Subota, 20 srpnja, 2024
Kultura i tradicijaNovosti

Predstavljena knjiga „Juraj Dobrila i hrvatski jezik u Istri“

Prigodni program uz 10. Dane biskupa Jurja Dobrile, o 211. godišnjici njegova rođenja, u organizaciji župe sv. Lucije Pazinske, Udruge Juraj Dobrila Ježenj i Bratovštine “Hrvatska Istra” nakon svete mise, nastavljen je predstavljanjem knjige “Juraj Dobrila i hrvatski jezik u Istri” ispred Dobriline rodne kuće u rodnom Ježenju.

Voditeljica Mirjana Ferenčić je pozdravljajući okupljene naglasila kako već desetu godinu župljani i mještani odaju počast velikom rodoljubu koji je bio prvi lučonoša buđenja nacionalne svijesti Istarskih Hrvata. „On se cijeli život zalagao za sveta i neotuđiva prava svoga naroda, ne samo kao svećenik i biskup, već kao i član Pokrajinskog sabora u Poreču i narodni zastupnik u Parlamentu u Beču. Proučavajući građu iz tršćanskih i bečkih arhiva proizlazi da dr. Juraj Dobrila nije bio samo pogranični, provincijalni biskup, već državna, politička i nacionalna ličnost širih razmjera i na različitim područjima“. „Znamo da je 1854. godine, dok je bio kanonik i župnik u Trstu, dao tiskati molitvenik „Oče budi volja tvoja“ koji je dugo vremena bio jedini tekst na hrvatskom jeziku u Istri, te postao simbolom hrvatske nacionalne kulture i pismenosti druge polovice 19. stoljeća u Istri i na Kvarneru. Do potkraj 20. stoljeća tiskan je u 20-ak izdanja. Dana 1. lipnja 1870. objavljen je prvo broj „Naše sloge“ koju je pokrenuo i pisao upravo biskup Dobrila. Izlazila je 45 godina do 1915. godine. On je jako dobro znao kolika se vrijednost i snaga krije u pisanoj riječi. Upravo zato danas s radošću pozdravlja župljanku Starog Pazina doc. dr. sc. Teodoru Fonović Cvijanović, autoricu knjige „Juraj Dobila i hrvatski jezik u Istri“, rekla je Ferenčić te je izrazila radost što je autorica odlučila knjigu predstaviti upravo na 10. Dobilinim danima, kada se obilježava 211. obljetnica njegova rođenja.

Ferenčić je, posebno pozdravivši predvoditelja netom održanog misnog slavlja,  dr. Antona Bozanića, istaknula je kako ga uz središnju Istru vežu lijepe uspomene  na godine mladosti i školovanja u Pazinskom sjemeništu. Nadalje je pozdravila predstavnike civilnih vlasti na čelu s dogradonačelnikom Grada Pazina Draganom Družetom, pročelnika Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije Vladimira Torbicu, te ostale predstavnike lokalnih i županijskih institucija.

U ime nakladnika, okupljenima se obratila Anita Šikić, urednica i direktorica Hrvatske sveučilišne naknade. Ona je naglasila, kako je ova knjiga nastala u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem u Zagrebu i Sveučilištem Juraj Dobrila u Puli uz potporu Ministarstva znanosti i Istarske županije.

Šikić je rekla, kako je knjiga u početnom obliku bila kao disertacija, no autorica je smatrala da ovu knjigu treba imati svaka istarska kuća. Stoga je u prvim poglavljima autorica napisala sve bitno što treba znati o vremenu u kojem je živio i o postignućima tog velikog biskupa. „Ovom knjigom je oživjela lik i djelo biskupa Dobrile, i njegov gigantski prinos hrvatskom identitetu i jeziku u Istri.“ Prije njegovog molitvenika, davne 1854. godine i njegovih poslanica, osim Kačićevih pjesama, hrvatskom narodu u Istri gotovo ništa nije bilo dostupno na hrvatskom jeziku. Mogli su čitati na latinskom, talijanskom ili njemačkom, a hrvatski se govorio po kućama, ali često je bio zabranjen.“ „Ova knjiga je zbog njene pristupačnosti prava pomoć kako i danas gledati na postignuća biskupa Dobrile“, rekla je između ostalog Šikić te je zaključila da „moramo čuvati svoj živi hrvatski jezik jer smo po njemu ono što jesmo“.

Akademik Josip Bratulić je posvijestio važnost Dobrilinog rada kao preporoditelja. Akademik Bratulić, inače rođen u obližnjem Svetom Petru u Šumi, prisjetio se je djetinjstva kada je s ostalom djecom dolazio u Ježenj ‘kao na hodočašće u Betlehem, upravo zbog ličnosti velikog biskupa Jurja Dobrile“’. „Molitvenik ‘Oče, budi volja Tvoja’ za puk je bio više od molitvenika. Za njih je to bila početnica iz koje su učili slova, riječi, učili su čitati i pisati. Tako je molitvenik bio prva školska knjiga za mnoge koji nisu ni išli u školu. Na taj način je Dobrila i duhovno i jezično preporodio svoj narod“ rekao je Bratulić, te zaključio, kako oni koji se bore za dobro svoga naroda i cijeloga svijeta ostaju trajno, jer oni ostavljaju kamenčiće kojima se izgrađuje civilizacija ljubavi i povjerenja.

Prof. dr. sc. Blaženka Martinović, sa Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli osvrnula se na sadržaj knjige. Podsjetila je, kako je Dobrila preporoditelj koji se zalagao za ravnopravnu uporabu hrvatskog jezika u školstvu i javnim ustanovama. Zajedno sa tada službenim jezicima kao što je bio latinski, talijanski i njemački, on se zalagao za hrvatski jezik.

