Ponedjeljak, 15 travnja, 2024
mons. ŠtironjaNovosti

Prvi pohod biskupa Štironje pulskoj katedrali

U nedjelju, 19. ožujka 2023. u prigodi tradicionalnog biskupijskog korizmenog hodočašća u pulsku katedralu novi porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja po prvi je put pohodio pulsku katedralu Uznesenja Blažene Djevice Marije. Na tom je hodočašću, osim velikog mnoštva vjernika, sudjelovalo tridesetak svećenika i više dekana iz raznih dijelova Porečke i Pulske biskupije, a nazočni su bili i kanonici pulskog Stolnog kaptola sv. Tome apostola.

Hodočašće je započelo pokorničkim bogoslužjem koje je ove godine predvodio o. Đuro Hontić, župnk Župe sv. Ivana Krstitelja i gvardijan Samostana sv. Franje Asiškog.

Uslijedio je križni put kojeg su predvodili vlč. Slobodan Rakić i vlč. Goran Levak u zajedništvu s čitačima. I biskup Štironja je nazočio pobožnost križnoga puta.  Za vrijeme trajanja pokorničkog bogoslužja te pobožnosti križnog puta velik je broj svećenika bio na raspolaganju za sakrament pomirenja, i brojni su vjernici pristupili svetoj ispovijedi.

Prije samog početka mise, okupljenima se obratio župnik katedralne župe don Rikardo Lekaj, te je čestitao biskupu Ivanu Štironji na prvom dolasku u pulsku katedralu.

„Mi smo danas došli u katedralu – biskupovu crkvu i zato danas ne možemo mi pozdraviti domaćina jer je domaćin u katedrali Otac Biskup. Zato na početku ovog pozdravnog govora nisam namjerno spomenuo ime našeg novog biskupa Ivana da pokažemo našem biskupu da je domaćin i da je ovdje njegova katedrala i katedra, mjesto gdje će naučavati Sveto Pismo. Ipak, kao dio Božjeg naroda i kao župnik Župe katedrale imam veliku čast da u ime svih nas, vjernika laika, svećenika, redovnika i redovnica čestitam našem novom biskupu Ivanu na prvom pohodu pulskoj katedrali.“

“Dragi biskupe Ivane, Krist vas je pozvao u svoju službu, papa Franjo Vas je odabrao i poslao nama. Učite nas, hrabrite nas, vodite nas, budite nam otac kojem se povjeravamo. Okupljajte nas, i molite svakodnevno za nas, a mi ćemo svaki dan u svetim otajstvima moliti za Vas“, rekao je vlč. Lekaj.

Uvodeći u misno slavlje, biskup Štironja posebno je pozdravio svećenike. „Radujem se našem zajedništvu u ovoj katedrali,  a posebno se radujem vašoj suradnji koju sam danas vidio podjeljivanjem sakramenta svete ispovijedi. Sveta ispovijed je vrhunac jedne duhovne obnove, a mi smo u korizmi koja je istinski poziv na duhovnu obnovu“. Obraćajući se vjernicima, rekao je „pozdravljam vaš čin, i vašu bogobojaznost, vašu pobožnost, pjesmu i molitvu, s kojom ste večeras ovdje prisutni“, te je na kraju izrekao kratku molitvu sv. Josipu „Sv. Josipe moli za nas, za našu mjesnu i  Opću Crkvu, moli za naše obitelji, naše mlade bračne parove, za djevojke i mladiće koji se pripremaju za ženidbu, zagovaraj naše mlade i djecu, bolesnike i sve one koji se susreću s raznim križevima i poteškoćama“.

Na početku homilije, biskup je posvijestio kako nas ova četvrta korizmena nedjelja, kao i cijelo korizmeno vrijeme poziva da dublje zavirimo u svoju nutrinu, da se susretnemo s istinom o sebi, o sadržajima vlastitoga srca koji nisu dostupni nikakvomu ogledalu, pa ni kojem aparatu interne medicine. Postoje prostori koje poznaje samo naš Nebeski Otac, Stvoritelj.

U osvrtu na prvo čitanje o Božjem izabranju Davida kao nasljednika kralja Šaula naglasio je, kako „ljudska mjerila i pravila po kojima biraju kralja u suprotnosti su s Božjim pravilima.“ “Bog vidi srce koje ljudi ne mogu vidjeti. Zato se događa da ljudi biraju jednoga, a Bog bira posve drugoga.” Nadalje je rekao, da kao što je David pomazan za kralja, i mi smo na danu svoga krštenja pomazani kao djeca Božja, te smo uvedeni u posjed kraljevstva nebeskoga, postali smo pomazanici i članovi kraljevskoga svećeništva. „Veliko je to blago i bogatstvo u vidu dostojanstva koje ne bismo smjeli olako izgubiti, omalovažiti i odbaciti. Držati se svojih kršteničkih obećanja i onih obećanja koje smo u malo starijim godinama na dan krizme obećali, dobro bi bilo izvršiti. Kao što je Duh Sveti obuzeo Davida, tako je Duh Sveti obuzeo svakoga na dan njegova krštenja, odnosno potvrđeno je na dan krizme. Čuvajmo to bogatstvo koje svake nedjelje euharistijski osvježavamo i koristimo ga u svom svakodnevnom životu.”

