Subota, 20 srpnja, 2024
Novosti

Svi sveti u Puli

O blagdanu Svih svetih 2014. misno slavlje na pulskom Gradskom groblju predvodio je porečki i pulski biskup mons. Dražen Kutleša, uz koncelebraciju petnaestak svećenika. Nakon mise blagoslovljena je obnovljena svećenička grobnica.

Danas slavimo sve one koji  nisu proglašeni svetima ni blaženima, ali koji su živjeli svetim životom, rekao je biskup. Takve osobe smo i mi zasigurno poznavali u svome životu, počevši od majki i očeva, djedova i baka i drugih koji su bili dio našega života. Vjerujemo da su oni u nebu i upravo od njih tražimo da nas zagovaraju i sjećamo ih se, jer je njihov odlazak ostavio veliku prazninu koju je nemoguće nadoknaditi.
Danas Crkva pred nas stavlja tri čitanja od kojih svako ima svoje određeno pitanje. U prvom čitanju iz knjige Otkrivenja anđeo dolazi da uništi na zemlji onu povijest koja je sačinjena od krvoprolića, prevara i laži. No upravo kada je bio spreman učiniti to glas Božji ga je zaustavio, iz ljubavi prema čovjeku.
 Što to znači biti opečaćen?, nastavio je biskup komentirajući dnevna čitanja. Isus je želio da svi ljudi postanu njegovi sljedbenici kako bi ga mogli slijediti, Njega, koji je Put, Istina i Život, na putu ka spasenju i vječnom životu. Taj pečat primili smo kao mali zaslugom svojih roditelja, a drugi pečat, malo više svojom voljom, sakramentom krizme. Dolazeći na groblje čovjek se često pita je li moguće da život tako završava u jednom ništavilu? Isus Krist svojim primjerom i primjerom svetaca koje danas slavimo kao i onih koji su proglašeni, pokazuje da je On uskrsnućem pobijedio smrt. Čudom uskrsnuća on je prvi koji je prešao taj veliki jaz, iza njega su svojim primjerom upravo sveci. Za proglašenje sveca traži se najmanje jedno čudo. I za našeg blaženika Miroslava Bulešića, koji je prošle godine proglašen blaženim, da bi mogao biti proglašen svetim mora se dogoditi jedno čudo po njegovu zagovoru, pojasnio je mons. Kutleša. Kada se dogodi čudo, ono se ispituje putem liječničke i teološke komisije, i na kraju ako se dokaže da je čudo vjerodostojno tada se taj čovjek proglašava svetim. Za sve proglašene svece trebalo je utvrditi da se dogodilo  čudo, ranije su se tražila čak dva čuda; tolika su čuda dokazana i upravo stoga sveci su nam primjer da se s one druge strane nalaze u raju, u vječnosti.
Sveti Ivan u drugome čitanju donosi pitanje „Tko sam ja?“, promatrajući svoju opstojnost vidimo da se nalazimo u jednom velikom svemiru, i često je čovjeku vrlo teško samoga sebe promatrati u toj perspektivi, „odakle sam došao na ovaj svijet i kamo ću otići?“. Sva filozofija i sva znanost vrti se oko toga pitanja i nitko do sada nije dao odgovor na to pitanje. Tu je vjera koja daje odgovor na ta pitanja,  i iz te iste vjere i mi smo danas ovdje došli. Budući da smo sinovi Božji, stvoreni smo od Boga i osjetili smo Božju ljubav i pozvani smo ljubiti druge ljude. Ako ljubim druge ljude moram i upoznati istinski identitet druge osobe da bi je mogao voljeti, i tu se postavlja pitanje, kako za drugoga tako i za sebe, „tko sam ja?“. Sjećamo se da se je nekada za krizmu biralo ime nekog svog uzora, podsjetio je biskup, nekog sveca kome ćemo se nastojati suobličiti. I mi smo danas pozvani  da učinimo taj izbor, da onoga sveca čije nosimo ime, ili čije smo ime zadobili na krštenju, da slijedeći primjer tog sveca ponovo zadobijemo vjeru koju smo možda izgubili. Neka nam život svetaca, ili život naših bližnjih koji su živjeli uzorno bude poticaj na isti takav život, kako bismo dospjeli u Kraljevstvo nebesko.
Čovjek se u životu zapita kako pronaći svoj cilj, ali ako ne znamo od kuda polazimo, nastavio je biskup, vrlo je teško odrediti cilj. Živimo u takvom vremenu kada mnogi ne znaju koji je smisao života, u vremenu u kojem vlada kriza identiteta. Ta se kriza ne odnosi na saznanje, nikada čovjek u povijesti kao sada nije posjedovao toliko znanja, ali se kriza odnosi na opredjeljenje, sve se prepušta nekom tijeku, da nas dovede na pravo mjesto, iako znamo da ništa ne postaje samo od sebe. Sveci su znali oboje, i da su djeca Božja i znali su posvetiti svoj život Bogu. U svecima vidimo naše uzore kako trebamo živjeti.
U evanđelju je postavljeno jedno temeljno pitanje za svakoga od nas: Kako doći do toga odredišta? Kako doći do vječnosti, do spasenja, što učiniti da baštinimo život vječni? Isus iznosi svoj nauk, iznosi svoja Blaženstva, sažetak svega onoga što je govorio u evanđeljima. Sve što je rekao,  rekao je kratko u onih osam Blaženstava. Time je želio reći da postoje Božje zapovijedi koje nas pozivaju da nešto vršimo izvana, a Blaženstva nas pozivaju da činimo nešto iz dubine duše, da činimo iz nutrine svoga srca. Blago krotkima, blago mirotvorcima, blago milosrdnima… Blaženstva su ta koja čine da, ako smo takvi u dubini svojih srdaca, onda i naša djela budu takva. Budući da smo djeca Božja, put do našega odredišta je Isus Krist i On nam je putokaz kako doći do te vječnosti. On je iz poslušnosti Ocu dao život kako bi spasio nas, i mi smo po uzoru na Njega pozvani na poslušnost. On je toliko ljubio Oca i Čovjeka da je iz Kraljevstva nebeskog došao na ovu zemlju kako bi nas spasio. Smisao našega opstojanja jest voljeti Boga i bližnjega, to je srž svih Blaženstava, stav srca koje se fokusira više na Boga i na druge ljude nego na sebe, zaključio je biskup. Misa je završena tradicionalnim blagoslovom grobova.

Nakon mise biskup i svećenici posjetili su obnovljenu svećeničku grobnicu koja se nalazi odmah pored središnjeg križa na sredini starog dijela groblja. U grobnici je pokopano više pulskih kanonika, svećenika i redovnika. Nakon prigodne molitve biskup je blagoslovio svećeničku grobnicu.
Grobnica je, zalaganjem generalnog vikara mons. Vilima Grpca, dekana preč. Milana Mužine i drugih pulskih svećenika, potpuno obnovljena. Povijesni kameni spomenici su zadobili svoj negdašnji sjaj, a posve je uređeno i okolno popločenje.  Uređenje je prema projektu Mauricija Ferlina izvela tvrtka Istra Kamen, a radove je vodio g. Radovan Ladić.

G. Krizman

Najave