Sprovod mons. Marijana Bartolića
U utorak, 5. srpnja, na Gradskom groblju u Poreču, održana je sprovodna misa i ukop mons. Marijana Bartolića, umirovljenog svećenika Porečke i Pulske biskupije.
Misno slavlje, u koncelebraciji s četrdesetak svećenika, te uz nazočnost rodbine, prijatelja i brojnih vjernika iz svih dijelova biskupije, predvodio je porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša, a sprovodni obred biskup u miru mons. Ivan Milovan.
Mons. Kutleša je prigodnu homiliju započeo citatom iz Pavlove Poslanice Rimljanima “Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire”, stavivši tako, kroz prigodna promišljanja, pokojnikov život, u kontekst međusobne longitudinalne i transverzalne povezanosti ljudi. Ne može se čovjek odvojiti od svoje prošlosti, naglasio je mons. Kutleša, i nastavio, on je Božjom voljom i mudrošću, genetski zbir svojih pradjedovskih klica koje ga spletoše u neponovljivu pojavu. Naglasio je kako je pokojnik od svojih predaka naslijedio talente, od župnika vjerske čestice, od učitelja i profesora znanje, a on je sam, kao župnik i kasnije kao generalni vikar cijelog sebe i sve svoje darivao vjernicima kroz službe koje su mu bile povjerene.
Nadalje, ne može se čovjek odijeliti od svoje sadašnjosti, čovjek svojim životom, gestama i ponašanjem utječe na druge ljude, bilo dobro, bilo loše. Mons. Marijan je kao vjernik i kao svećenik bio utkan u suvremenu Crkvu u Istri, u koju je uložio svoje duševne talente, vjeru, nadu i ljubav. Ljubio je Crkvu u Istri i za nju trpio, dokaz tomu jesu i njegova djela o povijesti Crkve u Istri i bl. Miroslavu Bulešiću, a još je jači dokaz te ljubavi bio sav njegov časni život i svećeničko svjedočanstvo, naglasio je biskup.
Ne može se čovjek odvojiti ni od svoje budućnosti, nastavio je propovjednik. Kao što roditelji svojoj djeci, a ona svojoj, prenose dah i Božji duh, tako se čovjek ne može izdvojiti iz protoka života za druge, u lancu postojanja. Strahota je grijeha što se njime pokreće zemaljski vlak grešna čovječanstva, i čovjek se ne može isključiti iz tog povijesnog i budućeg životnog vlaka, no isto tako čovjek se ne može odvojiti od Isusa Krista, sav se čovjekov život odvija pred Njegovim očima. U sadašnjem svijetu živimo u nevidljivoj nazočnosti Krista Isusa, a u budućem ćemo ga stanju gledati kako jest. Nijedno ljudsko biće nije otok, vezan je uz svoje bližnje i uz Krista vezama koje ni vrijeme ni vječnost ne mogu slomiti.
Vlč. Marijane, mi Te, sa svim poštovanjem i zahvalnošću srca, ovom setom Misom i ovim sprovodnim obredom predajemo Ocu Nebeskomu kojemu si živio i umro. “Živimo li dakle, ili umiremo – Gospodinovi smo.”, zaključio je biskup.
Mons. Vilim Grbac, generalni vikar biskupije pročitao je kratki pokojnikov životopis, te se od pokojnika oprostio u ime svećenika, redovnika i redovnica Porečke i Pulske biskupije.
Posmrtni ostatci pokojnika sahranjeni su u svećeničku grobnicu koja pripada porečkom Prvostolnom kaptolu sv. Maura, gdje počivaju mnogi davni pastiri duša koji su svoje živote utkali u neka minula vremena slavne povijesti drevne Porečke biskupije.