Priprema za svetkovinu Svih Svetih u Vodnjanu
Župa Vodnjan je uoči svetkovine Svih Svetih organizirala kateheze kroz igru pod naslovom „Dobar sam boj bio, vodnjansku trku dovršio, vjeru sačuvao!“
Imate li kartu za Raj? Ako nemate, možda ste je propustili nabaviti u župi sv. Blaža u istarskom Vodnjanu jer su u subotu 31. listopada, uoči blagdana Svih svetih, djeca sa svojim kartama za Raj trčala i rješavala zadatke po vodnjanskim crkvama i ulicama. Potraga je bila toliko dobro posjećena da se na kraju doista tražila – karta više.
„Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao!“ – uzvikivala su djeca sa „sv. Pavlom“ došavši na vodnjanska „vrata Raja“. Riječi sv. Pavla odlično su opisale atmosferu koja je pratila drugu po redu potragu za blagom pod nazivom „Karta za Raj“. Bilo je tu gotovo stotinu djece, došle su cijele obitelji iz Porečke i Pulske biskupije, potom „Skauti Kralja“, učenici iz OŠ Šijana sa svojim vjeroučiteljicama te djeca iz „Kuće milosrđa“ Majmajola, doma za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi.
Kako to da se upravo u Vodnjanu održala takva dječja aktivnost, pojasnila je Tajana Debrevi, vjeroučiteljica i jedna od organizatorica: „Mi živimo u gradu u kojem se u župnoj crkvi sv. Blaža čuva veliko blago, gotovo 300 relikvija i očuvana tijela svetaca pa smo željeli napraviti aktivnost koja će potaknuti djecu da požele dodatno učiti o svecima, a još više da im se počnu utjecati za zagovor. Nakon što smo probili led pred dvije godine kada su po gradu trčala djeca naše župe odlučili smo to lijepo iskustvo podijeliti i ponuditi drugima u našoj Biskupiji.“
Vodnjan, iako manji grad, ima bogatu sakralnu baštinu pa su djeca sa svojim roditeljima ili voditeljima skupina unutar jednog kilometra mogla posjetiti i rješavati zadatke u osam kapelica, crkvi i crkvica.
Djeca su dobila slijepu kartu i zagonetke na kojima su morali otkriti o kojem se svecu zaštitniku crkve radi i potom što prije doći do te crkve gdje su ih čekali župni suradnici župe sv. Blaža. Oni bi im nakon riješenog zadatka stavili naljepnicu na njihovu kartu i dali novi zadatak kojim su trebali doći do iduće postaje. Primjerice, u crkvi sv. Martina trebali su sastavljati plašt sv. Martina, u spomen na svečev čin ljubavi prema prosjaku. U crkvi Gospe Karmelske upisali su svoja imena na plakat s velikom krunicom i potom izrađivali cvijeće od krep-papira. Taj je buket na kraju utrke položen pred Gospin kip u župnoj crkvi. U crkvi sv. Katarine djeca su tražila citate u Svetom pismu, prepisali bi ih i potom su tim citatima darivali prolaznike. U Vodnjanu odavno više nema crkve sv. Eufemije i samo je upisan obris gdje je crkva jednom bila. Ne želeći da to mjesto padne u zaborav, organizatori su odlučili da i tamo bude zadatak pa su djeca ondje igrala igru u kojoj su trebali pomoću kreposti vjere, nade i ljubavi pronaći put do sv. Eufemije.
Pravi izazov, baš poput onakvih kakvi se stvarno nalaze u našim životima, dočekao je djecu u vodnjanskom parku. Nemali broj djece popustio je pred nagovaranjima dviju „gatara“ koje su mamile djecu slatkišima i nudile im lakši put do dovršetka zadatka. Njima se na kraju utrke dogodilo neugodno iznenađenje: Na vratima crkve sv. Blaža dočekao ih je „sv. Petar“ i utvrdio da zbog takvih odluka ne mogu ući u Raj. Odmah ih je uputio da pođu do zvonika, gdje ih je čekao „bl. Miroslav Bulešić“. Blaženik je djecu pozvao da se uvijek vraćaju Isusu, da čine dobra djela i djela pokore i potom su se zajedno pomolili. Djeca su se tada mogla vratiti do vrata Raja, a tamo im je „sv. Petar“ uručio diplomu i nagradu.
Na pitanje jesu li zadovoljni odazivom, župna animatorica i organizatorica Jasna Krapac odgovara: „Iznimno smo zadovoljni odazivom, a posebno smo sretni zbog oduševljenja koje su s nama podijelili roditelji, djeca i voditelji. Mnogi su rekli da je ovo bila izvrsna prilika za posjet crkvama koje inače nemaju priliku vidjeti te da su se djeca oduševila igrom. Revno su ispunjavali zadatke te s posebnom pažnjom slušali upute ‘našeg bl. Miroslava Bulešića’. Mislim da je naš ‘blaženik’ bio najbolji dio utrke. Važno je dodati da pri planiranju aktivnosti nije nam bio cilj napraviti neku suprotnost ‘Noći vještica’. Time se nismo uopće zamarali. Sva je naša pažnja bila usmjerena na sakralnu baštinu i divne primjere svetosti naše Crkve. Datum je izabran zbog blagdana Svih svetih i vjerujem da smo na kraju svi pronašli blago koje nam Crkva obilato nudi.“
Don Damir Štifanić, vodnjanski župnik, spremno je otvorio vrata crkvi svoje župe, a posebno mu je bilo drago vidjeti spremnost župne zajednice da se uključi u organizaciju: „Predivno je bilo vidjeti našu župnu zajednicu na djelu. Za svaku smo crkvu imali spremne volontere, što pokazuje koliko je naša župa doista živa i aktivna. Bez njihova truda i darovanog vremena ovako zahtjevnu akciju bilo bi nemoguće ostvariti. Djeca su tako mogla učiti i o ljepoti i snazi zajedništva.“
Župni suradnici, vrativši se iz svojih crkvi, svjedočili su o plodovima toga dana. Ne samo o sreći na dječjim licima, nego na njihovom trudu da izvrše zadatke, na revnoj molitvi, na prolaznicima koji su željeli čuti što više o tome što se to događa u gradu. Duboka zahvalnost ide Svevišnjem što je na ovaj način poučio sve sudionike kolika je radost širiti Radosnu vijest.
