Pula: Biskupijsko korizmeno hodočašće
Tradicionalno biskupijsko korizmeno hodočašće u pulsku prvostolnicu održano je četvrte korizmene nedjelje, 6. ožujka. Program je započeo pokorničkim bogoslužjem koje je predvodio vlč. Josip Peteh. Nakon toga je za ispovijed bilo na raspolaganju tridesetak svećenika. Tekst križnog puta ove su godine čitali vjernici iz pulske župe Gospe od Mora, zajedno sa svojim župnikom vlč. Milanom Milovanom.
Svečano misno slavlje predvodio je porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša. On je u prigodnoj homiliji pojasnio poznatu prispodobu o izgubljenom sinu. Isus raspravlja sa pismoznancima i farizejima, koji se iznad svega drže slova zakona, imaju juridički pristup situacijama, stoga im govori tu prispodobu kako bi im što zornije ukazao na bezuvjetnost Božjeg milosrđa. Mlađi sin se želi osamostaliti, za to mu je potreban novac. U svojoj naivnosti misli da će svugdje biti dobrodošao, no kada ostane bez novaca shvaća da su ga ljudi samo iskoristili. Koristeći usporedbu da je u novonastaloj neimaštini išao čuvati svinje Isus govori, koristeći simboliku blisku svojim suvremenicima Židovima, u čijoj se je kulturi svinja smatrala nečistom životinjom, koliko nisko čovjek u svome grijehu može pasti. Ako ništa drugo, napokon glad tjera mlađeg sina na razmišljanje. Tada spoznaje situaciju, i događa se obraćenje. I mi ljudi, koliko često bježimo daleko od Nebeskog Oca i vraćamo mu se tek kada stvari pođu po zlu, moleći pomoć. Početak spoznaje svoga grijeha početak je obraćenja, naglasio je biskup. Prispodoba je to više o dobrom Ocu nego o izgubljenom sinu, naglasio je propovjednik. Otac koji svakoga prima koji mu se odluči vratiti, koliko god taj netko ‘potrošio imanje’, i bio po ljudskoj pravdi nepoželjan. Bog prima svakoga tko mu se želi vratiti je On daje uvijek još jednu šansu, Bog je ljubav i oprašta bezuvjetno. Budimo i mi nositelji toga opraštanja, potaknuo je propovjednik.
Stariji sin pak želi pravdu. Iako je prema židovskom zakonu dobio ¾ očeva imanja nezadovoljan je i naglašava pred ocem grijehe mlađega brata. Koliko puta i mi postupamo na sličan način, u, primjerice svojim župnim zajednicama, kada ne prihvaćamo one koji se nakon udaljenosti od Crkve obrate i vrate Bogu. Stariji se sin držao pravila iz straha, no kako on nije prekršio pravila misli da mu to daje pravo da osuđuje mlađeg, mnogo je lakše obratiti se Ocu nego učiniti da naše obraćenje prihvate ljudi, naglasio je propovjednik.
Molimo Boga da nam da snage da budemo milosrdni, i da možemo svima istinski od srca oprostiti i preko svega priječi te tako i mi samo zadobiti oproštenje i mir, zaključio je biskup.
