Petak, 19 srpnja, 2024
Novosti

Novo izdanje: “Devetnica Mariji razrješiteljici čvorova”

„Devetnica Mariji razrješiteljici čvorova“

„Po plodovima njihovim ćete ih prepoznati“ (usp. Mt 7,15). Papa Franjo, marijanski je svećenik, upravo u skladu sa svojom prepoznatljivom osobnošću i nadasve neposrednošću kojom je osvojio srca ljudi. Došavši, kako sam kaže „sa kraja svijeta“ donio je, i u svoj pontifikat pretočio, pobožnost prema Majci Božjoj. Na tom tragu nastala je kateheza koju je izrekao 12. listopada 2013. na Marijanskom bdijenju organiziranom u sklopu Godine vjere. Tom je prigodom progovorio o Djevici razrješiteljici bolnih čvorova našega života, te tako svrnuo pozornost na jednu, do tada, u širim krugovima relativno manje poznatu pobožnost Majci Božjoj, Devetnicu Mariji razrješiteljici čvorova. Talijanska izdavačka kuća Shalom (Editrice Shalom) objavila je knjižicu sa cjelovitim tekstom pobožnosti te prikazom povijesnog konteksta nastanka tog jedinstvenog oblika obraćanja Blaženoj Djevici Mariji. Ovih je dana ta knjižica prevedena na hrvatski.

Papa Franjo sa likom Marije razrješiteljice čvorova susreo se osamdesetih godina prošloga stoljeća tijekom boravka u Njemačkoj, gdje je bio neko vrijeme dok je pripremao doktorsku disertaciju. Budući papa vidio je tada sliku Marije razrješiteljice čvorova koja se u njemačkom gradu Augsburgu štuje od XVIII. stoljeća. Po povratku u Argentinu ponio je sa sobom više reprodukcija te slike te tako i tamo, na drugom kraju svijeta, posijao „sjeme“ te pobožnosti. Jedna je slika izložena na sveučilištu El Salvador i odatle je započelo širenje nove pobožnosti. Nakon što je postao pomoćni biskup Buenos Airesa učvrstio je to štovanje, nastavio posvećivati kapele u Njezinu čast, i služio se slikom kao osobnom posjetnicom, bila je to i sličica koja se dijelila kao uspomena na njegovo biskupsko ređenje. Ta je pobožnost u Buenos Airesu toliko dobro zaživjela da je u 1996. godine, u argentinskoj prijestolnici, u župi San Jose del Talar, posvećena velika oltarna pala Marije razrješiteljice čvorova, a 8 prosinca 2011. tadašnji kardinal Bergoglio uzdignuo je to mjesto na čast Svetišta Gospe razrješiteljice čvorova. Od toga se dana spomen pobožnosti posebno slavi 8. prosinca, i svakog 8. u mjesecu. Pobožnost se strelovitom brzinom proširila po cijelom južnoameričkom kontinentu, a molitve devetnice koja se danas koriste djelo su župnika župe San Juan Bautista, oca Juana Ramona Celeira, koji je vidjevši neprestani priljev vjernika odlučio napisati devetnicu kako bi pomogao ljudima.

U Knjizi je detaljno opisana slika s teološkim značenjima simbola koje prikazuje. Pojam čvora povezuje se sa riječima sv. Ireneja „čvor Evine neposlušnosti bio je razriješen Marijinom poslušnošću, što je Eva svezala nevjerom, to je Djevica Marija razriješila vjerom“(sv. Irenej, Adversus haereses), jer je „bila poslušna, postala je uzrokom Spasenja sebi i svome rodu“(Adversus haereses).

Knjiga, osim molitve devetnice donosi krunicu i litanije, te druge prigodne molitve Mariji razrješiteljici čvorova različitih autora.

Riječ „čvor“ odnosi se na sve one probleme s kojim se često godinama nosimo i ne znamo kako ih riješiti; na sve one grijehe koji nas drže okovanim i koji nam onemogućavaju da prihvatimo Boga u naš život, i da pohitimo u njegov zagrljaj poput djece; na svu onu gorčinu koja nam otežava da se volimo ponizno i iskreno u našim obiteljima i koja onemogućava ostvarenje Isusove zapovijedi: „Kao što sam ja ljubio vas, i vi ljubite jedni druge.“ (usp. Iv 13, 43).

Knjižica donosi pripovijest kako je nastala pobožnost Mariji razrješiteljici čvorova u Njemačkoj. Plemeniti Wolfgang Langenmantel vjenčao se sa Sophie Imhoff 1612. godine, no nakon nekoliko godina brak je ušao u krizu i razmišljao je da se rastavi. Za savjet se obratio isusovcu ocu Jakobu Remu u samostanu St. Peter am Perlach u mjestu Ingoldstadt (sedamdesetak kilometara od Augsburga). Pater Rem odlučio je za taj slučaj moliti se Djevici Mariji zazivanoj kao „Majka triput predivna.“ Plemić je posjetio samostan četiri puta u naredna četiri tjedna i u njegovoj obiteljskoj situaciji dogodio se pozitivan obrat. Posljednje subote u mjesecu, 28. rujna 1615., dok je otac Rem molio pred likom BDM u samostanskoj kapeli, za vrijeme svečanog čina podigao je vjenčanu vrpcu supružnika Langenmantel i raspleli su se svi čvorovi. Vrpca koja se spominje odnosi se na posebnu tradiciju onoga doba: na dan vjenčanja svakome od mladenaca poklanjala se jedna vrpca, te se polagala na sjedinjene ruke mladenaca kao simbol ženidbenog veza koji će ih ujediniti za čitav život. Nakon toga Wolfgang i Sophie razriješili su poteškoće i brak je spašen. Njihov sin Hieronimus, postavši kanonik crkve sv. Petra u Augsburgu, odlučio je posvetiti jednu od crkvenih kapela tom događaju te je tako slikar Johann Melchior Georg Schmidtner ostvario jedinstvenu i sugestivnu sliku Marije „koja razrješuje čvorove sa pojasa zajedničkog života“.

Najave