Subota, 20 travnja, 2024
Duhovna zvanja

Svećeničko ređenje u Puli

U subotu, 05. lipnja, Riječka metopolija bogatija je za pet novih svećenika. Primanjem reda prezbiterata u pulskoj prvostolnici po rukama porečkog i pulskog biskupa mons. Ivana Milovana, Alen Žufić, Jeronim Jokić, Vladimir Brizić, i Izidor Sekicki  postali su punopravni članovi prezbiterija Porečke i Pulske biskupije a Vjekoslav Kovač Riječke nadbiskupije. Tom su prigodom uz ordinarija koncelebrirali nadbiskup u miru Ante Jurić i biskup u miru Antun Bogetić te veliki broj svećenika iz ove i drugih biskupija, a svečanosti su nazočili i predstavnici sjemeništa u kojima su kandidati proveli godine priprave za svećeničko zvanje. Jeronim Jokić  i Izidor Sekicki stekli su potrebnu formaciju u riječkom Bogoslovnom sjemeništu „Ivan Pavao II.“, a Vladimir Brizić, Vjekoslav Kovač i  Alen Žufić u Biskupijskom misijskom sjemeništu „Redemptoris Mater“ u Puli.

Svečanim dolaskom procesije preko Trga Sv. Tome do glavnog ulaza u katedralu započelo je misno slavlje na kojem je mnoštvo vjernika, uz rodbinu i prijatelje ređenika, došlo nazočiti tom svečanom činu, što je prigodno spomenuo i biskup Milovan na početku homilije, „Želim da u ovim trenucima, dragi ređenici, osjetite blizinu, molitvu i radost vaših obitelji i prijatelja, pristiglih iz Bosne, Gorskog Kotara, i svih dijelova Istre, vaših formatora, župnika, profesora, svećenika…radost je ovo i vaših biskupa, sjemeništa, vaših župa, biskupija pulske i riječke Crkve.“ Citirajući nadalje uvodne riječi iz obreda ređenja iz dijaloga pozivatelja i biskupa, propovjednik se osvrnuo na pitanje „Što znači biti dostojan službe prezbiterata?“ Iako je, naime, svećeništvo čista milost, čisti Božji dar, Crkva ipak govori o onom „biti dostojan“, rekao je biskup te nastavio, „Krist je nakon uskrsnuća povjerio Crkvi nastavak svog spasiteljskog djela svijetu i upravljanje spasonosnim milostima i zaslugama, u što ulazi i utvrđivanje autentičnosti Kristova poziva na sudjelovanje u Kristovu svećeništvu. Biskup je nadalje, obraćajući se ređenicima stavio naglasak na temeljni značaj njihovog boravka u sjemeništu naglasivši kako nije bilo dovoljno što su osjetili poziv za svećeništvo nego je bilo potrebno da se Crkva preko svojih ovlaštenih  službenika uvjeri u autentičnost njihovog poziva, pa je u tom smislu, vrijeme provedeno u sjemeništu  imalo i taj cilj.

„Dragi ređenici, i vama se dogodilo kao prvim Isusovim učenicima, i njih je Isus pozvao takve kakvi su bili, a onda nastojao iskorijeniti iz njih sve ono što nije u skladu s dioništvom u Njegovoj službi: častohleplje, ljubomora, težnja za vlašću i za prvim mjestima…Da, Isus je bio pozvao u svoju službu slabe i grešne ljude, koji su pošli za njim, ali motivi im često nisu bili posve čisti i ispravni“, istaknuo je propovjednik te nastavio, „I vas je Isus kao i onda  apostole strpljivo poučavao i odgajao, pročišćavao i jačao za služenje, a činio je to po vašim odgojiteljima u sjemeništu, po vašim župnicima i biskupu.“

U nastavku homilije biskup je naglasio dva bitna uvjeta na kojim je Isus inzistirao kod apostola te su stoga temeljni u formaciji svećenika. Prvi se tiče ispovijesti osobne vjere a biskup ga je objasnio posežući za biblijskim citatom, Petrovim odgovorom na Isusov upit o svome poslanju ,’Ti si Krist Pomazanik, sin Boga živoga.’. „Važno je da vjerujete ono što Crkva vjeruje ali i da cijelim svojim bićem stojite iza toga, rekao je biskup obračajući se ređenicima.

Spominjući nadalje svjedočanstvo iz Pavlove poslanice koja je pročitana u misnim čitanjima propovjednik je spomenuo i 4 zlatomisnička jubileja za koja istarska Crkva ima radost zahvaliti u ovoj godini. „Rado se sjećamo 4 zlatomisnika koji su 1960. g. pred ovim oltarom primili sveti red prezbiterata i zahvaljujući prvom temeljnom uvjetu za svećeništvo, živoj vjeri, ustrajali u svećeničkom životu.“ Ove će godine svoj zlatomisnički jubilej proslaviti svećenici  ove biskupije Atilije Krajcar, Dragan Domšić, Stjepan Cvitić i Anton Žufić, a osim njih i vlč. Luciano Ferenčić koji je bio zaređen kao svećenik ove dijeceze ali već duže vrijeme živi i djeluje u Austriji.

I drugi bitan uvjet biskup je ređenicima posvijestio poznatim biblijskim dijalogom između Isusa i Petra. Slijedom Petrovog potvrdnog odgovora na pitanje „Ljubiš li me?“ Isus mu povjerava brigu za svoju zajednicu riječima „Pasi janjce moje, pasi ovce moje.“ Važnost brige za povjereno im stado biskup je naglasio riječima „nismo mi gospodari naših vjernika po župama nego službenici njihove vjere. Stoga se prema njima moramo odnositi kao Isus: ljubeći ih i dajući svoj život za njih.“

Na kraju ove nadahnute homilije biskup je najavio proslavu završetka Svećeničke godine koja će se održati 11.lipnja u crkvi Sveta Marija Svetomore u žminjskoj župi.  Riječima Sv. Pavla „Živim ali ne više ja, nego živi Krist u meni“ biskup je izrazio temeljnu bit djelovanja i života u skladu sa svećeničkim pozivom kojeg su ređenici kroz simboliku u nastavku obreda, namještanjem štole, mazanjem ruku uljem krizme, predavanjem kaleža i plitice  oblačenjem misnice ali ponajviše polaganjem ruku biskupa i svih nazočnih svećenika primljeni za punopravne članove prezbiterija mjesnih dijeceza. Svečanost su pjevanjem uzveličali pjevači iz župnih zborova pulskih župa pod ravnanjem prof. Danice Benčić, te kantori neokatekumenskih zajednica.

Svećeničko ređenje zaključeno je mladomisničkim blagoslov kojeg su petorica ređenika zazvala na okupljeno mnoštvo. (G.K.)

Najave