Proslavljen blagdan sv. Eufemije u Rovinju

U rovinjskoj župnoj crkvi posvećenoj sv. Eufemiji, djevici i mučenici, gdje se i čuvaju njezine relikvije, proslavljen je njezin blagdan 16, rujna, kada u ovo svetište hodočaste mnogi hodočasnici iz čitave Istre.

Prijepodnevno svečano misno slavlje predvodio je zadarski nadbiskup mons. Milan Zgrablić, koji je u toj župi bio župnik 18 godina. Liturgiju su pratili združeni crkveni i gradski zborovi grada Rovinja. Nadbiskup Zgrablić je u propovijedi istaknuo bit kršćanske slobode koja svoj temelj pronalazi u pripadnosti Kristu: „Pred ljudskim sudom Sv. Eufemija bila je osuđena, podvrgnuta mučenju i bačena divljim zvijerima. Moćnici su mislili da su joj oduzeli sve. Međutim, nisu joj mogli oduzeti vjeru, dostojanstvo ni pripadnost Kristu. Izgledalo je da je poražena, a ona je zadobila puninu života. Na njoj su se ispunile riječi: ‘Oni koji se u nj ufaju spoznat će istinu, i koji su vjerni bit će u ljubavi s njim’.“

„Što je učinila ova mlada kršćanka da je nakon tolikih stoljeća još uvijek častimo i da se oko nje okupljaju naraštaji vjernika? Eufemija nije imala društveni položaj, politički utjecaj ni materijalno bogatstvo. Prema predaji, u trenutku smrti imala je tek petnaest ili šesnaest godina. Pred njom je stajala golema moć Rimskoga Carstva, a pred tom moći mlada djevojka koja je vjerovala u Krista. Od nje se tražilo nešto što se moglo činiti jednostavnim: prilagodi se, učini što i drugi čine, ne izdvajaj se i sačuvaj život. Tražilo se upravo ono na što sveti Pavao upozorava – da se suobliči svijetu oko sebe. Sv. Eufemija je znala da postoji granica preko koje čovjek ne smije prijeći. Nije se odrekla Krista niti pogazila dostojanstvo koje je u njemu primila. Mogli su ugroziti njezino tijelo, ali nisu mogli pokoriti njezinu savjest.“

Mons. Zgrablić je istaknuo dvije od nekoliko sila koje snažno utječu na nas: „Jedna od sila koja snažno oblikuje naša životna mjerila jest novac. Novac sam po sebi nije zlo. Potreban je za uzdržavanje obitelji, razvoj gospodarstva, stvaranje radnih mjesta i pomaganje potrebitima. Zarada i dobit nisu nepoštene kada su plod poštenoga rada, odgovornoga poduzetništva te pravednoga odnosa prema radnicima, društvu i stvorenome svijetu. Problem počinje kada sredstvo postane cilj, a ono što bi trebalo služiti čovjeku počne njime gospodariti. To se upozorenje ne odnosi samo na bogate, korumpirane ili one koji se bave kriminalom. Duh novca može ući u život svakoga od nas: kada zarada postane prvo mjerilo naših odluka, kada sve procjenjujemo samo prema tome koliko se isplati te kada zbog posla više nemamo vremena za Boga, obitelj, bližnje, odmor ni vlastitu dušu. Čovjek može pošteno zarađivati, a ipak dopustiti da novac zauzme prvo mjesto u njegovu životu. Sveta Eufemija nije dopustila da joj strah ili korist kupe savjest. Njezin primjer poziva i nas da se zapitamo: služi li ono što imamo životu i dobru drugih ili smo mi počeli služiti onomu što posjedujemo?“

