Subota, 25 svibnja, 2024
Novosti

Program znanstvenog skupa dr. Juraj Dobrila (1812. – 2012.) i stoljeće krasne zemlje (1912. – 2012.)

Pula – Pazin, Poreč 25. – 27. listopada 2012.

Dvjestota obljetnica rođenja biskupa Jurja Dobrile 1812. – 2012.

Juraj Dobrila, rođen je 16. travnja 1812. godine u selu Veli Ježenj. Školovao se u župnoj pučkoj školi u Tinjanu (1820-24), u kojoj je poučavao kapelan Ivan Radetić, zatim kod franjevaca u Pazinu (1824-26), gdje je polazio i završio njemačku normalku (pripravnicu) te Karlovcu (1826-32) u kojem je završio šestorazrednu gimnaziju u franjevačkom samostanu: četiri niža razreda (gramaticae Classe) i dva viša (humanitatis Classe). Polazio je sjemenište u Gorici (1834-38) gdje je studirao filozofiju (1832-34) i bogosloviju (1834-38). Nakon treće godine bogoslovije zaredio ga je za svećenika Matej Ravnihar, prvi slovenski biskup u Trstu i ujedno prvi biskup sjedinjene tršćanske i koparske biskupije.

Svoju mladu misu slavio je u Tinjanu, 7. listopada 1837. godine. Kao mladi svećenik 1938. godine, službovao je u Munama i u Hrušici, a potom je od 1839. do 1842. polazio viši teološki studij u Bečkom Augustineumu, gdje je i doktorirao 1842. s tezom Nauka crkvenih otaca o sakramentu ispovjedi. Ondje je upoznao Josipa Jurja Strossmayera, čije su mu se ideje učinile prikladnima za istarske prilike. Od 1842. do 1858. godine službovao je u Trstu, gdje je bio kapelan i propovjednik u najvećoj tršćanskoj župi i crkvi Sv. Antuna Novog, zatim vjeroučitelj i ravnatelj djevojačke pučke škole, savjetnik Biskupijskog konzistorija, ispitivač dogmatskog bogoslovlja, od 1849. rektor i profesor sjemeništa za četvrti tečaj bogoslova tršćansko-koparske biskupije, a 1854. bio je imenovan kanonikom i župnikom tršćanske katedrale Sv. Justa. Na prijedlog cara Franje Josipa I., papa Pio IX. ga je 21. prosinca 1857. imenovao porečko-pulskim biskupom. U Gorici je 2. svibnja posvećen, a u Poreču svečano ustoličen 17. svibnja 1858. godine, te je postao prvim istarskim Hrvatom novijeg doba na biskupskoj stolici. Na carev prijedlog 1875. razriješen je dužnosti porečko-pulskog te imenovan tršćansko-koparskim biskupom. Ustoličen je u Trstu 26. rujna 1857. godine i tu je dužnost obnašao do svoje smrti 13. siječnja 1882. godine.

Dr. Juraj Dobrila politički se javno opredijelio revolucionarne 1848. godine, kad je pristupio Slavjanskom društvu u Trstu. Preko tog društva dolazio je u doticaj s najuglednijim tršćanskim osobama slavenske narodnosti, napose sa svećenicima. U to je vrijeme počeo intenzivno raditi na obrazovanju i odgoju hrvatskih intelektualaca kojih do tada, osim nešto nižeg svećenstva, u Istri gotovo nije bilo. Odgojno-obrazovna djelatnost bila je središtem njegova preporodnog djelovanja. Osnivao je škole i stipendije za pomoć nadarenim dječacima iz siromašnih obitelji, koje je slao, ukoliko je trebalo, u pučku školu u Kastav, a zatim u gimnaziju u Rijeku ili Senj, gdje je znao da se neće odnaroditi.

Siromašnim župama pružao je novčanu pomoć za nabavu osnovnih potrepština za liturgiju, a u Juršićima je kupio zemljište te uz pomoć, koju je isposlovao od cara, dao sagraditi crkvu, župni stan i školu. O svom trošku tiskao je 1854. godine opširan molitvenik Otče, budi volja tvoja!, koji je doduše prijevod jednog njemačkog molitvenika, ali prilagođen i dopunjen za hrvatski puk u Istri, tako da je vrlo brzo postao omiljen u cijeloj Istri, šireći zajedno s vjerskim naukom pismenost i hrvatski jezik. Molitvenik je tiskan do danas u mnogo izdanja. Drugi Dobrilin molitvenik Mladi Bogoljub, dao je tiskati posthumno, 1889. godine, njegov veliki prijatelj svećenik Antun Karabaić.

Od osnivanja Istarskog sabora do smrti Juraj Dobrila je bio njegov virilni član (kako bi očuvao dostojanstvo biskupskog položaja od 1868. nije više sudjelovao u njegovom radu), te predstavnikom u bečkom parlamentu (do 1873.). Na zasjedanjima Istarskog sabora zalagao se za ravnopravnost hrvatskog i slovenskog s talijanskim jezikom, za uvođenje hrvatskog i slovenskog jezika u škole, za gospodarsko uzdizanje sela, za uređenje zemljišnih knjiga, za pomoć u izgradnji crkava i župnih stanova, za stalni fond za siromašne, snižavanje poreza za Istru, uzdržavanje glavnih cesta, bolnica te posvećivao veliku pažnju gospodarskim problemima Istre.

Dobrila je odlučno utjecao na pokretanje prvih hrvatskih novina i časopisa u Istri. Na njegovu inicijativu u Trstu su objavljena dva godišta kalendara (za 1869. i 1870. godinu) na hrvatskom jeziku Istran, koje je uredio Slovenac Franjo Ravnik. Za narodni preporod u Istri od iznimne je važnosti bilo pokretanje lista Naša sloga (1870) koji je bio ogledalo narodne borbe u Istri. Naša sloga je osmišljena kao poučni, gospodarski i politički list. Tiskan je i izdavan pod motom narodne poslovice Slogom rastu male stvari, a nesloga sve pokvari. Počela je izlaziti u Trstu 1. lipnja 1870. kao dvotjednik (do kraja 1883.), na četiri stranice malog formata (do 31. prosinca 1877.), a od srpnja 1899. do 25. svibnja 1915. izlazila je u Puli.

Dobrilino publicističko djelovanje je vrlo plodno. Ostavio je više rukopisa: zbirku poslovica, poučnih priča, kritika pod naslovom Različito cvijeće, propovijedi, pastirske poslanice i dr., te veliku korespondenciju (uništena je), a nije dovršio Povijest o posljednjem obćem crkvenom saboru vatikanskom (rukopis nije sačuvan). Objavio je mnogo članaka anonimno, najviše u listu Naša sloga, stoga ih je nemoguće sa sigurnošću prepoznati.

Dr. Juraj Dobrila, biskup i narodni preporoditelj, najznačajnija je ličnost Istre (i Kvarnerskih otoka) u 19. stoljeću. Bio je inicijator bitnih akcija koje su 50-ih, 60-ih i 70-ih godina 19. stoljeća išle za buđenjem nacionalne svijesti među istarskim Hrvatima i za stvaranjem širokog narodnog pokreta koji će u svom teškom i neravnomjernom povijesnom razvoju konačno dovesti do integracije istarskih Hrvata u hrvatsku naciju.

Josip Šiklić, prof.

 PozivnicaPozivnica

Najave