Posveta oltara o svetkovini Male Gospe
U drevnom marijanskom Svetištu Gospe od milosti na periferiji Pule o svetkovini Male Gospe porečki i pulski biskup mons. Dražen Kutleša posvetio je novi kameni oltar
Svetkovina Rođenja Blažene Djevice Marije u pulskom marijanskom Svetištu Gospe od Milosti ove je godine proslavljena posebno svečano, pontifikalnom misom i posvetom novog kamenog oltara. Na početku je sve nazočne pozdravio upravitelj svetišta fra Bojan Rizvan izrekavši srdačnu dobrodošlicu svim okupljenim vjernicima, te pozdravivši posebno Oca Biskupa i provincijala svoje Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri fra Andriju Bilokapića.
Galerija fotografija: http://www.biskupija-porecko-pulska.hr/galerija/category/65-mala-gospa-posveta-oltara-sijana-2015.html
Biskup je u prigodnoj homiliji naglasio kako se Majci Božjoj dolazi sa svim svojim najdubljim poteškoćama, kao što malo dijete dolazi svojoj mami. Govoreći o ulomku evanđelja sa Isusovim rodoslovljem, koji se uobičajeno čita na svetkovinu Rođenja Blažene Djevice Marije, biskup je napomenuo kako je u židovstvu i monarhijama općenito netko mogao postati kralj jedino temeljem postojanja krvne linije sa prošlošću. Povijest tog rodoslovlja uobičajeno se dijeli na tri faze: prva od Abrahama do Davida, druga od Davida do babilonskog sužanjstva, i treća od babilonskog sužanjstva do Isusa Krista. Ako bolje promotrimo, primjećujemo da se ta razdoblja odnose na jednu nadu koja se daje čovjeku, a tu nadu je probudio Abraham svojom vjerom; želi nas se pozvati kao vjernike da trebamo vjerovati. Kad se malo dijete rodi, svi ukućani u njemu vide jednu veliku nadu i očekuje se da će od toga djeteta nešto biti, i mi u svome životu imamo puno nadanja i očekivanja, kako obiteljskih tako i nacionalnih, napomenuo je biskup. Židovi su imali svoja nadanja, ali ta su nadanja čovjekovim grijehom i egoizmom srušena i na kraju su završili u babilonskom sužanjstvu. U starozavjetnim piscima tu se osjeća jedan osjećaj sramote kako je čovjek pogriješio pred Bogom i pao u sužanjstvo. No, upravo ona zadnja faza jest do Isusa, koji je vrhunac ispunjenja svih očekivanja u Starom zavjetu. Ako bolje promotrimo ta razdoblja prepoznajemo ih i u čovjekovu životu: mladenaštvo ispunjeno vjerom u ljude i nadanjima, zrelo doba kada nerijetko nastupa jedno svojevrsno razočaranje u život i ljude i onda treća dob koja je obilježena nadom u vječnost. Isus dolazi na ovaj svijet Marijinom vjerom, njezinim prihvaćanjem Božje volje. Tako sve od Abrahama vjera jest ona koja mijenja čovjeka. No što Isus i Blažena Djevica Marija mogu reći vjernicima današnjeg vremena, kada je vrlo teško razlučiti istinu?, zapitao se biskup. Isus donosi Istinu na ovaj svijet i mi tu istinu vjerujemo i ispovijedamo, a Blažena Djevica Marija je naočitija slika potpunog povjerenja u Isusa. Najbolji primjer vidimo kod čuda u Kani gdje Marija nije razumjela, ali je vjerovala. I mi u tu Istinu trebamo vjerovati, i samo prema njoj trebamo usmjeriti svoj život. Možda je najveći problem nas ljudi današnjeg vremena, nastavio je biskup, taj što ne možemo spoznati Istinu jer su nam oči zatvorene raznim izvorima informacija, no Isus nam otkriva da čovjek može spoznati i vidjeti tu Istinu. Pogledamo li evanđelja vidimo da su mnogi živjeli uz Isusa, no samo su ga mali prepoznali, dok su ga veliki osudili i razapeli. Za vjeru nije potrebna fizička blizina, potrebna je vjera koja dovodi do spoznaje, do otvaranja očiju, i upravo tu je veličina svakoga vjernika. Djevica Marija je jednostavnošću i poslušnošću postigla savršenstvo, jer najuzvišenije stvari su najjednostavnije. Upravo po uzoru na nju trebamo svoje želje i potrebe iznijeti pred Isusa. No da bi naše molitve bile uslišane potrebno je da vjerujemo u to što tražimo, treba moliti, kao u molitvi „Oče naš“, neka bude volja Tvoja, i na kraju, ali ne manje važno, moliti treba za sve ljude a ne samo za sebe i svoje bližnje.