Zatim je propovjednik nastavio o drugoj sili koja utječe na čovjeka: „Druga snažna sila našega vremena koja utječe na nas jesu mediji, slike i javno mišljenje. Mediji nisu zlo. Oni nam omogućuju pristup informacijama, otkrivaju nepravde, povezuju ljude i mogu činiti mnogo dobra. Slobodni, odgovorni i vjerodostojni mediji važni su za slobodno društvo. Poteškoća nastaje kada zaboravimo da između stvarnosti i slike koju o njoj primamo može postojati velika razlika. Ono što se objavljuje, pokazuje ili prešućuje, naslovi koji se ističu i slike koja se neprestano ponavljaju utječu na naš doživljaj ljudi i događaja. Umjetna inteligencija dodatno povećava mogućnost stvaranja uvjerljivih, ali neistinitih slika, snimaka i vijesti. Zato je danas osobito važno osluškivati Božju riječ, moliti, rasuđivati, provjeravati duhove i ne donositi sudove na temelju prvoga dojma.“

Silna i silovita izloženost negativnosti medija nosi opasnost zamjene vrijednosti rekao je propovjednik: „Još je opasnije kada nam se nameće lažna slika onoga što u životu vrijedi. Ako smo neprestano izloženi samo onomu što je popularno, uspješno, bogato, zabavno i privlačno, lako možemo zamijeniti popularnost za veličinu srca, materijalni uspjeh za ispunjen život, izvanjsku ljepotu za sreću, a javnu prepoznatljivost za istinsku ljudsku vrijednost. A život pokazuje da nije tako. Roditelji koji strpljivo i s ljubavlju odgajaju djecu vjerojatno nikada neće dospjeti u vijesti. Osoba koja godinama njeguje bolesnoga člana obitelji najčešće neće dobiti javno priznanje. Oni koji samozatajno i savjesno služe drugima često ostaju daleko od pozornosti, a njihov je život pred Bogom neizmjerno vrijedan.“

U moru potrebe i ovisnosti da se živi prema i od mišljenja drugih, mons. Zgrablić je istaknuo sv. Eufemiju kao drugačiji primjer: „Opasnost nastaje i kada sebe počnemo promatrati samo očima drugih. Umjesto da se pitam jesam li dobar i što mogu učiniti za bližnjega, pitam se izgledam li dovoljno dobro i hoću li privući pozornost. Umjesto da se pitam je li ono što činim istinito i ispravno, važnije mi postaje kako će to drugi komentirati. Čovjek tada vlastitu vrijednost predaje u ruke publike koja ga danas može uzdizati, a sutra odbaciti. Sveta Eufemija nije živjela od tuđega mišljenja. Za nju je bilo presudno samo jedno: tko sam pred Bogom i hoću li mu ostati vjerna usprkos nerazumijevanju, prisili, mukama i smrti?

„Današnji nas blagdan poziva da se ne bojimo biti Kristovi i kada to znači biti drukčiji. Ne dopustimo da nam javno mišljenje zamijeni savjest, reklama postane mjerilo istine, novac gospodar života ili slika koju drugi imaju o nama važnija od onoga što doista jesmo pred Bogom. Sveta Eufemija nije krenula protiv svijeta zato što ga je prezirala. Ostala je uz Krista zato što ga je ljubila. Njezino ‘ne’ zahtjevima protivnima vjeri izraslo je iz mnogo dubljega ‘da’ Bogu. Upravo ju je taj ‘da’ učinio slobodnom pred Rimskim Carstvom, mišljenjem većine, strahom, patnjom i smrću. Molimo svetu Eufemiju da nam izmoli hrabrost kako bismo živjeli u svijetu otvorena srca, ljubili ljude među kojima smo poslani te prepoznavali i podržavali sve što je dobro, plemenito i istinito. Neka nam izmoli slobodu savjesti da, poput nje, svojim životom izgovaramo postojano ‘da’ Kristu, kojemu pripada sva naša nada i u kojemu se nalazi punina života.“, zaključio je nadbiskup Zgrablić.

Na koncu misnog slavlja gradonačelnik grada Rovinja gosp. Emil Nimčević i župnik Rovinja preč. Mladen Matika izrekli su čestitke nadbiskupu Zgrabliću koji ove godine slavi 40 godina svećeništva, a svećeničko ređenje primio je baš u crkvi sv. Eufemije u Rovinju. Nakon završnog blagoslova vjernici su u procesiji zavjetno obilazili oko oltara i relikvija sv. Eufemije, kao i nakon svakog misnog slavlja toga dana, ali i u privatnoj pobožnosti kroz čitav dan.

