Misu na svetkovinu Presvetog Srca Isusova kod kapelice obitelji Kliman
U subotu, 17. lipnja 2023. pored obiteljske kuće Slavka Klimana, na sjeveroistočnoj periferiji Pule prema Šijanskom šumi, održana je tradicionalna godišnja proslava svetkovine Presvetog Srca Isusova, kako je to uobičajeno već niz godina, od kada je obitelj odlučila u dvorištu kuće izgraditi kapelicu u čast Presvetog Srca Isusova.
Misu je ove godine predvodio o. Bojan Rizvan, župnik Župe Presvetog Srca Isusova u Zadru, uz koncelebraciju o. Leopolda Mičića, gvardijana pulskog Samostana sv. Antuna Padovanskog.
Na početku homilije propovjednik je naglasio, kako može djelovati neobično ovo misno okupljanje pokraj jedne obiteljske kuće, u dvorištu, a ne u nekoj župnoj crkvi.
No, posvijestio je, da kada čovjek u svom vlastitom životu doživi Božji pohod, onda od tih mjesta čini mjesto spomena. Mjesto u kojem podižući razna spomen obilježja, ili kapele sjeća svega onoga što je Gospodin činio u njegovu životu. Ukazujući na riječi Prvog čitanja Knjige ponovljenog zakona kako Mojsije govori svome narodu, koji je ponajprije Božji narod „ti si narod posvećen Gospodinu Bogu svome“.
Svaka kapelica, kao i ova Srca Isusova u dvorištu obitelji Kliman svjedoči o posvećenosti, a ne možeš biti nečemu posvećen ako to ne zahvati tvoje srce. Tek kad nešto uhvati tvoje srce, tek kad nešto dotakne tvoje srce ti možeš tome u potpunosti biti posvećen, posvećen Gospodinu Bogu svome. Stoga, smo danas zahvalni Gospodinu što je potaknuo ovu obitelj da svoje srce daruje Njegovom srcu, rekao je propovjednik.
Nadalje je govoreći o blagdanu Presvetog Srca Isusova u duhu riječi evanđelja upitao „što to Bog danas nama, ako smo uistinu maleni želi objaviti“, te nastavio „želi nam otkriti kolikom nas je ljubavlju ljubio. Mi smo danas ovdje sabrani zato što nas je Bog ljubio i zato što smo prepoznali Njegovu ljubav koju ima prema nama i povjerovali joj. Danas mi vjerujemo Kristovu probodenom srcu, vjerujemo njegovoj istini, vjerujemo njegovoj milosti. Isus nama u svom probodenom srcu donosi poziv, a to je poziv koji je zabilježio evanđelist Matej, kada Krist kaže ‘dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni, ja ću vas odmoriti’. Bilo bi dobro zapitati se, što to nas u životu najviše umara. Što je to što mene u ovim trenucima opterećuje, što stišće moj nutarnji život. Znamo, ako u našem srcu ne prebiva mir, mi nikada u potpunosti nećemo biti radosni. Stalno ćemo se umarati“.
Propovjednik je posvijestio kako je Isus je izvorište našega mira u zajedništvu s Njim i zato nas poziva da dođemo k Njemu s našim izmorenosti, s našim opterećenostima, s grijehom, jer grijeh nas najviše umara. On želi da dođemo s time Njemu, kako bi nam on mogao dati mir i odmor. No, Isus nas poziva i da prihvatimo naš križ kao jaram i da ga nosimo u zajedništvu s Njim. „To što mi dolazimo blizu Gospodina ne znači da ćemo biti oslobođeni naših muka, nevolja, problema i poteškoća. To što živiš s Gospodinom, bit će ti ponekad i teže, ali je važno znati da nas on želi u svojoj blizini. Poziva nas da prihvatimo njegovu ljubav, koja ponekad i boli. Mi znamo da je ljubav ona koja nas često raduje, ali ljubav sa sobom nosi i trpljenje. Zato ako s Kristom nosimo naš jaram života, onda će ono postati slatko i lako. A Isus nas poziva ‘učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca“. U nastavku homilije je pojasnio kako riječ krotak dolazi od glagola ukrotiti. Stoga je krotka srca onaj koji zna ukrotiti svoje beskrajne želje, onaj koji je odlučio biti poslušni volji Božjoj. Također, Krist je sama poniznost. „Poniznost ne znači govoriti loše o sebi, ponizan je onaj koji je svjestan darova koje mu je Gospodin darovao, i tim darovima želi služiti spasenju, tim darovima želi služiti radosnoj vijesti koja dolazi po Gospodinu Isusu. Onaj koji uči od Krista krotkosti i poniznosti naći će spokoj duši svojoj. Onda ćemo imati mir, a mir je punina koju Gospodin donosi u naš život, a to je punina zajedništva, ljubavi, milosrđa, punina praštanja. Tako postajemo drugi ljudi, ljudi koji jedni drugima donose mir“ naglasio je propovjednik, te nastavio „zato pobožan Kristovu Srcu nije jednostavno, jer znamo kako je ponekad teško uskladiti svoje srce s Kristovim srcem. Krist je dopustio da iz ljubavi prema svojemu narodu Njegovo srce bude probodeno, i mi sami, ako budemo ljubili one koji su nam stavljeni na put života iz ljubavi prema drugima moramo dati i slomiti svoje srce, tek tada ćemo osjetiti istinsku ljubav Kristova srca, jer prava je ljubav ona koja se lomi za druge, prava ljubav je ona koja se daruje drugima. Zato mi slaveći euharistiju upravo to učimo živjeti. Neka nam i ovaj današnji blagdan i ovo zajedništvo vjere učvrsti srca da budu stalna u ljubavi prema Gospodinu. pa makar to značilo proći kroz različite gubitke i boli, ali sve nas to više može privući Kristovu srcu“ rekao je na kraju propovjednik.
Misu su glazbeno animirali pjevači iz Župe sv. Antuna Padovanskog te iz zbora Svetišta majke Božje od Milosti u Šijani.
Nakon mise za sve okupljene priređen je prigodni domjenak.
G. Krizman