Nedjelja, 14 travnja, 2024
Miroslav BulešićNovosti

Valbandon: Formativni susret vojnih i policijskih kapelana

Proljetni formativni susret svećenika, vojnih i policijskih kapelana Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj održan je od utorka 11. do petka 14. travnja u policijskom odmaralištu Valbanodnu kod Pule.

Susret je započeo u utorak 11. travnja u večernjim satima okupljanjem svećenika i slavljenjem mise u kapeli bl. Miroslava Bulešića, zaštitnika policijske kapelanije za Policijsku upravu Istarsku.

Drugi dan susreta, srijeda 12. travnja, bio je studijski dan. U jutarnjim satima misno slavlje u kapelici bl. Miroslava Bulešića predvodio je vojni ordinarij u RH Jure Bogdan u zajedništvo s vlč. Josipom Bošnjakovićem, profesorom na KBF-u u Đakovu i psihoterapeutom, generalnim vikarom mons. Markom Medom, biskupskim vikarom vlč. Franom Musićem te vojnim i policijskim kapelanima.

Na početku radnog susreta prisutne je pozdravio biskup Bogdan te izrazio radost što smo se mogli okupiti na našem redovitom godišnjem susretu iz Uskrsa. Naše zajedništvo se najprije očitovalo na Veliki četvrtak  kod mise posvete ulja i nastavljamo ga ovih dana kroz studijski rad, te hodočašćem na grob Sluge Božjega Antuna Mahnića na Krk te razgovorom o predstojećim pastoralnim aktivnostima, istaknuo je.

Vlč. doc. dr. sc. Josip Bošnjaković održao je tri predavanja. Prvo predavanje održao je na temu „Suosjećanje kao put kristolikog ostvarenja svećeničkog života“. Dr. Bošnjaković govoreći o ovoj temi istaknuo je kako se suosjećanje prepoznaje u međusobnoj povezanosti sljedećih pet elemenata: „prepoznati patnju; razumijevati univerzalnost ljudske patnje; biti empatičan s osobom koja patiti i povezati se s nevoljom (emotivna rezonanca); tolerirati neugodne emocije koje se pojavljuju kao odgovor pomaganja osobi koja pati ostajući otvoren i prihvaćajući patnju druge osobe; te motivacija djelovati kako bi se ublažila/olakšala patnja druge osobe.“ Naglasivši kako Bog suosjeća s čovjekom, što vidimo u primjeru Hagare, ali i drugim događajima u Starom Zavjetu. Da bi mogli suosjećati s drugim važno je da ga vidimo, primijetimo. Ljudi koji više mole, odnosno posvete se molitvi, imaju bolje suosjećanje. Važno je razvijati suosjećajnu ljubav. Svakako da može doći do zamora suosjećanja koje se očituje kroz: umor, iscrpljenost (fizički vid), izoliranost od drugih (socijalni vid); cinizam, gubitak nade (duhovni vid)…, rekao je.

Drugo predavanje naslovio je „Ratnici na bojištima u doba Kristove svadbe“. Zanimljivo je promotriti kako Bog uvodi riječ „ljubav“ u ljudsku povijest. Na prvim stranicama Biblije čitamo: „Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš… „ (Post 22,2). Drugo mjesto u Bibliji gdje nalazimo riječ ljubav je kod proroka Hošea: „zaručit ću te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi“. Predavač se nadalje usredotočio na riječ „litostrotos“ (λιθοστρωτoν), koju čujemo kod čitanje Isusove muke. Značenje ove riječi usporedio je s četiri biblijska teksta. Riječ „litostrotos“ najprije nalazimo u Pjesmi nad pjesmama (3,10), gdje ona označava doba svadbe; svadbe kralja Salamona. Salomon je na tronu (litostrotos) na dan svoje svadbe. Vrhunac svadbe je dolazak Kovčega Božjega u hram.  Drugi tekst je u Ivanovu evanđelju kad je riječ o Isusovoj muci (Iv 19, 12-15). Svi smo pozvani da sudjelujemo u radosti svadbene ljubavi. Ovo vrijeme koje mi živimo je za nas najbolje vrijeme. Za mnoge psihoterapeutske pravce „najbolje vrijeme je ovo sada ovdje, a najbolje mjesto je ovdje“. To je važno za mentalno zdravlje čovjeka. Treće mjesto u Bibliji gdje nalazimo riječ „litostrotos“ je 2 Ljet 7, 1-3. Salomon moli u hram koji ispuni slava Gospodnja i svi padoše ničice k zemlji do kamenog poda (litostrotos). Ovdje se događa potpuno ostvarenje svadbe (saveza) između Boga i Izraela. Ovu sliku možemo primijeniti i na nas svećenike. Kako ostati odan prvoj ljubavi (svećeništvu) unatoč svim mogućim poteškoćama, povratima, stranputicama, grijesima s kojima se susrećemo. Važno je da na kraju života budemo spremni reći: „jer je dobar i jer je vječna ljubav njegova!“. Četvrti spomen riječi „litostrotos“ nalazimo u knjizi o Esteri (1, 5-8). Poruka za nas svećenike iz knjige o Esteri: „biti odan pozivu; biti hrabar unatoč svim kušnjama; vjerovati da Bog patnju okreće na dobro te da će neprijatelj biti pobijeđen Božjom snagom i na kraju će se zlo urušiti u samome sebi, zaključio je predavač.