Večernje misno slavlje predvodio je mons. Ivan Štironja, porečki i pulski biskup, uz ostale svećenike koncelebrirao je i mons. Ivan Milovan, porečki i pulski biskup u miru, koji je također bio rovinjski župnik prije nadbiskupa Zgrablića te je uz druge službe bio u župi Rovinj 32 godine. Liturgiju su pratili združeni zborovi župa Sv. Šimuna i Jude Tadeja iz Tinjana te Sv. Martina iz Berma.

Biskup Štironja je čestitao svima blagdan sv. Eufemije i dan grada Rovinja te u propovijedi istaknuo paradoks i snagu mučeništva: „Mučenik je čovjek koji pristaje biti pšenično zrno koje umire svijetu kako bi se u potpunosti darovalo Bogu i donijelo plod za vječnost. Sv. Eufemija je svim bićem pristala biti istinsko zrno koje umire svijetu i postaje kapljica krvi koja se slijeva u slavlje vječnoga uskrsa. Kada je zatraženo od nje da se, kao kršćanka, pokloni poganskim idolima, Eufemija je to odbila i ostala vjerna Kristu. Zbog toga je kažnjena, podvrgnuta je strašnim mukama, tijelo joj je lomljeno na kotaču i na kraju bačeno lavovima. Mučitelji su mislili da je njezinom smrću sve završeno, da su je mučenjem porazili, no u Božjim očima, to je bio trenutak njezine najveće pobjede.“

Mons. Štironja je na pitanje tko su i kakvi su mučenici rekao: „Mučenici nisu gubitnici nego navjestitelji pobjede ljubavi nad mržnjom, i života nad smrću. Iz Eufemijina tijela, smrvljena poput pšeničnog zrna, nikli su neprolazni plodovi vjere za povorke generacija koje se do naših dana okupljaju oko njezina svetačkog lika, slave Uskrslog Krista i nadahnjuju se istinom njegova Evanđelja. Svetost i mučeništvo nisu tek privatna stvar pojedinca. Mučenici su čuvari istine vjere. Blagdan sv. Eufemije, djevice i mučenice, poziv je na svakodnevno življenje evanđelja u sitnim i malim stvarima. Kaže Isus: ‘Ako mi tko služi, počastit će ga moj Otac.’ Sveta Eufemija primila je tu čast. Njezin kip na vrhu rovinjskog tornja već stoljećima bdije nad gradom, njegovim stanovnicima, nad hodočasnicima i svima nama, pomažući nam uzeti pravac i usmjeriti jedra svoga života prema vječnoj sreći, i kraljevstvu istine, pravde, ljubavi i mira.“

„Nismo svi pozvani proliti krv i dati život za Evanđelje, ali smo svi pozvani na ‘svakodnevno mučeništvo’, na tiho i ustrajno svjedočenje vjere u svojim obiteljima, na radnim mjestima i u društvu. Pozvani smo umirati svomu egoizmu, samodostatnosti i samodopadnosti. Pozvani smo na služenje u jednostavnosti i poniznosti srca, u malenosti, pozvani smo predati Bogu ono malo što imamo, a ponajprije svoje čisto srce, svoje vrijeme za molitvu, za svete sakramente. Pozvani smo čuvati vrijednosti za koje su mučenici dali svoj život. Čuvati te vrijednosti koje pretpostavljaju snagu za plivanje uzvodno, suprotno strujama našega svijeta i društva u kojemu živimo. Nećemo biti bačeni lavovima poput sv. Eufemije no zasigurno smo pozvani ‘lavovskim snagama’ braniti svoju vjeru, braniti istinu i moralne vrijednosti koje Crkva naviješta, i unatoč svim protivljenjima od njih ne odstupa.“, zaključio je biskup Štironja.