Subota, 22 lipnja, 2024
GlazbaU fokusu

Svečana akademija povodom 30. obljetnice Pazinskog kolegija  

U subotu, 16. ožujka,  u popodnevnim satima u pazinskom Spomen domu održana je svečana akademija uz 30. obljetnicu osnutka Pazinskog kolegija – klasične gimnazije.

Akademiji su nazočili gradonačelnica Grada Pazina Suzana Jašić, ravnatelj Katoličke gimnazije u Požegi Ivan Bedeničić, brojni predstavnici pazinskih kulturnih i obrazovnih institucija, osobito sadašnji i bivši ravnatelji pazinskih osnovnih i srednjih škola: ravnateljica Gimnazije i strukovne škole Jurja Dobrile Suzana Poropat Božac, bivši ravnatelj iste škole Josip Šiklić, ravnatelj Osnovne škole Vladimira Nazora Ivan Štefanić, ravnateljica Učeničkog doma „Dora Pejačević“ Suzana Jambrešić te v.d. ravnateljica Pučkoga otvorenog učilišta Pazin Marina Bijonda Brezac. U svojstvu domaćina akademiji je nazočio v. d. ravnatelja Pazinskoga kolegija – klasične gimnazije vlč. Maksimiljan Ferlin i svi aktualni djelatnici. Posebna gošća bila je prof. Ljilja Vokić, koja je u početcima djelovanja Pazinskoga kolegija bila ministrica prosvjete te je s mons. Hekom, prvim ravnateljem Kolegija, sudjelovala u realizaciji važnih projekata Kolegija.

Gradonačelnica Suzana Jašić  na početku je svoga obraćanja istaknula da je Pazin prije 30 godina dobio najbolju moguću „investiciju“. Zahvalila je Kolegiju na višestrukoj važnoj ulozi u kvaliteti i širini obrazovnih mogućnosti koje su njegovim postojanjem pružene mladima Pazinštine, ali i Istre općenito. Potvrdila je da je diljem Europe srela bivše učenike Kolegija koji se rado sjećaju svojeg srednjoškolskog obrazovanja. Gradonačelnica je vlč. Ferlinu predala dvije knjige o Pazinu, na dar sadašnjim i budućim učenicima Pazinskoga kolegija.

Obraćanje nekadašnje ministrice Vokić

Prof. Ljilja Vokić na početku je svoga obraćanja, temeljem četiriju desetljeća rada školi, istaknula da iznad svega suradnja roditelja i škole daje dobre rezultate, a da je tome tako, vidi se po rezultatima koje je ova škola postigla ne samo u Istri nego i diljem Hrvatske. Citirala je Ivanu Brlić Mažuranić da je „svaka zemlja blagoslovljena koju dobar čovjek gazi“ te parafrazirala da je „svaka škola blagoslovljena gdje rade dobri ljudi i u koju dolaze dobri učenici“. „S ponosom i radošću sjećam se mons. Heka, biskupa Bogetića, kasnije i biskupa Milovana.“ Prof. Vokić podsjetila je na važnost obrazovanja u društvu: „Ako želite uništiti jednu državu, uništite njezino školstvo“, te je izrazila nadu da se to neće dogoditi uz ovako krasne učitelje.

Voditelji programa bili su Ana Černjul, učenica šeste generacije Kolegija, danas stručna suradnica u Gradu Labinu, i Miroslav Čabraja, učenik prve generacije Kolegija, prvak drame HNK u Osijeku.

Nastupi bivših i sadašnjih učenika

U nastavku su glazbom, poezijom i plesom koloplet svojih književnih, umjetničkih, ali i životnih dostignuća predstavili sadašnji, a i bivši učenici Kolegija. Glazbeni dio programa otvorili su zajedno pjevači iz Pazinskoga kolegija i pazinske Gimnazije i strukovne škole Jurja Dobrile. „Neka cijeli ovaj svijet“, iz mjuzikla „Jalta, Jalta“, otpjevali su pod ravnanjem prof. Marice Ursić. Sljedeći glazbeni broj otpjevala je Valentina Jeletić Uhač. Maturnat Dino Peruško kazivao je poeziju na labinjojskoj cakavici, svoje je umijeće iskazao pjesmom „Od kovari“, Zdenke Višković Vukić. Sestre Nikolina i Petra Kuhar otpjevale su koloplet duhovnih pjesama. Učenica 14. generacije Elis Gobo izrecitirala je svoje stihove na pićonskoj cakavici, „Moroni“ i „Učiperi me“. Domska vokalna skupina „Collegium Cantorum“ otpjevala je duhovnu skladbu „Prva ljubav“. Bivši djelatnik Kolegija, klasični filolog, skladatelj, jazz gitarist i glazbenik širokoga spektra djelovanja, prof. Ivan Kapec izveo je svoje „Improvizacijske geste i sekvence“. Bivši djelatnik Kolegija, književnik i pjesnik, ali i roditelj dvoje kolegijalaca Tomislav Milohanić predstavio je svoje stihove na čakavskom narječju „Onemu ki zvizdan zna broja“. Glazbeni niz tradicijskom pjesmom „Rusulica“ nastavila je Vokalna skupina Umole iz Pićna, u kojoj zajedno nastupaju, između ostaloga, bivša učenica Kolegija Ana-Lea Težak  i sadašnja prof. Sanja Depikolozvane. Učenica 18. generacije Mara Valić iz Raklja dojmljivo je krasnoslovila antologijske stihove „Dvi daske“ svoga najpoznatijega sumještanina Mate Balote. Plesna skupina učenika Kolegija „Easy“ predstavila se izvrsno pripremljenom i otplesanom koreografijom „Transition“. Gianluca Draguzet izveo je pjesmu „Istrijanka“. Svojim autorskim nagrađenom stihovima „Smiljko i ja si mahnemo“ predstavila se dr. sc. Evelina Rudan Kapec, izv. prof., pročelnica Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Sestre Fakin, Anja i Nina, glazbeni su dio ove svečane akademije zaključile veličanstvenom izvedbom pjesme The Prayer, A. Bocellija.

