postaje gorko. Ali ti si ona koja si, ne samo anđelu, jedanput rekla “da”! Nego Ti uvijek kažeš “da” Bogu, pa i sada! Ti si uvijek otvorena Božjem planu pa čak i kada ovaj plan izgleda potpuno nerazumljiv!
Gospo žalosna, hvala ti za tvoju vjeru koja već sada, usred noći žalosti i boli, ocrtava na horizontu uskrsno jutro!
Marijo, Majko naša! Nauči nas ono “umijeće tvoga srca” po kojem uvijek kažeš “da” Bogu! Daj nam da u času naše smrti nađemo i utjehu tvoga naručja. Tvojim zagovorom daj nam doći do Krista Uskrsnuloga, kojemu neka je hvala i slava u vijeke vjekova. Amen!

Smiluj nam se Gospodine!
Smiluj nam se!

Pjeva se:
– Kada dođu smrtni časi…
– Rane drage…

XIV postaja

Isusa polažu u grob

-Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te!
-Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!

Jedna drevna homilija na veliku i svetu subotu opisuje tišinu ovoga dana jer kralj spava. Krist silazi u podzemlje i traži Adama, kaže mu: Ustani, idimo odavde! Krist je sašao nad pakao da oslobodi sužnje, da ih odvede u život, jer On sam je Život!
Gospodin želi sići u naše podzemlje, u naš pakao, u ono što sada ne podnosiš, u ono što te ubija, u naš grob, u naše egzistencijalno mjesto smrti, da te pozove na Život, jer On je Život naš.
Gospodine Isuse, dok molimo za nas same, želimo se sjetiti i preporučiti tvojem milosrđu sve naše prijatelje, znance, susjede, sumještane i sve ljude koje žive u “egzistencijalnim grobovima” i paklu besmisla i nepoznavanja tvoje ljubavi. Gospodine, daj da i mi čujemo za sebe ono što si rekao Adamu: Idimo odavde! Spasi nas od pakla koji se nažalost, može nastaniti u ljudskom srcu!
Smiluj se nama, Gospodine, pomozi nam, spasi nas, daj svima nama život vječni, jer ti živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Smiluj nam se Gospodine!
Smiluj nam se!

Pjeva se:
– Kad mi zemlja tijelo primi…
– Rane drage…

Završna molitva

Gospodine Isuse na kraju ovog velikog križnog puta po Gornjem Kamenjaku, želimo ti zahvaliti za sve. Za tvoju ljubav, jer si predobar s nama! Jer si odličan. Hvala ti za tvoju žrtvu, za dar čitavoga sebe nama!

Koliko milosti i darova! (Hvala ti i za ove postaje i za križ na brdu!), hvala ti što si nam dao Mariju za majku, što nam želiš dati od svoga duha da budemo tvoji, hvala ti što si učinio da u ovom hodu i naš križ “hoda”, da postane nosiv, hvala ti što si nam blizu i što nam nudiš nadu i život vječni usred teškoća našega života! Hvala ti što uvijek učiniš da nakon svih kiša i oluja života, ponovno zasja sunce tvoje ljubavi!

Isuse pomozi nam, smilju nam se, ne zapusti djelo svojih ruku. Tebi neka je hvala i slava u vijeke vjekova. Amen.