Prva misa vlč. Petra Popovića
U nedjelju, 21. lipnja, u porečkoj prvostolnici, svoju prvu misu proslavio je vlč. Petar Popović, koji je za svećenika zaređen dan ranije u Puli. Na početku je sve okupljene u ime župe i župljana, te u ime članova neokatekumenskih zajednica, pozdravio katedralni župnik i porečki dekan preč. Rikard Lekaj. On je pojasnio da mladomisnik prije svoje mlade mise koju će proslaviti u Rijeci 28. lipnja, slavi prvu misu u Poreču jer je onamo često dolazio pomagati u župu tijekom godina bogoslovije.
Prigodnu homiliju održao je preč. Alejandro Castillo Jimenez, naglasivši između ostalog da, upravo kao što u čitanju nedjeljnog evanđelja Krist ostaje s učenicima na uzburkanom moru, tako i danas Bog šalje svoje svećenike da budu s narodom. Ova prva misa mladog svećenika znak nam je da je Bog s nama, naglasio je propovjednik. Poslanje je svećenika biti služitelj Riječi, u zgodno i nezgodno vrijeme naviještati je Božjem narodu, bez kojeg on ne može izvršiti svoje poslanje. Spominjući Knjigu o Jobu iz nedjeljnih čitanja propovjednik je naglasio da se Jobov život počinje mijenjati kada prestane slušati druge i počne slušati Boga, kada Ga upozna kroz svoju patnju, kada shvati da je u toj patnji Bog s njim, i da je Bog toj patnji postavio granicu. Zašto Crkva treba svećenike?, zapitao je propovjednik. Da propovijedaju Riječ Božju, da svjedoče da je Bog postavio granicu patnjama, da je Isus na križu zaustavio svaku patnju. Učenike u lađi nije umirilo samo to što je Isus zaustavio oluju, već nadasve što je Isus s njima. Kroz hodočašće našega života nižu se dani obilja i dani oluje, no prisutnost Isusa Krista pretvara sve trenutke u Povijest Spasenja, tada i patnja postaje plodonosna, i uzimanje vlastitog križa postaje put do Spasenja. Za razumijevanje toga potreban je dar rasuđivanja, kojeg nam samo Bog može dati, a on nas zove tamo gdje taj dar možemo dobiti, u Crkvi. Podsjetivši kako je Petar u jednoj molitvi posebno zahvalio Bogu za Povijest Spasenja propovjednik je ga je pozvao neka to nikada ne zaboravi i da će imajući to na umu uvijek biti znak za dobro Crkve i spas duša.
Na kraju mise je preč. Lekaj još jednom čestitao mladomisniku, a vlč. Popović je izrekao svoje zahvale i kratko iskustvo svog svećeničkog poziva. Slavlje je završeno ljubljenjem mladomisničkih ruku.
Vlč. Petar Popović rođen je u Rijeci 27. rujna 1983. godine od oca Radomira i majke Branke rođ. Jakšić. Osnovnu školu završio je u Rijeci, srednjoškolsko obrazovanje također u Rijeci u Salezijanskoj Klasičnoj Gimnaziji. Godine 2008. diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci te obranio rad pod naslovom „Pravo djeteta na slobodu savjesti i vjeroispovijesti“. Pri Visokoj teološkoj školi Biskupijskog misijskog sjemeništa „Redemptoris Mater“ u Puli završio je 2014. filozofsko teološki studij s radom na temu „Personalistička vrijednost ljudskog čina u filozofiji Karola Wojtyle“. U Biskupijsko misijsko sjemenište „Redemptoris Mater“ u Puli ušao je 2006. godine, a za đakona ga je zaredio mons. Dražen Kutleša 29. 11. 2014. Vrijeme službe đakonata proveo je u Rimu na poslijediplomskom studiju iz kanonskog prava na Papinskom sveučilištu „Santa Croce“, te je živio u Biskupijskom misijskom sjemeništu „Redemptoris Mater“ u Rimu, povremeno pomažući kao đakon pastoral župe S. Timoteo u Rimu. Iz tog vremena napose naglašava: „Najljepša iskustva vezana su za iskustvo sudjelovanja u djelu nove evangelizacije, predsjedajući susretima liturgije Riječi Božje sa zajednicama Neokatekumenskog Puta, držanja homilija na Euharistijskim slavljima, zajedništva s Gospodinom u molitvi i razmatranju Božje Riječi. Posebno pamtim vršenje đakonske službe na Misi Ređenja prezbitera u Bazilici Sv. Petra u Rimu, 26. travnja 2015. sa svetim ocem Franjom.“ Kao svećeniku, želja mu je „staviti se na raspolaganje Crkvi za bilo koju službu gdje postoji potreba, a posebice za Novu evangelizaciju koja uključuje raspoloživost za čitav svijet“. Aktivno se služi engleskim, talijanskim i španjolskim jezikom.
Vlč. Popović je završio prvu godinu magisterija iz kanonskog prava na Papinskom sveučilištu „Santa Croce“ u Rimu. Neka mu godine provedene u Vječnom Gradu, osim u obrazovanju, budu nadasve na duhovno obogaćenje, i neka nam se što je moguće prije vrati u biskupiju te svojim znanjem i radom doprinese prosperitetu ove naše mjesne Crkve.