POSEBAN ODLOMAK

O mons. Antunu Heku

Vlč. Ferlin: O kreativnosti i odvažnosti, hommage mons. Heku

Na kraju se okupljenima obratio sadašnji v. d. ravnatelja vlč. Maksimiljan Ferlin. On je istaknuo važnost kreativnosti i odvažnosti u ostvarenju velikih povijesnih pothvata. „Za nekoliko dana slavit ćemo po trideseti put zaštitnika naše škole, svetoga Josipa. Papa Franjo naziva ga ‘ocem kreativne odvažnosti’. Riječi kreativnost i odvažnost dvije su riječi koje nužno same po sebi ne moraju ići zajedno, ali kada se u nekoj osobi skladno ujedine, tada se stvara plodno tlo za velika i značajna djela u ljudskoj povijesti. Sveti Josip odvažno je prihvatio postati suradnikom Božjim, prihvaćajući dijete koje nije bilo njegovo i ugrađujući u njega sve ono što je primio i što je osjećao kao vrijedno. Do dana današnjega taj je njegov ‘da’ ostavio neizbrisiv trag u povijesti Spasenja, ali i mnogih pojedinačnih života koji su crpili snagu djelovanja iz njegova primjera i zagovora. Ta ista kreativnost i odvažnost krasile su živote mnogih osoba povezanih s nama preko Kolegija, osobito mons. Antuna Heka i njegova tadašnjeg biskupa mons. Antuna Bogetića.

Vjerska motivacija bila je oslonac na providnost

U nastavku je vlč. Ferlin istaknuo: „Detalj u kojem sam prepoznao kreativno odvažan aspekt življenja monsinjora Antuna Heka jest svima nama poznat Profesorski kodeks gdje je pod brojem jedan mons. Hek zapisao: ‘Voljeti učenike jer oni za nekoga predstavljaju ‘moje dijete’, jer su to naši učenici, jer smo mi radi njih u školi’. U kontekstu jedne propovijedi možda ne bi bilo toliko odvažno reći ovu rečenicu o ljubavi i predanosti, ali u kontekstu školskih prosvjetiteljskih paradigmi gdje se riječ ljubav rijetko spominje, zbog održavanja neutralnosti i izbjegavanja subjektivnih interpretacija ili vrijednosnih sudova, po mom mišljenju, bio je jedan u nizu kreativnih i odvažnih čina našega prvog ravnatelja. Na toj liniji nastojali su ne samo pisati nego i živjeti mnogi nakon njega kako bi tijekom 30 godina u odgoju i obrazovanju u Istri, ali i šire dali onaj doprinos koji nam dolazi iz Evanđelja koji smo radosno primili. Evanđelje je radosna vijest o ljubavi Božjoj, ne znamo bi li bilo škola u ovakvim razmjerima da nije bilo ljudi koji su Evanđeljem nadahnjivali svoj život. Kao djelatnik Pazinskoga kolegija od 2010. godine mogu posvjedočiti da nije bilo evanđeosko nadahnutih osoba i milošću protkanih događaja, vjerujem da Kolegij ne bi bio danas ovakav kakvoga danas susrećemo. Bitno je također zbog vjernosti kršćanskom realizmu reći i ovo: katolička škola nije škola nepogrešivo neustrašivih pojedinaca, kao što ni Evanđelje nije knjiga o savršenim i uvijek vjernim učenicima. Evanđelje, kao i svako drugo veliko djelo, počinje s jednim ‘fiat’ i jednim da. Nije moglo biti drukčije ni s otvaranjem prve katoličke škole u Pazinu, u gradiću središnje Istre, koji je zbog svoga geografskog položaja bio pošteđen strahota rata. Sjetimo se Hekovih riječi iz jednoga njegova više puta citiranoga teksta: Mjesecima sam dvoumio između ‘da’ i ‘ne’, ‘da’ pa ‘ne’. Što znači ‘ne’? Zar ništa? Jednostavno ‘ništa’. U slučaju ‘ne’, nije bilo nikakvog pozitivnog sadržaja. I onda, dajmo ‘da’. Onda probajmo riskirati. ‘Da, Oče.’ Vjerska motivacija bila je oslonac na providnost. Sve je mirisalo na milost, abrahamovski korak.