Treće predavanje održao je na temu „Zlostavljanje osobe u svjetlu duhovnog, teološkog i pastoralnog poslanja svećenika“. Predavanje je podijelio u nekoliko cjelina. Prvo, Duhovnost u procesu zlostavljanja. Predavač je citirao pjesmu „Od života sve mi uzmite“: „Od života sve mi uzmite, samo dušu nemojte, jer može se i bez zlata, i bez sestre i bez brata, al bez duše čovjek ne može…“ Osobe koje su bile žrtve zlostavljanja često govore o oduzimanju duše – kao da joj je netko dušu oduzeo. Klaus Mertes u predgovoru knjige „Duhovno zlostavljanje“ autorice Doris Wagner (2019.) odmah na početku navodi tri moguće situacije u kojima se događa duhovno zlostavljanje: 1. kada osoba koja prima duhovnu pomoć zamjenjuje osobu od koje prima pomoć s Bogom; 2. kada osoba koja pruža duhovnu pomoć sama sebe zamjenjuje s Božjim glasom; 3. kada se obje osobe zavaravaju prethodno spomenutim mogućnostima. U istom uvodu knjige Mertes piše kako seksualno zlostavljanje u Crkvi nije moguće razumjeti bez konteksta duhovnog zlostavljanja. Smatra kako se kod svih oblika zlostavljanja radi o „zlostavljanju moći“. Predavač je istaknuo da nije svaka trauma spolno zlostavljanje, ali svako spolno zlostavljanje je oblik traume. Drugo, Teologiju u procesu zlostavljanja. Važno je na isparavan način predstaviti sliku Boga, kao Oca koji se brini, spašava, oslobađa. Mnogi autori naglašavaju da oni koji su preživjeli seksualno zlostavljanje pozvani su dati novu sliku i stvarnosti Boga i Crkve (Poling 2005) te svoja mjesta zauzeti u „prvim redovima“ navještaja Radosne vijesti. Shooter (2012.) piše kako ne moramo žuriti prema uskrsnuću, a da prije toga nismo vidjeli stvarnost uništenja, za neke i nepronađen put prema uskrsnom jutru. Treće, Ispovijed. Ispovjedna tajna uvijek ostaje tajna. Sve što nije ispovjedna tajna, a kad je riječ o zlostavljanju treba prijaviti. Ako nešto saznamo u ispovjednoj tajni, prema Zollneru, bilo bi potrebno potaknuti osobu da dođe na razgovor mimo ispovijedi kako bi se moglo djelovati. Najveći problem je što žrtve ali i oni koje nešto znaju žele ostati anonimni. Za sve njih je važna povjerljivost. Stoga je u današnje vrijeme važno, prema Zollneru, napraviti određene upute za ispovjednike. Uvijek se treba držati načela: ne naštetiti osobi koja je bila žrtva. Katolička Crkva je puno napravila na ovom području: brojni dokumenti, komisije, povjerenici na razini biskupija za prijavu… Ne treba se bojati napada i prozivki, jer Crkva je moralni autoritet i da bi ostala ona mora biti svjetlo svijeta, zaključio je dr. Bošnjaković.

Na kraju diskusije, biskup Bogdan je istaknuo, da Crkva koja naviješta Isusa Krista, mora imati nultu stopu tolerancije za zlostavljanje. Moramo se suočiti s ovim problemima, jasno o njima govoriti i sve učiniti da se svatko osjeća sigurnim u Crkvi. Ne mogu se opravdati moralni prijestupi; oni su bolna rana Crkve i društva, zaključio je biskup.

Trećeg dana, kapelani predvođeni svojim biskupom Jurom Bogdanom, posjetili su krčku katedralu gdje ih je dočekao biskup Ivica Petanjak i mons. Franjo Velčić, generalni vikar. Mons. Petanjak je predstavio trenutno stanje u krčkoj biskupiji, koja je otočka biskupija, a mons. Velčić je progovorio o povijesti krčke katedrale i Sluzi Božjem Antunu Mahniću, čiji se grob nalazi u katedrali. Susret u katedrali završen je s molitvom na grobu Sluge Božjeg Antuna Mahnića.

Potom u pratnji vlč. Antuna Zeca, umirovljenog krčkog svećenika, putovanje se nastavilo prema Vrbniku mjestu glagoljaštva i bogate povijesti. Župnik vlč. Ivan Brnić ml. ukratko je predstavio povijest mjesta i župe te trenutnu situaciju. Nakon okrijepe put je nastavljen na otočić Košljun, gdje je gvardijan fra Mate Polonijo sa subraćom pokazao samostan i muzeje. Putovanje je završilo posjetom župnoj crkvi sv. Mihovila ark. u Žminju.

Četvrtog, završnog dana, nakon slavljenja mise, u radnom dijelu vlč. Ivan Blaževac, vojni kapelan u Karlovcu, predstavio je temu: „Vrijednosti koje usmjeravaju moralni život ročnika u hrvatskoj vojsci“. Ova tema je plod studijskog istraživanja koje je provedeno u jednoj grupi ročnika. Predavač je dalje napravio komparaciju dobivenih podataka s podatcima o važnosti vjere kod američkih i njemačkih vojnika. Izlaganje je završio s pastoralnim izazovima i prijedlozima za dušobrižništvo među hrvatskim vojnicima. U diskusiji vlč. Frane Musić, biskupski vikar u MUP-u, predstavio je ukratko dušobrižništvo na Policijskoj akademiji.

Potom je mons. Marko Medo, generalni vikar, izvijestio o priprema Međunarodnog hodočašća hrvatske vojske, policije, branitelja i vatrogasaca u Lourdes, te drugim aktivnostima u Vojnom ordinarijatu.

Na kraju se biskup Bogdan zahvalio svima na svemu što čine u pastoralnom radu, zajedništvu, razgovoru, slušanju i sugestijama. Sve je potaknuo na uzorno vršenje kapelanske – svećeničke službe u dušobrižništvu. Susret je završio zajedničkim ručkom.

preč. mr. sc. Ilija Jakovljević

Najave