Govoreći o posveti oltara biskup je podsjetio na starozavjetni pojam žrtvenika gdje su se prinosile žrtve kao znak molbe i zahvale Bogu. Ovaj oltar posvećujemo kao simbol zajedništva ove zajednice da možemo skupa moliti, zahvaljivati i prinositi žrtve našem Ocu, i da u ovome svetištu BDM možemo tražiti uslišanje naših molbi. U tome duhu budimo ponizni i zahvalimo Bogu na svemu onome čime smo u životu obdareni. Znajmo zahvaljivati za sve ono dobro što imamo, a ne plakati za onim što nemamo, jer sve što imamo – život, zdravlje i sve ostalo jest Božji dar, podsjetio je biskup.
Uslijedio je obred posvete oltara sa litanijama, posvetnom molitvom, pomazanjem, kađenjem te pokrivanjem oltara, u čiji nas je obred vrlo jednostavno i sadržajno uveo fra Bojan.
Na kraju misnog slavlja, dugogodišnjem aktivnom članu župne zajednice sv. Antuna Padovanskog u Puli, od kuda franjevci upravljaju Svetištem u Šijani, Srećku Rojniću, dodijeljena je povelja primanja u franjevačko bratstvo kao znak zahvalnosti za dugogodišnje požrtvovno služenje Crkvi koje mu je uručio provincijalni ministar fra Andrija Bilokapić. Gromoglasni pljesak koji se razlio crkvom najbolja je potvrda da i brojni vjernici Pule, od kojih mnogi poznaju gosp. Rojnića pozdravljaju odluku o dodjeli te povelje, zaključio je fra Bojan.
Nakon mise uslijedila je procesija uz prigodne pjesme sa likom Majke Božje od Milosti po perivoju svetišta, te povratak u crkvu gdje je biskup u ime svih okupljenih klečeći pred likom Majke Božje izmolio posvetnu molitvu Gospi od Milosti.
Na kraju je fra Bojan Izrazio zahvalnost braći svećenicima i redovnicima u koncelebraciji, tvrtki Kamen Pazin d.o.o. koja je donirala kamene blokove za oltar, kamenoklesaru Branku Dajčiću na obradi kamena, Anđelu Červaru i Slavku Klimanu na trudu uloženom u realiziranju ovog projekta, te ostalima koji su na bilo koji način doprinijeli činjenici da je to svetište u zadnje vrijeme zaživjelo obnovljenim sjajem.
Posebnu zahvalnost u tom smislu izrekao je i biskup Kutleša, naglasivši kako je fra Bojan zahvalio svima, ali njemu nitko nije zahvalio, te je biskup u ime Porečke i Pulske biskupije izrazio zahvalnost fra Bojanu na svom trudu kojeg ulaže, na svim promjenama na bolje i na svemu što čini za dobrobit tog svetišta te ga potaknuo da tako nastavi.
Prvi dokumentirani tragovi crkve na ovom mjestu sežu u 8. st. a prva veća crkva posvećena Majci Božjoj na tom mjestu sagrađena je polovinom 15. st. Kad je 1849. u njoj čudom ozdravila gđa Maria Magno r. Bigolo, pulski su vjernici odlučili tu sagraditi novu crkvu Gospe od Milosti. To je ova današnja crkva, a posvećena je 1886. U nju je iz stare crkve prenesen čudotvorni lik Gospe koja doji Malog Isusa, drveni pozlaćeni reljef iz 15. st. Do kraja I. Svjetskog rata crkvu je posluživao svećenik iz Pulske Katedrale. Za vrijeme vladavine Italije u Istri, talijanski fratri zainteresirali su se za dolazak u Pulu. Godine 1920. povjereno im je svetište Gospe od Milosti u Šijani. Iza crkve kupili su kuću koju su adaptirali za mali samostan. Fratri, kasnije Franjevačke provincije sv. Jeronima iz Zadra, su tu živjeli do 1970., a od tada crkvu poslužuju iz samostana sv. Antuna. Za crkvu su se od 1956. brinule časne sestre Kćeri Milosrđa, koje su tu boravile do 2001. pomažući usto u katehizaciji, vodeći crkveno pjevanje i odgajajući malu djecu u vrtiću.
Svetište Gospe od Milosti u Šijani najznačajnije je i najstarije marijansko svetište južne Istre i u nj se u prošlosti često organizirano hodočastilo iz raznih župa i raznih krajeva. Nakon Drugog svjetskog rata, kad je Pula promijenila strukturu stanovništva, posjećenost svetišta je dosta opala, no i danas pulski vjernici masovno pohrle Gospi od Milosti nekoliko puta godišnje: na Uskrsni ponedjeljak, na Veliku Gospu i na Malu Gospu, kad se održava i procesija oko svetišta. Inače u samostanu se i dalje održava vjeronauk za djecu, a u crkvi se dva puta tjedno slavi sv. misa, koja je nedjeljom značajnije posjećena i na kojoj pjeva zbor svetišta.