„Da bude nešto lijepo, dobro i korisno“

Ove nas Hekove riječi na neki način obvezuju, barem u smislu da dok plovimo u istoj lađi, ne gubimo iz vida smjer kojim nam je zajednički poći. Prije trideset godina generacija 1978./1979. sjetit će se kako smo u osmom razredu dobili brošuru s popisom svih srednjih škola u Istri kako bi nam se olakšao izbor srednje škole. Vi iz prve generacije upisali ste te godine Pazinski kolegij, a ja te iste godine Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli. U godini kad smo maturirali, 1997., mons. Hek je u intervjuu izjavio: Mi smo zainteresirani da ova škola bude ne samo kvalitetna, nego da bude i prihvaćena, da bude nešto lijepo i dobro, korisno, da učenicima dok su tu ne bude samo neka vrijednost za budućnost, nego i nešto što je i sada prihvatljivo i u redu. Ova vizija mons. Heka za prvu katoličku školu u Republici Hrvatskoj: ‘da bude nešto lijepo, dobro i korisno’, od svih je ‘upletenih’ tražila sinergijski vid odnosa prema jednoj vrijednoj ideji, od biskupa do ravnatelja, preko nastavnika, odgajatelja do učenika, roditelja te ostalih djelatnika i suradnika. Bilo je važno raditi i promišljati zajedno, plod toga rada u zajedništvu jest povezanost kojoj danas svjedočimo, i na kojoj Bogu zahvaljujem. Bilo je trenutaka kušnji, trenutaka u kojima je izgledalo da ‘tonemo snagom uzburkana mora’. Danas je dan da zahvalimo našem Učitelju što nam je uvijek bio spreman, kao i Petru, pružiti ruku i podići nas da nastavimo hodati pogledom uprtim u Njega, na valovima našeg odgojno-obrazovnog sustava. Stoga čestitam svim današnjim, jučerašnjim, pa i budućim učenicima, 30. obljetnicu Kolegija“, naglasio je vlč. Ferlin. „Naše je voljeti vas, poučavajući i usmjeravajući vas, a vaše je gajiti zahvalno srce. Nećemo prestati moliti našega zaštitnika, Poniznoga Radnika iz Nazareta, da nam podari i nove kreativne snage jer tamo gdje je kreativnost i stvaralaštvo, tamo nema destrukcije i dosade.“

Voljeti učenike, voljeti nastavnike i odgajatelje, sve djelatnike, roditelje, prijatelje, braću i sestre susjede, poziv je utkan u svaku našu stanicu!

„Čestitam također svim sadašnjim i bivšim djelatnicima Pazinskoga kolegija. Vi ste uključili svoj život, možda ne u potpunosti svjesno, u jedan projekt, u jedno djelo ljubavi. S osjećajem zahvalnosti željeli ste sve svoje sile, pamet i srce uklopiti u nastojanja da se ostvari projekt u kojem će povjerena nam djeca dosegnuti onaj stupanj veličine koji su pozvani živjeti.

Čestitam i onima koje jednostavno zovemo ‘prijateljima Kolegija’, roditeljima, dobročiniteljima i ostalima. Uz vašu pomoć i radi vas razvili smo bogatu obrazovnu, kulturnu i pedagošku tradiciju. Ova tradicija nije zamišljena kao okamenjena stvarnost, već kao sjeme čiji se rast povjerava pojedincima i nadolazećim generacijama. Voljeti učenike, voljeti nastavnike i odgajatelje, sve djelatnike, roditelje, prijatelje, braću i sestre, susjede, poziv je utkan u svaku našu stanicu, stoga mi se čini važnim u ovoj prilici zaključiti molitvom Snazi odozgo: daj nam da tvojom Ljubavlju ljubimo svakoga čovjeka“, poruka je kojom je vlč. Ferlin zaključio svoj nadahnuti govor.

Pazinski Kolegij je ovom proslavom pokazao da raste svjestan svojih temelja, poštujući velikane koji su svojim promislom i vizionarstvom uložili sebe u njegov nastanak, a životni uspjesi učenika iz svih trideset generacija najbolji su dokaz da se ostvaruje povijesna izjava mons. Heka s proslave inauguracije Kolegija “da u ovoj zgradi koja je bila Dobrilin san, Mahnićevo ostvarenje i Milanovićevo oplođenje, osnujemo zavod, kolegij, koledž koji će sa svojom klasičnom gimnazijom prihvatiti one koji od svoga života očekuju mnogo, koji su u to spremni i mnogo uložiti“.

G. Krizman

Najave