Uz drugo čitanje, posebno je ukazao na činjenicu kako Pavao poziva Efežane da ne zaborave svoje kršćansko dostojanstvo, te da se svakodnevno opredjeljuju za ono što je milo Gospodinu, za plodove svijetlosti.

Pavao je nastojao poučavati o kršćanskom dostojanstvu. Tako isto čine svećenici danas i u svakome vremenu. Nastoje poučiti svoje vjernike koji su im stavljeni da ih vode kao dušobrižnici, govoreći u zgodno i nezgodno vrijeme ono što Isus, odnosno Kristova Crkva traži, rekao je biskup, te nastavio „biti kršćanin znači slušati Riječ Božju, po njoj živjeti i donositi plodove dobrote, pravednosti i istine“.  

Govoreći o evanđeoskom odlomku o ozdravljenju slijepca od rođenja, posebno je ukazao na riječ evanđeliste sv. Ivana koji Isusova čudesa naziva znamenjima. „Znamen, znak vrlo je važan u kršćanskoj kulturi. Znakovi nas vode u blizinu Stvoritelja i pomažu da ga prepoznamo i susretnemo. Po znakovima mi Boga vidimo. Isus koristi nešto materijalno, opipljivo kako bi učinio čudo, iako mu to nije neophodno. S kalom liječi čovjekove oči, no to nije dovoljno za ozdravljenje. Nije dovoljno ono što nalazimo u prirodi, već odlučujuću ulogu ima Božje umijeće. Stvoriteljeva svemoć, odnosno Božja ljubav. Zemlju, pljuvačku i vodu stvorio je Bog, ali u tomu nema duha bez Božjega daha, kojim se sve pokreće i oživljava. Ovome ozdravljenju bolesnoga od rođenja možemo pristupiti samo vjerom: ono što Isus čini valja razmisliti, u ono što Isus čini valja povjerovati, povjerovati da to što Isus kaže ima smisla. Sve je to test vjere bez kojeg nema ozdravljenja i na što smo na poseban način pozvani po Riječi Božjoj“ naglasio je biskup Štironja.

Nadalje je vjernicima posvijestio, kako i mi često ne shvaćamo, no ne trebamo se čuditi, jer ni učenici nisu baš najbolje shvatili tajnu sljepoće, tajnu vjere, tajnu Riječi koju je Isus s njima dijelio.

Sljepoća ovoga čovjeka trebala je poslužiti da duhovno progledaju farizeji i pismoznanci, no to se nije dogodilo i u tomu je najveći grijeh onih koji su se smatrali Božjim izabranicima: nisu bili slijepi od rođenja, nego su svojom krivnjom bili slijepi. Uz to nisu htjeli priznati istinu o Isusu kojemu su nanijeli veliku nepravdu. „Tamu koju su živjeli, prikazivali su kao svjetlo, umjesto da progledaju i vide istinu, umjesto da prepoznaju Mesiju i povjeruju u njega, farizeji su svoje oči još više zatvorili“, rekao je biskup, te nastavio „pitam sebe i vas: nisu li slični i naši grijesi. Možda i mi tako živimo da u evanđelju ne prepoznajemo istinu, možda i mi ne dozvoljavamo da Bog uđe u naš život, možda ni mi ne činimo ono što bismo trebali činiti, a to je posvjedočiti i zahvaliti Gospodinu da je On onaj kojemu trebamo zahvaliti za zdravlje i život. Onaj tko nema vjere ne može prepoznati djela Božja. Vjera je svjetlost koja pobjeđuje tamu naše ljudske naravi, i sljepoću čovjekova vida. Vjera je ona koja nas dovodi do Božjega srca i osposobljava za dobra djela“.

„Korizma je vrijeme koje nas poziva da pojačamo molitvom i pobožnošću, pokorom i djelima milosrđa i ljubavi osvježimo svoju vjeru u Isusa koji nam može vratiti potpuni duhovni vid, izoštriti dioptriju srca, te prepoznamo one koji su potrebni naše dobrote, kojima možemo pomoći da više ne moraju trpjeti nepravdu i neistinu u svijetu“, rekao je na kraju homilije biskup Štironja.

Na kraju mise, biskup je zahvalio svima koji su se utkali u ovo slavlje “svjedočanstvom vjere, molitve i pjevanja. To je ono što potvrđuje našu vjeru”. „Ostanimo takvi i nastojmo uvijek dati i davati hvalu Trojedinom Bogu.“ Pohvalio je nadalje sve koji su sudjelovali u organizaciji, te čitače i pjevače.

Pobožnost križnog puta i misu glazbeno je animirao katedralni zbor, pod ravnanjem Gorana Gregorina te uz orguljsku pratnju Paole Batel.

G. Krizman

Najave