Petak, 23 veljače, 2024
Novosti

Redovnice iz Salomonskih otoka posjetile Pulu

U nedjelju,12. srpnja, u pulskoj župi sv. Pavla  gostovale su dvije redovnice koje žive i djeluju u misijama na Salomonskim otocima. Nakon jutarnjih misa u toj pulskoj župi, pokazale su, u slici i riječi, svoj rad u misijama, te predstavile tu zemlju i ljude kojima pomažu, ondje „na drugom kraju svijeta“. S. M. Augustina Nikolić i s. M. Ruža Raić iz provincije Navještenja Gospodinova u Splitu žive, zajedno sa još dvije sestre, u biskupiji Auki na Salomonskim otocima. U domovinu su stigle nedavno, a namjera im je obići više župa, samostana i zajednica te posvjedočiti svoje misijsko poslanje. Nakon što su dan ranije boravile u Riječkoj nadbiskupiji,  u nedjelju su, u pratnji s. Renate Vugdelija, posjetile su župu sv. Pavla u pulskom naselju Vidikovac, gdje žive i djeluju sestre milosrdnice.

S. Augustina Nikolić u župi Buma u Auki biskupiji je četiri godine, dok je s. Ruža Raič dvije. Biskupija ima oko 35 000 vjernika i 12 župa. Hrvatske misionarke imaju zaista širok spektar djelatnosti u svojoj župi: pomažu u ambulanti i Pastoralnom centru za izobrazbu katehista, nerijetko su na terenu pozvane za razne medicinske intervencije i nastoje što je više moguće riješiti same, a one koje ne mogu izliječiti odvezu u bolnicu, njihov auto vrlo često bude i rađaona. Od ozljeda su učestale posjekotine i opekline, nerijetko se zbog nečiste vode dešavaju proljevi, te različite kožne infekcije. Djevojkama koje nemaju završenu srednju školu pružaju izobrazbu u vidu tečajeva šivanja i kuhanja. Biskupija se prostire na velikom području i do pojedinih župa teško se dolazi, pa u sezoni kiša, do teže dostupnih područja dolaze motornim čamcem kojeg im je nedavno donirao jedan Hrvat iz Australije, ta im Hrvatska zajednica i inače jako pomaže, naglasila je s. Augustina.  Salomonsko otočje ima oko 1000 otoka, a naseljena ih je polovica. Do onih koji žive u gustim šumama pješači se malim stazama koje, s obzirom na bogatu vegetaciju, često znaju biti i jako zarasle pa je stoga uvijek zgodno sa sobom imati mačetu, pričaju sestre.

Na Salomonskim otocima katolici su oko 19%, pučanstva, ostalo su anglikanci, njih preko 40%, te pripadnici drugih vjera. I kod onih koji su prihvatili kršćanstvo, još je uvijek dosta snažan utjecaj plemenskih vračeva, koji predstavljaju njihovu autohtonu tradiciju, pa ljudi pored kršćanske vjere, napose u praksama vezanim za zdravlje još uvijek u znatnoj mjeri pribjegavaju preporukama i intervencijama vračeva. Zna se desiti situacija da im moramo reći neka učine što im je rekao vrač, ali neka uzmu i lijek koji im za tu bolest pruža zapadna medicina, istaknula je sestra Augustina. No isto tako nailazimo i na jaka svjedočanstva vjere, naglašavaju sestre spominjući slučaj žene koja je bolujući od karcinoma na licu govorila kako ona nosi svoj križ, upravo poput Isusa. Njihova su misna slavlja i pobožnosti vrlo živopisna, imaju vrlo razvijenu muzikalnost i često svetopisamske slike prikazuju igrokaznim scenama. Kao narod su veoma solidarni, ističe sestra primjer, kad podijeli bombone, i nema više, te male dječje ručice se povuku uz obavezno ‘Hvala’, i oni koji su dobili bombom odgrizu pola i podijele sa onima koji nisu dobili.

Prilagodba na toplinu i vlagu nije im predstavljala poseban problem, kažu sestre, iako se temperatura kreće od 26 do 40 stupnjeva uz visoki postotak vlage. Stanovništvo se pretežno bavi ribolovom i poljoprivredom, izradom nakita od školjki te obradom drveta za kanue. Među starijom populacijom još uvijek postoji ponegdje odbojnost prema bijelcima, naslijeđe je to dramatičnih iskustava koja je taj narod, kao i mnogi drugi, u povijesti imao sa bijelim osvajačima iz Europe, pojašnjavaju sestre, navodeći primjer jedne stare žene koja im nije dozvolila ulazak u njezinu kuću jer je, kaže, bijeli čovjek, odveo uz mnoge duge i njezinog četrnaestogodišnjeg brata, i nikada se nije vratio.

Unatoč siromaštvu i nerazvijenosti vole se školovati, no obzirom da ne postoji obrazovni sustav škola se plaća. Sestre su ove godine platile školovanje za petstotinjak djece, kao primjer navode da upisnina za vrtić iznosi 15, za osnovnu školu 50, a za srednju 100 eura. Vrlo često, zbog velikog broja djece u obiteljima, djeca idu u školu naizmjence, na način da dok jedan brat ide u školu drugi radi za njega, pa se slijedeće godine izmjene. Sestre organiziraju različite radionice za mlade i odrasle koje stanovništvu mogu pomoći u svakodnevnom životu.  Sestre su zahvalile dobročiniteljima za sve naočale koje su nedavno dobile nakon sakupljanja sunčanih i dioptrijskih naočala u sklopu Dobrotvorne akcije „Da te bolje vidim“ , te su ih na opće oduševljenje podijelile mnogima koji tamo imaju problema sa vidom. Pozvale su nazočne na daljnje pomaganje, u bilo kojem obliku, sukladno svojim mogućnostima, te napose potakle okupljene vjernike neka ih prate molitvama.

Sestre su na kraju, u znak zahvalnosti za gostoprimstvo, župniku preč. Milanu Mužini, poklonile tradicionalni tamošnji pareo i ogrlicu od školjki. 

Najave