Četvrtak, 18 travnja, 2024
Novosti

Restauriran mozaik iz II. stoljeća

U petak, 30. rujna 2016., je u pulskom Samostanu sv. Franje Asiškog održano predavanje, mini izložba i pojekcija dokumentarnog filma pod nazivom „Spašavanje mozaika u franjevačkom samostanu u Puli“. Prikazani su momenti prilikom konzervatorsko-restauratorskih radova na rimskom podnom mozaiku iz drugog stoljeća u Kapitularnoj dvorani samostana.

Predstavljanje je uvodnim pozdravom otvorio gvardijan samostana p. Đuro Vuradin.  Dugoročni kontekst, longitudinalni prikaz  konzervatorsko-restauratorskih radova na cijelom samostanskom kompleksu u posljednjim desetljećima iznijela je  Nataša Nefat, viša stručna savjetnica Hrvatskog restauratorskog zavoda Konzervatorskog odjela u Puli. 

Više o događaju poslušajte u prilogu: 

{mp3}160930-mozaik-kultura{/mp3}

Samostan, izgrađen u 13. stoljeću na antičkom lokalitetu, je od dolaska Napoleonove vojske proživio više teških perioda, često bio prenamjenjivan, a u 20. stoljeću više puta oduziman i vraćan Crkvi. U drugoj polovici 20. stoljeća služio je kao muzejski prostor, a u jednom je dijelu bio vrtić. Napokon, 1991. godine je vraćen provinciji franjevaca konventualaca i od 1993. godine se je pristupilo sustavnim konzervatorsko-restauratorskim zahvatima na raznim segmentima.   Zanimljive detalje o arheološkim istraživanjima iznijela je dr. sc. Tatjana Bradara, muzejski savjetnik, voditelj Novovjekovne zbirke iz Arheološkog muzeja Istre.

Arheološkim istraživanjem cijele dvorane od 2011. do 2014. godine, otkrivena je antička arhitektura i mnogobrojni nalazi: ulomci amfora, keramičko posuđe, brončani novčići, kockice mozaika i drugo. Iznad antičkog sloja u kasnom srednjem vijeku i novom vijeku u dvorani je pokopano minimalno 326 osoba uz koje je pronađeno nešto ostataka krunica i nakita. U Pulskom Statutu iz 1500. godine iščitava se kako su ukopi unutar grada isključivo bili dozvoljeni u crkvi i samostanu  sv. Franje, a na navedenoj lokaciji pokapalo se, iako u manjoj mjeri sve do 1805. godine. Iz dokumenta je poznato, da je za vrijeme najvećeg kužnog vala koji je zahvatio Pulu 1631. godine, lomača bila smještena u dvorištu franjevačkog samostana.

 Višegodišnji zahtjevni projekt spašavanja mozaika i njegove okolnosti predstavio je voditelj radova Toni Šaina, konzervator-restaurator u Odjelu za zidno slikarstvo i mozaik Hrvatskoga restauratorskog zavoda.

Prezentacija provedenih konzervatorsko-restauratorskih istraživanja i radova na mozaiku odvija se u okviru manifestacije Dani europske baštine 2016. u organizaciji Ministarstva kulture.

Godine 1963. u kapeli sv. Ivana otkriven je rimski podni mozaik koji sadrži osim geometrijskih uzoraka i prikaze hipokampa i kantarosa sa svastikom koje pojedini autori smatraju jednim od najranijih prikaza ranokršćanskih simbola u Puli. Zbog značaja samog nalaza mozaik je konzerviran i prezentiran in situ. Hrvatski restauratorski zavod u suradnji s Arheološkim muzejom Istre 2009. godine započeo je istraživanja kako bi se utvrdili uzroci propadanja mozaika. Rezultati su pokazali da je demontaža mozaika neophodna zbog zahvaćenosti podnice štetnim solima koja se uslijed promjena temperature i vlage postupno mrvila i osipala.

Arheološki muzej Istre proveo je arheološka istraživanja kapele prilikom kojih su pronađene antičke i novovjekovne supstrukcije, grobovi i sitan arheološki materijal. Radovi na mozaiku uslijedili su nakon zaštite otkrivenih nalaza. Mozaik je demontiran u 37 manjih fragmenata. Nakon što je izvorna podnica konzervirana, nad njom je postavljena nova lagana podloga koja omogućuje prozračivanje izvorne strukture. Zahvati čišćenja i konzervacije fragmenata prethodili su spajanju i lijepljenju mozaika na novu podlogu. Ovim radovima spriječeno je daljnje propadanje mozaika, a istovremeno provedena istraživanja donijela su nove spoznaje o povijesti Franjevačkog samostana. 

Najave