Kao preporoditelj, Dobrila je želio približiti jezik svome narodu, a to znači da je morao uklopiti čakavski govor u tadašnju inačicu standardnoga jezika, te je u tome je bila njegova novost i u tome se krila tajna zašto je bio toliko čitan i važan u puku, rekla je Martinović, te kratko predstavila pojedina poglavlja. Knjiga ima 218 stranica, i pet temeljnih poglavlja. Uvodna poglavlja donose povijest hrvatske Istre prije 200 godina, govore o Jurju Dobrili, donose zanimljivosti iz njegova života, i ponešto donosi o njegovim djelima. Središnji dio donosi jezičnu analizu Dobrilinih djela kroz njegova djela, te obiluje brojnim primjerima i brojnim domaćim riječima. Za kraj je pročitala isječak teksta Jurja Dobrile iz Naše sloge iz 1872. godine pod naslovom „Što je jezik?“. Tekst počinje riječima „Jezik je prvi i najveći dar Božji, najotajstveniji plod neumrle duše čovječanske, divno i čudnovato ogledalo u kojem se duša čovječanska zrcali u svoj svojoj ljepoti i veličini. Jezik je odsjaj uma i odjek srca čovječanskoga, putem jezika kad duša se s dušom sastaje, jedno s drugim il se veseli il tuguje. Bez jezika čovjek bi prestao čovjekom biti, ljudi bi se razišli jed ni od drugih te bi najedanput nestalo svega blagostanja, sve dike ljudskoga na svijetu života. Jednom riječi – jezik je čovjek, a čovjek je jezik.“, citirala je dr. Martinović ulomak iz knjige. Naglasila je za kraj rečenicu „Jezik prelazi iz naroda u knjigu a iz knjige ponovno u narod.“

Na kraju se okupljenima obratila i sama autorica, doc. dr. sc. Teodora Fonović Cvijanović. Pojasnila je, da radeći na doktorskom radu o hrvatskom jeziku biskupa Dobrile u njegovim tiskanim djelima: poslanicama, pismima i molitvenicima; najviše je koristila građu Biskupskoga arhiva u Poreču, Državnoga arhiva u Pazinu, Muzeja grada Pazina, te franjevačkoga samostana u Pazinu.

„Ovom knjigom željela sam rasvijetliti ulogu biskupa Juraja Dobrile u očuvanju hrvatskoga jezika u Istri. Svima nam je poznato da je on bio jedan od najpoznatijih osoba iz povijesti Istre, prije svega u teološkome smislu, socijalnome, kulturnome, a mene je zanimalo zašto je važan u jezičnome smislu. Došla sam do zaključka da je biskup Dobrila na četiri područja utjecao na očuvanje i formiranje hrvatskoga jezičnoga standarda u Istri. Prije svega to je bilo pokretanjem glasila na hrvatskom jeziku u Istri: kalendar Istra, i Naša sloga, što su bile prve novine u Istri na hrvatskom jeziku.“ „Nadalje, važni su njegovi istupi u Istarskom saboru u Poreču i Carevinskom saboru u Beču gdje je on hrvatskome jeziku pokušao osigurati status službenoga jezika. Također važna su i njegova pisma, s istaknutim važnim, kulturnim djelatnicima, jezikoslovcima, i na koncu, to su njegova tiskana djela, molitvenik ‘Oče, budi volja Tvoja’, molitvenik ‘Mladi bogoljub’ i poslanice“, rekla je autorica, te naglasila, kako je molitvenik „Oče, budi volja Tvoja“ kamen temeljac hrvatskoga narodnoga preporoda, te zahvaljujući njemu, možemo pratiti povijest hrvatskoga standardnoga jezika u Istri. „Molitvenik su mnogi čitali u raznim prilikama, te je tako nadišao duhovnu, i dobio i edukativnu vrijednost. Kad je postao biskup obišao je cijelu biskupiju, i dijelio je svoje poslanice, pa su i one imale prosvjetiteljski zadatak“ naglasila je autorica.

„ Jezik Jurja Dobrile bio je jezik kojim se on pokušavao približiti jezičnim strujanjima u drugim  dijelovima Hrvatske. Tada je vodeća bila zagrebačka filološka škola i Dobrila se priklanja toj školi jer se boji da će hrvatski jezik izumrijeti i zbog prijetnji onih koji su smatrali da u Istri ne treba govoriti hrvatskim jezikom jer ondje ne postoji jedan jezik već postoji mnogo dijalekata, i zbog toga da je bolje prihvatiti talijanski jezik.” Napomenula je kako je Dobrila u svoj izričaj unosio čakavska obilježja vodeći računa o ljudima kojima su djela bila namijenjena, tako da su ga oni mogli još bolje razumjeti. Pojasnila je, kako knjiga sadrži detaljnu analizu njegovih djela, iz koje je razvidno da su rečenice skladne, jezik slikovit, i dotjeran, usklađen sa svim normama, lako čitljiv, te tako njegova djela ostaju trajni spomenik jezika u Istri u drugoj polovici 19.stoljeća.

Završene zahvale izrekla je Mirjana Ferenčić, pozvala je posjetitelje da obiđu muzejski postavu u biskupovoj rodnoj kući, uz napomenu da je muzej napravljen 1982. godine, uz 100. obljetnicu smrti tog istarskog velikana. Napomenula je da je nakon predstvaljanja, osim netom predstavljene knjige, moguće nabaviti i ostale knjige o biskupu Dobrili u izdanju Istarskog književnog društva Juraj Dobrila i Nakladničke kuće Josip Turčinović te Državnog arhiva u Pazinu. Na kraju je pozvala sve na zajednički domjenak u Društvenom domu u Ježenju koji nosi ime biskupa Jurja Dobrile.  

G. Krizman

Najave