Ponedjeljak, 20 svibnja, 2024
Hodočašća

Pula: Biskupijsko korizmeno hodočašće

Dana 26. ožujka, četvrte korizmene nedjelje, je u pulskoj prvostolnici, katedrali Uznesenja Marijina, održano 17. tradicionalno biskupijsko korizmeno hodočašće vjernika Pulske biskupije.

Događanje je započelo pokorničkim bogoslužjem koje je ove godine izrekao vlč. Ilija Jakovljević, vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića. On je u smjernicama za ispit savjesti svrnuo pozornost okupljenih vjernika na znakovite elemente Raspetoga Tijela, na Ljubav prema čovjeku koju ondje iščitavamo, te ih pozvao da se zapitaju koliko oni svoje ruke, noge, glavu, oči, usta i srce koriste za izgradnju svog odnosa s Bogom i na dobrobit bližnjima. U tim je propitkivanjima koristio citate iz pisane ostavštine bl. Miroslava Bulešića koje je Blaženik bilježio u svojim promišljanjima o duhovnom životu i stremljenjima sjedinjenju s Bogom.

Nakon pokorničkog bogoslužja vjernicima je za ispovijed bilo na raspolaganju dvadeseti i pet svećenika.  Uslijedio je križni put, koji je ove godine uzet iz molitvenika Milosrdni Isus, sa prigodnim citatima iz Dnevnika sv. Faustine Kowalske. Obzirom da je to hodočašće Pulske biskupije, zaduženja su podijeljena po dekanatima: razmatranje je održao svećenik iz Vodnjanskog dekanata, postaje križnoga puta čitali su vjernici i svećenici Labinskog dekanata, a misna čitanja čitači iz pulske župe sv. Ivana Krstitelja.

Misno slavlje  predvodio je porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša u suslavlju sa nazočnim svećenicima. Biskup je na početku prigodne homilije, razlamajući Riječ Evanđelja, kroz primjer slijepca kojemu Isus vraća vid, istaknuo kako svaki čovjek ima svoju svrhu i poslanje, te da Bog izabire po svojim, a ne ljudskim kriterijima. Slijepac biva oslobođen okova grijeha a njegov ‘progledavanje’ vidimo i kroz nazive koje koristi za Isusa, zove ga gospodinom, prorokom te naposljetku Spasiteljem.

Homilija

{mp3}170326h{/mp3}

Kao poruku koju nam ulomak Svetoga Pisma nudi biskup je istaknuo da se trebamo nastojati osloboditi sljepoće duha, a to je moguće jedino ako dopustimo Isusu da uđe u naše srce. Moramo uvidjeti potrebu da budućim naraštajima prenesemo kršćanske vrednote koje smo primili od naših starih.  U svjetlu tih vrednota potrebno je nastojati imati širu sliku sebe, svoje svakodnevnice i društva općenito, trebamo moliti Boga da nam pomogne spoznati viziju budućnosti te ju nastojati realizirati na dobrobit šire zajednice. I na kraju, potrebno je moliti da nas duh ovoga svijeta ne zavede, da uvijek imamo pred očima ono najbitnije, da je krajnji cilj spasenje duše.

Mi smo svi pozvani da spoznamo sami sebe, da spoznamo biti onoga za što smo stvoreni. Ponesimo danas ove 4 poruke, da temeljem njih znamo biti bolji očevi, majke, braća i sestre, jednostavno bolji prema Bogu i prema drugim ljudima. Sva naša naobrazba i materijalna dobra, sve će to propasti, jedino dobrota i ljubav ostaju. I po tome ćemo biti suđeni. Zato se zapitajmo koliko smo i što smo činili za Boga i za druge ljude. Ako nismo učinili postoji još vremena da se obratimo, i molimo da nas Bog dovede do vječnog gledanja Boga licem u lice, zaključio je biskup Kutleša.

Prilog u Vijestima iz života Crkve, HKR, 27. 3. 2017. 

{mp3}170327vzc-korpula{/mp3}

fotogalerija uskoro…

Najave