Subota, 22 lipnja, 2024
HodočašćaNovosti

Kanfanar: Hodočašće u spomen na don Marka Zelka

Skupina od 55 hodočasnika iz talijanskog grada Pordenone i susjednih mjesta, u organizaciji Udruge „Propordenone“, Odbora „Sluga Božji Egidio Bullesi“ te Nacionalne udruge „Venezia, Giulia e Dalmazia“, hodočastilo je na svetkovinu Tijelova, 30 svibnja, u Kanfanar, Galižanu i Vodnjan. Hodočašće je realizirano kao nastavak suradnje s lokalnim zajednicama Talijana.

U Kanfanaru je odmah po dolasku, u župnoj crkvi, organizator Walter Arzaretti pojasnio dva glavna razloga posjet tom mjestu: odavanje počasti nekadašnjem župniku Kanfanara, don Marku Zelku, kojeg su pred 80 godina, 9. veljače 1944., nacisti objesili na glavnom mjesnom trgu. Osim toga, kao dan hodočašća odabrana je svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, jer je, prema zapisima suvremenika,  don Zelko, o svetkovini Božića 1930. godine, tijekom molitve Večernje,  litanija i klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, zajedno s četrnest vjernika, bio svjedokom pojave, u pokaznici, lica Kristova okrunjenog trnovom krunom, viđenje je trajalo neko vrijeme, do završnog blagoslova s Presvetim. O tom događaju postoji zapis u Katoličkom tjedniku „Vita nuova“, koji u Tršćanskoj biskupiji izlazi od 1920. godine.

Nakon izlaganja organizatora, preč. Marijan Jelenić, umirovljeni svećenik Porečke i Pulske biskupije, predstavio je knjigu koju je napisao o vlč. Zelku i spomenutoj euharistijskoj objavi.

Hodočasnici su u nastavku sudjelovali na misnom slavlju svetkovine Tijelova zajedno sa župljanima Kanfanara, te na tijelovskoj procesiji koja je uslijedila. Misu je predvodio kanfanarski župnik vlč. Joško Listeš koji je izrekao i prigodnu homiliju.

Uvodeći u homiliju, propovjednik je posvijestio važnost svetkovine Tijelova, kao jedne „svečanije kopije Velikog četvrtka“. Podsjetio je kako se ova svetkovina prvi put spominje u 8. stoljeću, u 13. se proširila na Zapadnu Crkvu, a odlukom pape Ivana XXIII. postaje jedan od zapovijedanih blagdana, i mora se slaviti kao nedjelja. K tome, u mnogim srednjoeuropskim zemljama to je i neradni dan. „Dakle, i Crkva i država u tome vide nešto jako bitno“.

„Navikli smo da idemo na pričest kad smo na misi, ali upravo važnost ovoga blagdana je u tome, da razmislimo što i kako primamo“, rekao je propovjednik. „Tijelo Kristovo se u Evanđelju spominje kao hrana. Isus je izabrao kruh i vino. Zašto? Kruh, jer u tradiciji gdje je Isus odrastao u čitavom tadašnjem poznatom svijetu, je to bila osnovna hrana. A Židovi su imali još jedan spomen više. Oni su u pustinji dobili manu, kruh s neba. A kruh koji se posveti na oltaru više nije kruh za tijelo, nego za besmrtnu dušu. Zašto je Isus izabrao vino? U cijelom tadašnjem poznatom svijetu, to je bila cijenjena tekućina. Vino se danas naziva hrana, spada u prehranu, ubraja se u prehrambene artikle, te u umjerenoj količini, ako je kvalitetno, bez previše dodataka sulfita, ono ima moć da čisti krv. Zato Isus poistovjećuje i kaže, ‘ovo je krv moja’.“

U nastavku homilije don Joško je pojasnio kakve mi imamo koristi od blagovanja mrtve hrane koja ulazeći u naše tijelo oživljava naše živce, kosti, organe. „Što to i kada, u kojem trenutku, izvlači s te mrtve hrane, ono što je potrebno za održavanje našeg živog tijela? Koji je to proces, koji je to trenutak da uzimaš mrtvo tijelo i postane život? To je u svetoj misi, već 2000 godina, prikazano kao pretvorba. Uzimamo mrtve substance, hostiju od brašne i vode te vino. Te mrtve substance po svećenikovim rukama, kada ih blagoslovi u misi, postaju duhovna hrana za našu besmrtnu duhu. I to se primijeti. Jer, isto kao što zdrava ili nezdrava hrana ima utjecaj na naš organizam, tako u  duhovnom smislu ima utjecaj Tijelo Kristovo, pod pretpostavkom da smo se dostojno pripravili, ispovjedili, očistili dušu“. U tom je kontekstu naglasio kako osoba koja dostojno prima Kristovo tijelo je duhovno jaka i zrela. „Osoba koja je primila tijelo Krista u crkvi, kad izađe van, ona je drugi Krist. „Osobe koje tebe susretnu, susrele su Krista, razgovaraju s Njim, slušaju što on govori, kako razmišlja. No, nama je primanje pričesti postao ‘mehanički’ običaj, a današnjim blagdanom želi se reći koliko je to važno i bitno za naš život i za naše spasenje“.

„Neka nam ovaj blagdan i procesija s Presvetim bude poticaj prije svega na zahvalu i molitvu za one koji su nam pripravljali na prvu svetu pričesti, rekao je propovjednik, te pozvao i na molitvu za svećenike koji dijeli kruh nebeski“, zaključio je vlč. Listeš.

Nakon mise održana je svečana tijelovska procesija ulicama Kanfanara.

Hodočasnici iz Italije su nakon Kanfanara, u popodnevnim satima posjetili Galižanu gdje su molitvom odali počast uspomeni na još jednog uvijenog svećenika. U Galižani je rođen don Angelo Tarticchio, nekadašnji župnik Rovinjskog Sela, kojeg su komunističke vlasti ubile, zajedno s još nekoliko desetaka sumještana, u rujnu 1943., nakon kapitulacije Italije.

Hodočasnici iz Italije su na kraju posjetili Vodnjan, gdje ih je ugostio preč. Jelenić koji je ondje bio župnikom gotovo pola stoljeća. Posjetili su župni crkvu, obišli sveta tijela, te su na kraju primljeni u vodnjanskoj Zajednici Talijana.

G. Krizman

Najave