Proslavljena 13. obljetnica beatifikacije bl. Miroslava
U Vodnjanu je 28. rujna 2026. proslavljena 13. godišnjica beatifikacija bl. Miroslava Bulešića – spomen na slavlje beatifikacije u pulskoj Areni 28. rujna 2013. godine i zahvala za dar njegove beatifikacije i proslave u nebu.
Iz godine u godinu izmjenjuju se dekanati Porečke i Pulske biskupije kao domaćini te su ove godine domaćini slavlja 13. obljetnice beatifikacije bl. Miroslava bili Vodnjanski dekanat i župa Vodnjan. Od samoga jutra započeo je molitveni dan jutarnjom molitvom i euharistijskim klanjanjem, nastavio se satom Božjeg milosrđa, pokorničkim bogoslužjem, molitvom krunice i meditacijama o oprostu.
Misno slavlje predvodio mons. Ivan Štironja, porečki i pulski biskup koji je u propovijedi rekao: „Obilježavajući trinaestu godišnjicu beatifikacije velikana naše mjesne Crkve bl. Miroslava Bulešića nameće nam se pitanje: Što znači biti velik u Božjim očima? Svijet u kojemu živimo veličinu mjeri po moći, položaju, ugledu, novcu, utjecaju. U očima svijeta velik je onaj čije se ime čuje i čiji se glas sluša. Bl. Miroslav nije postao velik zato što je tražio veličinu. Nije postao velik zato što je želio biti iznad drugih. Njegova je veličina rasla iz vjernosti Kristu, služenja čovjeku i spremnosti da ostane vjeran Bogu onda kada je vjernost postala skupa i opasna.“
Biskup je nastavio: „Pred našim blaženikom, kao i pred svakim mladim čovjekom i svećenikom bio je život, mogućnosti, planovi. Kao i drugi mogao je ostvarivati svoje ideale. Vrijeme njegova svećeništva bilo je vrijeme progona Crkve. Bog ga je pozvao u to vrijeme kada je biti svećenik značilo prihvatiti ne samo služenje nego i rizik. Njegova veličina nije bila u tomu što je imao moć nad drugima, nego u tomu što je znao služiti. To je mogao samo zato što je u središte svoga života stavio Krista, a ne sebe. Svetost ne počinje onda kada čovjek postane velik u ljudskim očima, nego onda kada dopusti Bogu da njegovo svakodnevno služenje učini vjernim i svetim. Bl. Miroslav nije tražio da bude ‘najveći’. Tražio je kako ostati Kristov. I zato je postao velik.“
Na temelju prvog čitanja o Jobu patniku i njegovom gubitku svega propovjednik je istaknuo: „Čovjek bi se mogao pitati: Gdje je taj Bog? Zašto dopušta da strada nevin čovjek? Knjiga o Jobu ne daje jeftin odgovor na ovo pitanje. Ne govori o patnji kao kazni. Ne govori da onaj koji trpi mora biti kriv. Naprotiv, Job je predstavljen kao pravedan čovjek. Njegov odgovor je čudesan i uzvišen, pun vjere i pouzdanja u Boga: Bog koji mi je dao, ima pravo uzeti mi sve ono što mi je dao, i siguran sam da će mi opet sve potrebno dati.“
Biskup Štironja je usporedio Joba i bl. Miroslava: „U Jobovu predanju i vjeri iščitavamo vjeru i predanje bl. Miroslava. Njegovo predanje u trenutku mučeništva oslikava njegovu vjeru i njegovu dušu koju mu je Isus primio kao što ga je i molio: ‘Isuse, primi dušu moju!’ Ovo svetačko mučenikovo djelo Crkva je potvrdila beatifikacijom na današnji dan 2013. godine. Bl. Miroslav je postigao svetost jer nije dopustio da mu strah oduzme Krista. Svojim je životom potvrdio da kušnje i križevi potvrđuju dubinu vjere. Njegovo je svjedočanstvo osobito snažno zato što nas podsjeća da postoji nešto što čovjeku nitko ne može oduzeti, a to je vjernost savjesti, podsjeća na beskrajnu vjeru i ljubav prema Kristu. Može se čovjeku oduzeti sigurnost, imovina, položaj; može se čovjeka poniziti, zastrašivati ili progoniti, ali čovjek koji je svoj život predao Kristu i u trenutcima opasnosti za tijelo i zemaljski život može i reći: ‘Gospodin dao, Gospodin oduzeo.’“
„Jobove riječi postaju ključ za razumijevanje mučeništva bl. Miroslava, one nisu tek izgovorene riječi u nekom trenutku molitve i blagoslova“, rekao je mons. Štironja i nastavio: „nego su one stav i stil blaženikova života. One bi trebale postati i naš kršćanski stav: Blagoslivljati Boga kada primamo i kada gubimo; kada razumijemo i kada ne razumijemo; kada smo prihvaćeni i kada smo odbačeni. Blagoslivljati Boga u svakom trenutku života i u svakoj životnoj situaciji. Bl. Miroslav je istinski svjedok ovakve vjere: vjere koja ne pregovara s istinom, vjere koja ne prodaje savjest i ne napušta Krista kada postane teško. Zato njegovo mučeništvo nije samo događaj iz prošlosti, nego je pitanje nama danas: Za što ja živim? Na čemu počiva moja vjera? Što se događa s mojom vjerom kada dođe kušnja? Jesam li spreman biti malen u svijetu, da bih u Božjim očima postao velik?“
Biskup je rekao da bl. Miroslav nije svoj život proveo pitajući koliko će mu se ljudi diviti, nego da je njegovo pitanje bilo kako biti vjeran Kristu u konkretnom čovjeku, u konkretnoj župi, u konkretnom vremenu, u konkretnim okolnostima, te nastavio: „I zato je postao velik, i zato nam je njegov život primjer i izazov na putu vjere. Stoga nam danas progovara: Budi vjeran tamo gdje te je Bog stavio. Budi vjeran u obitelji. Budi vjeran u svećeništvu. Budi vjeran u svom poslu. Budi vjeran u svojim odnosima s ljudima. Budi vjeran kada te nitko ne vidi. Budi vjeran kada se ne isplati. Budi vjeran kada je lakše šutjeti. Budi vjeran kada treba stati uz istinu. Budi vjeran Kristu u svakom trenutku svoga života. I ovo naše vrijeme treba svjedoke. Danas, kada Crkva pred nas stavlja bl. Miroslava Bulešića, ne stavlja pred nas samo uspomenu na jednoga hrabrog čovjeka. Stavlja pred nas svjedoka. A svjedok ne govori: ‘Pogledajte mene.’ Svjedok govori: ‘Pogledajte Krista kojemu sam svim srcem i svom dušom pripadao.’“
Mons. Štironja je o samoj proslavi obljetnice rekao: „Današnje obilježavanje godišnjice beatifikacije bl. Miroslava nije samo sjećanje nego zahvala Bogu za taj veliki dar blaženog svećenika naše Istre. Bog je onaj koji je u bl. Miroslavu učinio veliko djelo. Bog je onaj koji daje snagu slabome. Bog je onaj koji čuva vjeru čovjeka u kušnji. Bog je onaj koji od malenoga čini velikoga. I zato danas ne slavimo čovjeka koji je sam svojom snagom postao junak, slavimo Boga koji je jednoga mladog svećenika osposobio da do kraja ostane vjeran.“
„Pred nama su danas Job i dijete iz Evanđelja. Job je izgubio gotovo sve a dijete nema gotovo ništa. A Isus nam kaže: upravo je u toj malenosti put prema istinskoj veličini. Job nas uči povjerenju kada nam se život ruši. Dijete nas uči poniznosti kada bismo željeli biti najveći. A bl. Miroslav Bulešić pokazuje nam kako se ta riječ može živjeti u stvarnom životu: ponizno, hrabro u vjernosti Kristu do kraja. Molimo danas! Molimo da bl. Miroslav svojim zagovorom izmoli našoj Crkvi ljude koji neće tražiti prvo mjesto, nego služenje; neka izmoli svećenike koji će biti vjerni Kristu i svome narodu; neka našim mladima i djeci izmoli hrabrost da ne žive površno, nego u potpunoj ljubavi prema Isusu; neka našim obiteljima izmoli snagu u kušnjama, u otvorenosti životu i ljubavi prema Božjim zapovijedima.“, zaključio je biskup Štironja.
Sveta misa završila je čašćenjem relikvija bl. Miroslava Bulešića.
